Siniša Kovačić u sinoćnjem je Dnevniku 3 očito bio pod utjecajem kolektivnog medijskog valunga koji je nastao nakon objave vijesti o kazni koju je FIFA izrekla Joeu Šimuniću. Ne znam kako drugačije objasniti činjenicu da je riječkom suradniku programa FARE postavljao pitanja koja je zapravo trebao postaviti nekome sasvim drugom
Kada se jučer saznalo za kaznu koju je FIFA izrekla Joeu Šimuniću, dobrom dijelu Rvacke uvukle su se gaće u guzu. Nekima od sreće, nekima od užasa, ali nisi mogao prošetati ni stvarnim ni virtualnim svijetom a da te vijest o brazilskoj depilaciji spomenutog nogometaša iz hrvatske reprezentacije ne pogodi u glavu. Čovjek bi pomislio da je (u slučaju onih koji su naricali zbog kazne) domovinu poharala kakva biblijska pošast skakavačkih razmjera ili da smo (u slučaju onih koji su zbog te kazne likovali) u najmanju ruku smanjili nezaposlenost za dvjestopedeset posto.
I sad, ne bih se htjela miješati u sentimente ni jednih ni drugih jer se u sport, a bogami i u navijačke povike razumijem ko Bara u reinkarnaciju, ali zapitat ću se samo sljedeće - bi li svi oni (uključujući i izbornika Kovača) koji su tako strašno šokirani kaznom koju je izrekla FIFA jednako tako pokušavali odmahnuti rukom i reći 'dajte, ne pretjerujte, pa nije čovjek ništa loše mislio' da je kojim slučajem neki srpski nogometaš nakon uspješne utakmice zapojio 'Sprem'te se, sprem'te...'. Retoričko pitanje, dakako. I digresija jer nisam zapravo to htjela komentirati.
Usred sve te medijske buke oko Šimunića upao mi je u oko jedan moment u Dnevniku 3. Siniša Kovačić razgovarao je sa suradnikom programa FARE iz Rijeke o toj kazni, ovaj je objašnjavao zašto Šimunićevo ponašanje smatra neprihvatljivim i zašto to ne, nije stari hrvatski junački pozdrav i refren iz opere (nije baš točno to rekao, ali ilustriram) kadli je Siniši K. palo na pamet da bi tom čovjeku mogao postaviti pitanje na koje ovaj zbilja nikako ne može odgovoriti. Pitao ga je: 'Što vi mislite, kako će navijači reagirati na tu odluku?'
304128,304987,304982,304968
U tom sam trenutku shvatila da se očito nimalo ne kužim u novinarstvo jer mi se, neupućenoj kakva jesam, čini da bi se za reakcije navijača trebalo pitati navijače ili barem neku njihovu udrugu, predstavnika, votevr. Nije da me njihovo mišljenje i reakcija osobito zanimaju, ali bilo bi logično ili sam možda u nekoj gadnoj zabludi. Ovako je mogao i mene pitati što mislim kako će reagirati navijači i ja bih mu vrlo iskreno odgovorila da nemam blage veze. Suradnik programa FARE kojemu se ne mogu sjetiti imena (a ne mogu ga ni provjeriti jer HTV svoj Dnevnik 3 na internet vjerojatno namjerava staviti oko Božića) na to mu je bedasto pitanje pokušao odgovoriti najpametnije što je mogao - da se navijači moraju naviknuti na to da se neke stvari ne smiju izvikivati na stadionu, a neš mi nove informacije.
Nećemo, međutim, previše zamjeriti Siniši K. Svatko bi se normalan zbunio u tolikoj kakofoniji mišljenja o Šimuniću, kazni, Brazilu, nogometu, navijačkim uzvicima i operi. I svatko bi normalan u jednom trenutku zaključio da mu se zbilja više ne da razmišljati o toj temi. Cijela je priča o Šimuniću ionako prirodno stanište za blesava pitanja, odgovore i opravdanja. Kovačić se samo uklopio.
