Daniela Trbović, Duško Ćurlić, Mirko Fodor, Davor Meštrović - samo su neka od imena (iz generacije koja je stasala početkom 90-ih) koja se mogu smatrati zaštitnim licima današnje Hrvatske radiotelevizije. HTV ima i Barbaru Kolar koja je na HTV stigla 1996. kao nesuđena veterinarka s diplomom i odradila toliko emisija da im se ne može sjetiti ni broja. Zbog svoje profesionalnosti, spontanosti, pozitive, vrlo specifičnog smisla za humor te ugodnog glasa i pojave sve ove godine kotira kao jedna od najomiljenijih voditeljica.

Uskoro kreće nova sezona showa 'Zvijezde pjevaju'. Koje vas uspomene vežu za taj show?

Moram priznati da se jako veselim povratku 'Zvijezda' jer je to svake sezone bilo odlično iskustvo. Prije svega u smislu profesionalnog izazova, ali i kao prilika za upoznavanje novih ljudi i odlične tulume nakon emisije.

S Duškom ste kao voditeljski par postali tandem. U čemu je tajna vašeg odnosa?

Duško i ja poznavali smo se i radili na cijelom nizu netelevizijskih projekata godinama prije nego nas je HTV spojio na malom ekranu. Bili smo i tada u dobrim odnosima, ali kroz dva velika 'zvjezdana' projekta preraslo je to u pravo prijateljstvo, čime je, sigurna sam, profitirao i naš posao. Generacijski smo bliski, imamo sličan profesionalni senzibilitet i osjećaj poštovanja prema suvoditelju, tako da smo se uvijek odlično nadopunjavali. Sad ćemo provjeriti jesmo li u ovih pet godina ispali iz štosa. (smijeh)

Već ste godinama zaštitno voditeljsko lice HTV-a, a gledatelji vas obožavaju. Rijetko se pojavljujete u tiskanim medijima - znači li to da zapravo izbjegavate davati intervjue?

Ne bih išla baš tako daleko da kažem kako ih izbjegavam, više je u pitanju neki osobni osjećaj za mjeru i nevoljkost da se pojavljujem u medijima bez stvarne potrebe. Voditeljski posao radim duže od 20 godina i vjerojatno još samo u Hrvatskom slovu i Glasu koncila nije bilo intervjua sa mnom, tako da sam se napričala za novine za dva života. Osim toga, realno, nisam baš u zadnje vrijeme ni kreirala neki povod da se urednici otimaju za moje izjave - nisam radila na velikim projektima, nisam se udala ni rodila. A u nekom trenutku postane jednako dosadno postavljati uvijek ista pitanja, kao i na njih pokušavati kreativno odgovoriti.

Za vas se nikad nisu vezali skandali i afere. Kako ste uspjeli sačuvati tako dobar imidž?

Sigurno ne zahvaljujući nekom osobitom trudu. Radim posao koji obožavam i koji je javno vidljiv. Ali mimo toga živim vrlo običnim, mnogi bi sigurno rekli i dosadnim životom. Da hoću malo skandaloznog publiciteta, morala bih ga izmisliti umjesto da se mučim kako sakriti prljavo rublje. Definitivno nisam zvjezdani materijal. (smijeh)

Žaloste li vas toliki odlasci kolega s HTV-a?

Premda nisam zaposlenik HRT-a, ja tu kuću doživljavam kao svoju pa mi je utoliko žao vidjeti da odlaze neki odlični i nadareni ljudi. No, s druge strane, mediji nisu mjesto za nezadovoljne - prije ili kasnije to se čuje, vidi ili čita. I na stranim televizijama ljudi migriraju, traže sebe ili nove izazove. Mislim da je puno gore imati u programu nekoga tko misli da stagnira ili se osjeća primoranim raditi nešto što ga ne ispunjava nego ga nemati uopće.

Poznati ste po svom britkom humoru - je li bilo situacija da nekome nije dobro sjela vaša šala?

Utvaram si da znam procijeniti s kime se i do koje mjere mogu našaliti, a da si i nakon toga ostanemo dobri. Kad promatraš i osluškuješ reakcije ljudi, možeš i procijeniti trenutak u kojem se približavaš skliskom terenu. Iako, moram priznati, izazov je na njega zakoračiti i ostati na nogama.

I sami se znate našaliti na svoj račun. Pokazujete fotke bez šminke, a ponekad komentirate i kilograme. Kako se danas borite s kalorijama jer izgledate bolje nego ikada?

