Jedan od najistaknutijih i najznačajnijih umjetnika na domaćoj glazbenoj sceni, skladatelj i kantautor Zrinko Tutić početkom ožujka proslavio je 62. rođendan. Jedan od najljepših poklona bio mu je kipić nagrade Porin koji je nedavno dobio za životno djelo. Glazba mu još uvijek ne da mira, pa iako živi u Zagrebu, zadnjih godina sve češće bježi u svoju vikendicu na Plešivici, a ova će mu godina osim glazbe biti u znaku žiriranja u RTL-ovu showu 'Superljudi' koji se emitira petkom od 20 sati
'Ovaj show je drukčiji, nakon raznih žirija u kojima sam bio, ovaj nije pjevački. Jedva su me nagovorili na ovo i bio sam pomalo iznenađen što sam uopće izbor za 'Superljude', ali je producentica Marija Jelena Zen bila uporna. Drago mi je da je ovaj show nešto posebno, različito jer sam se naslušao zvijezda koje pjevaju i koje se uspinju, tako da mi je ovo posve novo iskustvo', kaže Zrinko. U svom stilu dodaje kako u Hrvatskoj danas ima više pjevača nego stanovnika i da kod nas nema nekoga tko još nije pjevao.
Za sebe kaže da nema nikakve posebne moći.
'Dosta je meni mene. Imam svoje zvukovlje, bjelinu papira, stih i osobnost. To mi je dovoljno i ne trebaju mi nikakve supermoći. Nikome od natjecatelja u showu ne zavidim jer su to posebni darovi i vještine. Neki su od njih u domeni racija, neki nisu i oni će morati naučiti živjeti s tim', izjavio je.
Napravio je toliko za hrvatsku glazbenu umjetnost da bi neskromno mogao reći da ipak posjeduje neke supermoći. A za njih je ove godine, kao jedan od utemeljitelja te nagrade 24 godine nakon njezina nastanka, dobio i Porin za životno djelo.
'Mislim da je nastala zbrka oko toga, ajmo to sada riješiti. Nagrada je za opus, ne za godine i nije prismrtna. Jedan broj mojih kolega tu je nagradu dobio s manje godina nego ja. Dakle, riječ je o doprinosu, a ne koliko netko još ima. Drago mi je da je to struka prepoznala i da sam nakon puno nagrada od publike dobio nagradu od struke. Posebno mi je drago to što sam dobio nagradu koju sam ja ustanovio', poručio je skladatelj.
Ispričao je kako ocjenjuje svoja izdanja u proteklih nekoliko godina.
'S obzirom na okolnosti, koje su se promijenile, divno je da ga uopće ima. Već deset godina govorim o tome da treba uravnotežiti glasačko tijelo i još nijedan upravni odbor nije zagrizao tu kiselu jabuku. Nadam se da neki novi ljudi i operativci to hoće. To glasačko tijelo stvara 'rokerijalni', alternativni Crni mačak Porin. Ove godine kad sam ja dobio nagradu, toga nije bilo. Dakle, mainstream ili srednja struja vrlo je važna da postoji jer unutar toga ima smisla i alternativa. A ako nema mainstreama, alternativa postaje mainstream. Ove se godine s Mijom Dimšić, Antonelom Doko i Detourom dogodio neki lahor, ali je generalno Porin bio mainstream', pojasnio je.
Današnja glazbena scena po njemu je rezultat demokratizacije glazbe koja je shvaćana krivo bez uredničkih kriterija.
'Nestankom nosača zvuka i slike, jer je danas sve na internetu, situacija se promijenila. Osim toga, tu je nedostatak uredničkog kriterija. Svatko nakuca na laptopu pjesmu i misli da je to - to. Svatko piše pjesme, svatko pjeva i u tome je tajna njihova neuspjeha. Od te silne hiperprodukcije događa se da vrlo rijetko nešto izlazi, vrlo rijetko nešto počinje osvajati publiku. Ali ajde, ovogodišnji Porin mi je pokazao da se ipak nešto događa', ističe. Dodaje kako je nekad bilo teže uspjeti, napraviti nešto.
'Imao si svoje urednike, diskografsku kuću, urednike na radiju i televizije koji su ti sugerirali, koji su te kontrolirali, bili pri ruci. Nakon toga bilo je 'Pjesma nosi, ne pita tko si, zna svoj put ili ne zna'', objasnio je.
Proteklih godina surađivao je s mnogima. Zanimalo nas je s kim je od njih ostao u dobrim odnosima.
'U svakoj suradnji postoje faze veselja, zajedničke ljubavi i faze zasićenja. Nakon toga svatko ode nekim svojim putem. S većinom njih sam u normalnim odnosima, čujemo se često. S drugima manje', kaže.
Premda više nije u špici, i dalje piše, sklada, radi.
'U prosincu sam radio pjesmu za udrugu Ponos Hrvatske, ponovno smo to napravili s Band Aidom. Aranžirao je Josip Cvitanović, a svojim glasovima oplemenili su brojni renomirani glazbenici. Stalno se nešto radi. U zadnje dvije godine ostvario sam sjajnu suradnju sa Zdravkom Fučekom, redateljem u Dokumentarnom programu HRT-a. Napravio sam glazbu za njegovih šest dokumentarnih filmova. U pitanju je nov izazov, drukčiji nego kad se radi glazba za igrani film. Sad dok ne završi snimanje showa 'Superljudi' neću raditi ništa', izjavio je.
A kad sve završi, odmarat će se na svojoj omiljenoj Plešivici sa svojom obitelji. Ondje najradije provodi vrijeme sa svojom suprugom Karmen, kćeri Teom, sinom Ivanom i njegovom suprugom Martinom i unucima Lukom i Lucijom.
Najviše ga veseli to što je zdrav i njegovi unuci.
'Nedavno sam operirao mrene na očima i jako me veseli što se ponovo navikavam da vidim', rekao je.
Na pitanje jesu li možda unuci potegnuli na glazbenu stranu kaže:
'Ništa ne vidim dramatično za gene. Vidim da su to krasna i normalna djeca i hvala Bogu na tome.'