Jedne večeri uoči praznika krajem prošle godine Chris Biondo i njegova supruga Eileen sjedili su u svom domu u Marylandu i gledali TV kad se pojavila reklama za Kay Jewelers. Chris je čuo tugaljivu akustičnu verziju pjesme 'Time After Time' koja je pratila reklamu i odmah je rekao: 'To je Eva.' Prepoznao bi taj glas bilo gdje.

Eva Cassidy bila je pjevačica iz Washingtona koja je svoj glas i nevjerojatan talent tek počela dijeliti sa širom javnošću kada je preminula od karcinoma 1996. godine u dobi od svega 33 godine. Biondo je bio njezin suradnik, basist, producent i, neko vrijeme, dečko. Radio je kao i svi drugi u želji da održe njezinu glazbu živom. Dvadeset pet godina nakon smrti ona je tema dokumentarca koji je početkom godine objavljen na YouTubeu, a u prosincu će izaći još jedan njezin album, izdanje povodom 25. godišnjice smrti 'Live at Blues Alley'. A njezina verzija hita Cyndi Lauper iz 1983. nalazi se u spomenutoj reklami za nakit Kay.

Svakih nekoliko godina nova skupina obožavatelja otkriva je i saznaje njezinu tužnu i bolnu priču. Eva Cassidy odrasla je u Bowieju, u saveznoj državi Maryland, u umjetničkoj i glazbenoj obitelji. Mogla je pjevati sve, ali ju je privlačio niz žanrova: narodne pjesme, standardi jazza i američka pjesmarica.

Prateći vokal koji je oduševio baš svakoga

Radila je u velikom vrtnom centru Behnke Nurseries u Beltsvilleu i pomislila je da bi možda mogla zaraditi nešto novca pjevajući kao prateći vokal u lokalnim studijima za snimanje. Biondo je upoznao Evu u zimu 1986., kada je, na preporuku zajedničkog prijatelja, došla u njegov mali kućni studio za snimanje.

'Osjećala je strah zbog neiskustva, no kada je počela pjevati, ostao sam zadivljen njezinom prirodnom vještinom. Mnogi idu na glazbenu poduku kako bi naučili teoriju glazbe i harmonije. No njoj je to prirodno dolazilo, čula bi to u svojoj glavi i onda jednostavno pjevala', ispričao je Biondo, ističući da je Eva imala sposobnost uroniti u pjesmu i osjetiti tekst. Surađivala je s go-go pionirom Chuckom Brownom, ali i zbunila izdavačke kuće koje nisu bile sigurne u koju je kategoriju svrstati.

Kasnog svibnja 1996. Eva i Biondo odvezli su se u udaljenu tvornicu u ruralnoj Virginiji po kopije snimke za koju se ispostavilo da je zadnja koju će pjevačica snimiti. 'Uzeli smo oko 1100 kazeta i CD-a', prisjetio se. 'Kad smo ušli u auto, Eva je otvorila kutiju i počela se jako brinuti. Osjećala je da ih neće moći sve prodati. Nikad neću zaboraviti njezin komentar: 'Kad budem mrtva i kad me pronađu, u mom podrumu će biti kutije ovoga', rekla je. Njezina očekivanja od te snimke doista nisu mogla biti manja', otkriva Biondo.

U to vrijeme nastupala je već gotovo cijelo desetljeće u svojevrsnoj anonimnosti, a brojni sastanci održani s čelnicima diskografskih kuća nikada nisu otišli dalje od razgovora. No to nisu bile jedine loše vijesti – do ljeta 1996. 33-godišnjakinja se suočila sa strašnom dijagnozom. Sljedećih mjeseci dobivala je sve tmurnije dijagnoze po pitanju karcinoma koji se ubrzano širio njezinim tijelom, oduzimajući joj bilo kakvu šansu da ostavi upečatljiv trag tijekom života. S obzirom na to, tko je ikada mogao predvidjeti da će se Evina glazba jednog dana pretvoriti u trajnu zbirku koja će se prodavati u milijunima, stvarajući hitove na top listama diljem svijeta?

Sa svojim bendom Eva je natupala dvije večeri u Blues Alleyju u siječnju 1996., snimivši svirku za live album. Umrla je 2. studenog te godine.

'Bila je jedna od najboljih pjevačica ikada'

Nedugo prije njezine smrti pjevačica iz Washingtona Grace Griffith poslala je kasetu Billu Strawu, koji vodi glazbenu kuću Blix Street Records u Gig Harboru. Na snimci je Eva pjevala Stingovu 'Fields of Gold'. 'Čim sam čuo njezin vokal, osjetio sam da je to izvanredno. Dok sam došao do kraja, zaključio sam da se radi o jednoj od najboljih pjevačica ikada', rekao je Straw te dodao kako je znao da će Eva biti poznata, ali i to da joj slava ništa ne znači.

Eva to vjerojatno ne bi željela. Naime bila je poznata po svojevrsnoj averziji prema zahtjevima i očekivanjima koja dolaze sa slavom te pogodnostima koje ona donosi. 'Sviđalo joj se kad nije bilo puno publike na nastupu', otkrio je Biondo.

Njezina nevjerojatna vještina značila je i to da je mogla improvizirati melodije po volji, kao i 'savijati' note s kiparskom pažnjom', istaknuo je Biondo te dodao: 'Mogla je za svaki koncert promijeniti melodiju u nešto što bend nikada prije nije čuo.'

