Pred kraj srednjoškolskog obrazovanja Barbara Vicković shvatila je da želi biti glumica kad ju je jednu večer na cesti zaustavio vođa amaterskog društva Tokar (vrlo priznatog u tadašnjoj Jugoslaviji) i ponudio joj da uskoči u glavni ženski lik u jednoj predstavi jer im se glumica razboljela. Nije ga odbila. Kasnije je upisala dramsku akademiju, završila je i danas uživa u svom poslu. Već je dug niz godina jedna od nositeljica najgledanijih predstava matičnog kazališta, a televizija je medij koji voli i kojem se uvijek rado vraća. Ovog puta može je se vidjeti u ulozi Anđele Akrap. O svom privatnom životu ne dijeli informacije, no poznato je to da su izvor njezine najveće sreće sinovi Frano i Matija.

Recite nam malo više o vašoj ulozi u seriji. Vaši korijeni su iz Dalmatinske zagore pa vam je to vjerojatno bila olakotna okolnost.

Lik Anđele je jako zanimljiv i vrlo duhovit. To je žena koja voli znati sve što se događa u mjestu, dakle znatiželja joj je velika mana, jer kad to i prepriča, sve se pretvori u trač iako ona iskreno misli da govori samo istinu. Teško ostvaruje dublja prijateljstva, ali voli ljude i ne može biti sama. Radi se o netipičnoj Dalmatinskoj zagori, puno smo urbaniji nego što Zagora jest. Iako se i ondje stvari rapidno brzo mijenjaju pod utjecajem globalizacije.

Postoje li neke sličnosti u karakterima ako usporedite sebe i svoj lik?

Anđela i ja nemamo nikakvih sličnosti i zato mi je još draža i izazovnija. Nadam se da ću ju publika voljeti, a isto tako se nadam da me neće poistovjećivati s njom.

Kako izgleda snimanje s obzirom na epidemiološku situaciju? Koliko vam je trebalo da se naviknete na takve uvjete rada?

S obzirom na epidemiološku situaciju, moram reći da je bolje od očekivanog. Ljudi se pridržavaju svih mjera i redovito se testiramo. Nadam se da će tako i ostati i da ćemo moći odraditi ovaj projekt u koji baš jako vjerujem. Nisam se imala na što navikavati, pa tako funkcioniramo već dvije godine. Sada mi je to potpuno normalno. Voljela bih da smo slobodni i da se ne moramo toliko paziti, tako da vjerujem da će sve to brzo proći.

S kim se na snimanju najbolje zabavljate? Je li bilo kakvih anegdota?

Na snimanju prvenstveno radim. Najviše sam sa svojom obitelji. Stojan Matavulj i ja imamo većinu scena zajedno. S njim radim prvi put i zaista je inspirativan kao glumac i čovjek. Duhovit je, i to iznimno, a sve šale i anegdote između scena zahvaljujem njegovoj duhovitosti.

Što vas nakon dugotrajnih snimanja opušta i kako se odmorite od svega?

Nemam trenutno puno vremena za opuštanje jer radim, ali meditacija, molitva, čitanje, šetnje i pokoji trening moji su načini bivanja u kontaktu sa sobom.

Jeste li ikada požalili što ste odbili neku ulogu?

Vjerojatno sam odbila nešto, ali sada se ne sjećam. Uvjerena sam da mi, ako se to i dogodilo, nije žao jer bih se u protivnom sjećala toga.

Imate veliko glumačko iskustvo u kazalištu, na filmu i televiziji. Je li kazalište vaša najveća ljubav?

Teško mi je odgovoriti na to pitanje jer kazalište jest moja ljubav, kao što su i televizija i film. Teško mi se odrediti jer svaka stvar nosi nešto posebno. Kombinirala bih sve to koliko god je moguće. U poslu volim učiti i obogaćuje me sve što mi to pruža. A to može biti bilo koji od ovih medija.

Kakvim ćete nas ulogama iznenaditi u novoj kazališnoj sezoni?

Nažalost, neću vas iznenaditi jer snimam. Igram svoje nedavne predstave, a i to je dovoljno.

Savršena linija i vječno mladolik izgled u 51. godini. Tajna je u genetici, ishrani ili jogi?

Ako otkrijem, onda više nema tajne. Šalim se. Hvala na komplimentu, ali rekla bih da vrijeme i mene sustiže i tako treba biti. Svakako je dobro održavati svoj duh i tijelo u povoljnom stanju jer nam treba. Međutim inteligentno je biti svjestan toga da godine idu, da se stari. Tada neke druge stvari postaju dominantne i to je prirodno. Da, imam dobru genetiku.