Priznajmo da je to 'bolje nego ikada' zapravo fraza bez stvarnog značenja kojom počastimo dame u godinama umjesto da kažemo 'za svoje godine'. Jer nema šanse da, bez obzira na kilograme, modne gafove ili čudne frizure, s 50 izgledaš bolje nego s 20 ili 30. Zrelost je dobra jer donosi samopouzdanje koje je uvijek privlačno. Loša je ako si već u mladosti imao lijeni metabolizam jer te onda do prihvatljive linije može dovesti samo upornost koja graniči s fanatizmom.

Živimo u svijetu u kojem se najveći naglasak stavlja na fizički izgled. Ipak, što mora imati dobar televizijski voditelj?

Nije uopće loše to da je osoba koja se pojavljuje na ekranu privlačnog izgleda, dapače - i ja generalno uzevši volim gledati zgodne ljude. Loše je samo ako je izgled sve jer je u smislu kvalitete to tek dodana vrijednost koja bez šarma i znanja začas postane nešto što se podrazumijeva. Ne volim vidjeti kad je voditelj sebi važniji nego što mu je to gost, pa ga niti sluša niti reagira na ono što čuje. Dobra priprema, zainteresiranost, opuštenost, nenametljivost… Nekad je, ma kako to paradoksalno zvučalo, bolji voditelj onaj koji šuti.

Imate li trenutaka kada vas opere taština?

Dugo sam vjerovala kako sam cijepljena protiv taštine jer, za razliku od svoje bake i najbolje prijateljice, mogu bez problema nenašminkana otići u trgovinu ili prošetati psa u kaputu nabačenom preko pidžame. No ako je vjerovati starom ciniku Oscaru Wildeu da je porijeklo svake dobre odluke - pa tako vjerojatno i nastojanja da budeš najbolja verzija sebe - u čistoj taštini, kriva sam po svim navodima optužnice. Držim do svoga znanja i obrazovanja, a da si ne lažemo, imam i punu kupaonicu kremica za i protiv koječega. Pa ako dodamo još periodično mučenje glađu ne bih li izgledala prihvatljivo u recimo bijelim trapericama, ispada da sam možda i malko bolesna. (smijeh)

Nerijetko šarmantnim i zgodnim ženama, javnim osobama, prilaze obožavatelji. Kakva su vaša iskustva?

Dobra strana je što će ti prići uglavnom ljudi koji žele reći nešto lijepo - da te rado gledaju, da im je dan uljepšala neka glupost koju si provalio na radiju ili štogod tome slično. Hejteri se, hvala bogu, uglavnom drže neosobne komunikacije.

Što mislite - padaju li muškarci na šarm, pamet ili izgled?

E baš ste našli pravu pitati. Pretpostavljam da, kao i kod nas žena, sve kreće od toga da u vidokrug ušeta netko oku ugodan, što je srećom po civilizaciju stvar individualnih kriterija. A onda ako se s tom osobom možeš i smijati i lako nalaziti teme za razgovor, vjerojatno već imaš leptiriće u trbuhu. Iako, lako je moguće da govorim gluposti jer, retrogradno gledano, za neke slučajeve svojih zaljubljivanja nemam baš nikakvo objašnjenje. Niti opravdanje. (smijeh)

Bojite li se starenja?

Ne vidim svrhu raditi dramu oko neminovnog. Uostalom, sigurno je bolje biti star nego starost uopće ne doživjeti. S vremena na vrijeme osupne me činjenica da sam bliže mirovini nego studentskim danima, ali brzo se sjetim destinacija koje planiram posjetiti i stvari kojima se mislim baviti kad budem imala na raspolaganju sve vrijeme svijeta. Ili bar ono što mi je od njega ostalo.

Što vas čini zadovoljnom i sretnom?

Ljudi koje volim, pas kojega obožavam, glazba, odlazak u prirodu, dobro obavljen posao, putovanja, sunce i more, filmovi, kazalište, knjige, fina hrana. Nađe se ponešto svaki dan.

Kako napreduje vaš blog 'Spoonful of life'?

Već je neko vrijeme u stanju inducirane kome jer ni moja prijateljica i suradnica Aleksandra ni ja ne nalazimo vremena posvetiti mu se. Srećom pa je već u izvornoj ideji bilo da nam je to samo zabava, a ne poslovna prilika jer bismo inače sigurno bile jako razočarane sobom. I ovako si stalno obećavamo da ćemo mu uskoro pružiti dovoljno ljubavi kako bi ponovno stao na noge.