Zatim se začuo čist zvuk njezina soprana, ukrašen tonom plišanim poput flisa. 'Oduševila me čistoća tog tona', rekao je Rob Burley, autor knjige 'Songbird' o Evinom životu.

Popularnost u Velikoj Britaniji

Englezi su prvi prihvatili Evinu glazbu. Neposredno prije Božića 2000. drhtava, crno-bijela snimka na kojoj pjeva 'Somewhere Over the Rainbow' puštena je u glazbenom programu BBC-ja, a brojni gledatelji su poslije željeli znati sve o njoj. Album se vrlo brzo popeo na vrh britanske ljestvice. 'Nakon njezine smrti otišao sam u Englesku povodom radijskih i televizijskih intervjua, a ljudi su mi znali prići na ulici i samo početi plakati. Nisu mogli ni razgovarati. Bili su puni emocija pokazujući koliko im je Eva značila', ispričao je Biondo.

Blix Street Records redovito je snimao Evine uratke. Strawu je planirao izdati pjesme koje je snimila i koje su imale prizvuk zapadnjačkog swinga. Tada je stigao poziv tvrtke Kay koja je željela napraviti nacionalnu kampanju s 'Time After Time'. Eva ju je otpjevala tijekom svirke u Maryland Innu u Annapolisu, uz pratnju gitare.

Straw je odgodio western swing album i izdao 'Acoustic', zbirku od 20 Evinih akustičnih pjesama, a na YouTubeu je objavio dokumentarac 'Eva Cassidy: One Night That Changed Everything'. U njemu članovi njezinog benda - Chris, bubnjar Raice McLeod, pijanist Lenny Williams i gitarist Keith Grimes - gledaju snimku svirke iz Blues Alleyja i prisjećaju se prerano preminule pjevačice. Dokumentarac u trajanju od 50 minuta snimljen je 2014. godine, a Straw nije bio siguran hoće li ga objaviti – još uvijek se nadao sveobuhvatnijem filmu o Evi Cassidy, no objavljeni dokumentarac već je imao više od 500 tisuća pregleda.

Ako nikada niste čuli za Evu Cassidy ili je čuli kako pjeva, može biti teško razumjeti učinak koji ona ima na velik broj ljudi. Glas joj je jasan i zvonak, ali postoji još nešto: poznavanje njezine priče izaziva doživljaj koji možda ne bi bio tako snažan da je još uvijek živa.

Slava nije ono što je Eva priželjkivala

'Mislim da ne postoji itko na svijetu tko može pjevati kao ona. Razlog za to što se mnogi tako lako povežu s njom je zato što većina ljudi koja se bavi pjevanjem ima popriličan ego i želja im je impresionirati druge i dobro se osjećati dok se gledaju na pozornici ili u spotu. No Eva nije bila takva. Pjevala je jer je uživala u pjevanju. Kad je pjevala, njezin cilj nije bio impresionirati nikoga. Mislim da to ljudi mogu osjetiti. To je ono što je čini najvećom pjevačicom koju sam ikada čuo u životu', kaže Biondo te priznaje da je čuti 'Time After Time' za njega poput noža u srce.

Od 2000. godine i puštanja snimke na britanskom BBC-ju potražnja za Evinom glazbom potaknula je izdavanje 12 sljedećih albuma, a sastoje se od nikada objavljenih ili prepakiranih izvedbi. Ovog prosinca bit će objavljeno još jedno – jubilarno izdanje 'Live at Blues Alley', na 25. godišnjicu njezine smrti. Biondo, koji je zadužen kao producent na većini njezinih snimaka, ne vjeruje da bi sva ta glazba trebala biti snimljena. 'Mislim da ona ne bi htjela objaviti sve to. Nije imala priliku cenzurirati svoje stvari i mislim da to nije pošteno, pogotovo zbog njezinih jakih osjećaja u situacijama u kojima je ljudi ne bi čuli u najboljem izdanju', objašnjava.

Čak i Straw vjeruje da se jedno izdanje nije smjelo dogoditi - 'Wonderful World' iz 2004. Ipak, rekao je, pritisak javnosti diktirao je to izdanje. Što se tiče onoga što bi ona sama učinila s golemom količinom pažnje koju je dobila, Biondo je rekao: 'Sigurni bi se preplašila.'

Vjeruje da bi joj bilo draži odmjereniji i kontroliraniji pristup. 'I dandanas sanjam Evu s vremena na vrijeme. U snu ona nije mrtva i voljena je kao sada. Vidim je kako pjeva u ovom malom restoranu iza moje kuće. Možda 40 ljudi može stati u njega i ona svira tamo svaku večer i ljudi plaćaju puno novca da je vide. Kao publika su vrlo tihi i stvarno slušaju. Za nju bi to bio raj', tužno kaže Biondo za britanski The Guardian.

Priča o Evi Cassidy prekrasan je podsjetnik na to da život treba živjeti punim plućima i slijediti svoje snove iako se oni možda čine nedostižnima. Eva je napredovala i gradila svoju karijeru, nastupajući čak i kad je prolazila kroz tretmane kemoterapije. Iako je njezino vrijeme bilo prekratko, dotaknula je i ostavila trag na mnogim ljudima. Mnogi je, s razlogom, smatraju jednom od najvećih pjevačica.