Daniel Delale s NoveTV na RTL prešao je već prije sto godina (čitaj: negdje u ljeto), a prije cca pedeset (čitaj: negdje u studenom) počeo je kao autor potpisivati RTL-ovu emisiju 'Ekskluziv tabloid'. Nije mi se prije dalo ni gledati, a kamoli pisati o tome jer čisto osobno prema takvim emisijama gajim jednaku sklonost kao i prema sezonskim virozama. No sada su se, pretpostavljam, novi koncept i novi autor već uhodali, a na drugim TV programima ovih dana nitko nije rekao ništa izvanserijski pametno, nikome nije pala perika na mikrofon niti su pomaknute granice televizijskog izričaja, pa što se ne bismo malo osvrnuli na tu popodnevnu šarenciju. Osim toga, najavljeno je da će pričati o magaretu koje pjeva Grdovićeve pjesme, a to je meni najvažnije u životu.

Po čemu se, dakle, novi 'Ekskluziv tabloid' razlikuje od staroga? Prije svega, traje četrdeset minuta, što je nekima možda zakon, ali ja sam jedva izdržala, istodobno se meškoljeći od nestrpljenja i pitajući se kako li, zaboga, uspijevaju svaki dan ispuniti toliku minutažu tabloidarijama. Odgovor je, međutim, bio vrlo jasan i vidljiv na ekranu. Daniel Delale, naime, oduvijek je, još za stolovanja 'Red Carpetom' na NovojTV, pokazivao ambicije i sklonost 'ozbiljnijim temama'. Emisije su mu slavu stekle zbog šubi-dubi tema, ali uvijek je on imao pokoju za nabacit' o Vladi, državi & The Situaciji. Nikada nisam bila posve sigurna radi li se o njegovoj 'signature' varijanti podrivanja sustava iznutra (tj. o podvaljivanju mozgovno zahtjevnijih sadržaja gledateljima koji inače dotični organ ne bi uključili svojevoljno) ili o simptomu osobne potrebe da se malo bavi i nečim drugim osim iventušama, posvudušama i sličnim šušama. No definitivno je taj svoj manevar prenio i u 'Ekskluziv tabloid'.

Ne pokušavam reći da se prije njega E.T. (ovaj puta ovozemaljac) nije bavio i ozbiljnijim temama, ali sada je to nekako izraženije, a usput i na trenutke bizarnije. Evo, recimo, jučer. Usred emisije - važna, tužna i potresna priča o djevojci koju su roditelji zbog toga što je lezbijka dali zatvoriti u psihijatrijsku ustanovu. Svaka čast na prilogu, dobro je da se o takvim stvarima govori, loše da se one i dalje događaju u našem društvu, ali onda, nakon tog priloga, voditeljica nas u sljedeći prilog uvodi otprilike sljedećim riječima: 'Momci iz našeg sljedećeg priloga također su drugačiji od ostalih, ali po tome što su jako lijepi', pa udri u priču o mladim nadama hrvatskog manekenstva. Wow! Veliš, i oni također? Uspjeli ste ih dovesti u vezu s osobom čija životna priča oslikava svu tragediju društvenih predrasuda? Svaka čast.

No iako je izbor rečenice za prijelaz iz jednog priloga u drugi doista bio krajnje neprimjeren i ekipa E.T.-ja zaslužuje jednu ozbiljnu packu zbog toga, neću se previše zgražavati. Nevjerojatno vrludanje između ozbiljnih i neozbiljnih tema zapravo je svjetski trend i već dugo, dugo postoji čak i uvriježeni termin za takvo što - infotainment. Njime nije obuhvaćeno samo to da se u TV-magazinima prilozi redaju po sistemu: jedan pametan/dva za mozak na pašu, nego i to da se od trivijalnosti pokušava načiniti vijest te da se ozbiljnim temama pristupa kao komičnim štiklecima. Manje uvredljivi od (vjerojatno nehotične, ali blesave) analogije između zlostavljane lezbijke i lijepih manekena, ali vrlo ilustrativni za tu tvrdnju bili su i jučerašnji ET-prilozi o plišanim živinama koje pjevaju domaće pop-hitove, kao i prilog o hrvatskim saborskim zastupnicima. U prvome - onome o igračkama - pokušao se stvoriti dojam lažne kontroverzije zbog toga što plišani magarac pjeva 'Dalmatinac saaaaaaaam...' te se ispitivalo ljude po splitskoj Rivi smeta li im to (većini je pucao prsluk, a oni koji su i imali kakav prigovor, izgovarali su ga sa smiješkom), a u drugome - onome o tome koliko su saborski zastupnici imali godišnjeg tijekom upravo proteklih blagdana - lunjalo se po saborskim hodnicima i ispitivalo pripadnike raznih stranačkih klubova kako su proveli zimske praznike.

Sve je to, rekoh već, tipičan infotainment i Daniel Delale, štogod mislili o sadržaju kojim se već sto godina (čitaj: desetak) bavi na televizijama, očito se razumije u to kako se dotični stvara. E, sad, sasvim je druga priča je li nam takvo što uopće potrebno. Meni osobno - jednako kao i sezonske viroze. Konzumiram jednom u tri-četiri mjeseca pa sam imuna do sljedeće sezone. A što se ostalih tiče, s obzirom na to da je riječ o komercijalnoj televiziji koja bez povoljnih brojčica o gledanosti ne bi emitirala ni telop, interes očito postoji. Ukupan je dojam, međutim, da je u novome 'Ekskluziv tabloidu' riječ o pristojnijoj i pripitomljenoj verziji 'Red Carpeta', s malo manje senzacija i otrovnih primjedbi na račun protagonista glavnih priloga te s malo više (hinjenog ili stvarnog) interesa za teme koje nisu baš potpuni fluff