Prva emisija 'Godina za pamćenje' startala je s povratkom u 2000. godinu. Daniela Trbović kaže da svoj najvažniji podsjetnik na tu godinu gleda svakodnevno budući da je 'njezina' 2000. godina 'započela rodno i svečano' u rodilištu u Petrovoj bolnici kad je donijela na svijet sina Lovru.

Kako je njezin izgled u emisiji modno usklađen s dekadom koju show obrađuje, Daniela je priznala da joj je 'bilo najzanimljivije poigravati se izgledom ženstvenih šezdesetih i sedamdesetih jer je na ekranu mogla biti sve ono što u stvarnom životu nije - plava, kovrčava,štiklasta i pripijena'.

Ispričala je - je li ikada požalila zbog odluke što je odustala od studija na medicinskom fakultetu. Tvrdi da nije nikad požalila jer su se 'medicina i ona baš izmrcvarile'. Od medicine nije odustala, jer joj je 'svakim danom sve važnija'. Našalila se da kao 'prava nadriliječnica koja je napabirčila nešto sitno medicinskih pojmova i znanja, rado savjetuje druge, a sebi svakodnevno dijagnosticira neku ozbiljnu bolest'.

Govorila je i o tome zašto ju je sin jedno vrijeme zvao 'Daniela Uvijek Pekidam Trbović'. Kaže 'da ga mama ne fascinira ni na ekranu ni po doma' te da njegova kritika 'često nije nimalo drugarska'. Kad je riječ o prekidanju, Daniela 'voli ljude koji se drže one - riječima usko, mislima široko', a kako su u emisiji uvijek ograničeni vremenom 'ponekad bi ubrzala sugovornika'. I u privatnom životu joj je 'teško kad netko palamudi i nikako da dođe do poante'.

Dotaknula se i lapsusa. Rekla je da ih je 'znalo biti, ali nikakvih kardinalnih grešaka'. Jednom je, prisjetila se, 'izgubila nit i zaboravila tekst u prijenosu uživo'. Bile su u pitanju milisekunde, a njoj su se 'činile kao vječnost'.

Cijeli radni vijek je na HRT-u, a sada je otkrila je li ikada dobila neku ponudu s komercijalnih televizija. 'Dva puta su me vrbovali, ali ja volim svoj posao i ovo što proizvodimo na HRT-u. Ne vidim se u formatima komercijalnih televizija', izjavila je za Večernji list.