Zahvaljujući stihovima koji su nastali iz njegova pera, davnih dana osvojio je cijelu regiju, a i danas je na samom vrhu kao jedan od najtraženijih izvođača. Na sceni je već 37 godina, otkad je svoj posao u tvornici alata u Vogošći odlučio zamijeniti glazbenom karijerom, a oko sebe okupio je grupu Merlin. Albumom 'Kokuzna vremena' objavljenim 1985. godine postao je jedan od najtraženijih izvođača i autora na Balkanu. Ranije je izjavio kako su njegov recept za uspjeh potpuna posvećenost poslu, iskrenost i hrabrost.

Spot za pjesmu 'Mi' izazvao je bum u cijeloj regiji. Jeste li se nadali takvoj reakciji?

Priželjkivao i nadao se, naravno. Toliko smo se trudili - iza njega je velik tim - da smo s pravom očekivali da će prvi singl 'Mi' pozitivno odjeknuti. I još uvijek odjekuje, prvenstveno kod moje publike, a čini se i šire, ali moram reći da su reakcije ipak nadmašile moja najhrabrija očekivanja s onu stranu mogućeg. U svakom slučaju, radom smo zaslužili uspjeh i prihvaćanje pjesme je u velikoj mjeri potvrda da smo uspjeli. Opet kažem, veliki tim je radio da bi jedna nemoguća misija postala moguća usprkos pandemiji i svim problemima. Pokušali smo sami sebi, a i svima ostalima napomenuti tko smo Mi i ukazati na činjenicu da na to pitanje odgovor možemo dati samo Mi.

Koliko ste dugo radili na novom albumu? Kakve teme prevladavaju na njemu i koliko će ukupno novih pjesama biti? Kako biste ga opisali?

Kada pišem pjesme, kada snimam i produciram, ne žurim. Svaka se pjesma na albumu našla s dobrim razlogom, neke su napisane nedavno, neke prije nekoliko godina; trebalo je sačekati da dođe njihovo vrijeme. Neke pjesme će ostati čekati u hodniku, nadajući se predvorjima nekih novih albuma. Nisam strpljiv po prirodi, ali kada su pjesme u pitanju, mogu i znam čekati jer kada pustite pjesmu u svijet, ona počinje vlastiti život na koji više ne možete utjecati. Pa dok je pjesma samo kod mene i još uvijek samo moja, trudim se posvetiti joj svu moguću pažnju i poslati je u svijet u najboljem izdanju i najboljem ruhu. Album 'Mi' uskoro će biti objavljen i neka bude iznenađenje i za vas i za publiku. Reći ću samo da sam vrlo zadovoljan urađenim i da s velikom radošću očekujem susret albuma 'Mi' s publikom.

S obzirom na stanje zbog pandemije, kako će izgledati promocija novog izdanja?

Pandemija određuje pravila života pod prijetnjom smrtne kazne. Situacija je previše ozbiljna i svaka vrsta koncerata i javnih nastupa, bez obzira na mjere predostrožnosti i protokole, suvišan je rizik uz sve ostale rizike, tako da će koncerti čekati neka bolja vremena za koja se nadamo da će doći što prije. U međuvremenu, dok živimo jedno novo vrijeme u kojem gotovo ništa nije isto, a stvari će se sasvim sigurno mijenjati, vjerojatno ne nabolje, trebamo koristiti sve dostupne tehnologije kojih se s vremenom nakupilo i koje su razvijene do te mjere da omogućavaju praktično besplatnu komunikaciju, uz to multimedijalnu. U vrijeme u kojem će sve vrste medija, od konvencionalnih do internetskih, imati sve veću ulogu u našim životima, uz ogromnu ulogu koju već imaju, sigurno unutar tih medija treba tražiti najpogodnije formate komunikacije s publikom, jer kao što život teče dalje, i mi moramo dalje zajedno kroz život. Možda ne možemo imati komunikaciju kao na koncertima te imati energiju i emocije i čaroliju susreta, ali virtualno možemo ostati u kontaktu i ako ne možemo dijeliti zajedničku energiju, onda možemo zajedničke emocije i na taj način komunicirati, što je jedna od najvažnijih stvari posla kojim se bavimo.

Jedna ste od najvećih i najpopularnijih glazbenih zvijezda u ovom dijelu svijeta. Kako se nosite s ovakvim epitetima i koliko je to na neki način opterećujuće u stvaranju?

Svoj sam najveći kritičar i cijeli život natječem se uglavnom samo sa sobom. Ali mi ni danas, nakon svih ovih godina, ne nedostaje ni ambicija ni snova, samim tim ne nedostaje mi ni uzbuđenja u životu – ispred mene je uvijek neki novi cilj koji treba doseći, novo brdo na koje se treba popeti.

Koliko vaša glazbena karijera trenutačno pati zbog korone?

Kada su životi u pitanju, karijera nije najvažnija stvar. Naročito kada su životi velikog broja građana ugroženi u nepovoljnoj zdravstvenoj situaciji što se događa i na globalnom nivou, karijera nije prvo o čemu čovjek razmišlja kada počinje i završava dan, kada se budi ili kada pokušava zaspati. S obzirom da ovo stanje traje i da će potrajati, Mi ne možemo jednostavno sjediti i pasivno čekati sudbinu. Situacija je, naravno, utjecala na moje i planove mog tima kada je objavljivanje prvog singla i objavljivanje albuma u pitanju. 'Mi' je trebao ugledati svjetlo dana u proljeće, ali sve se u životu događa upravo kad treba, tako da je ove jeseni došlo proljeće za ovu pjesmu. To što trenutno nema koncerata ne znači da se ne radi, novi album je završen, pripremaju se različite aktivnosti koje će, ako ne ove, biti realizirane naredne godine i u godinama koje dolaze. Pripremam se za bolje dane, u kojima ćemo ponovo svirati i družiti se. A dok bolji dani ne dođu, ne mislim da ih trebamo samo čekati, već mislim da trebamo i raditi.

Kako kao umjetnik i glazbenik koji se cijeloga života intenzivno druži s ljudima i nastupa pred brojnom publikom proživljavate ovo razdoblje izolacije?

Pišem, čitam, razmišljam o novim aranžmanima, pokušavam planirati sadašnjost i budućnost. Kada ne radim, provodim vrijeme s obitelji, ali ne dopuštam sebi da me obuzme malodušnost zbog trenutne situacije i tamnih oblaka budućnosti koji nam se približavaju. Svijet nikad nije bio manji, nikada nismo imali ovakve sjajne mogućnosti komunikacije i tehnologije, i treba iskoristiti te prednosti i u privatnom i u poslovnom životu. Svaki dan naučim nešto novo i to je ono što se nije promijenilo u odnosu na vrijeme prije pandemije. Iz relativne izolacije želim izaći apsolutno nov.

Zanimljivo je to da publika i prosječni konzumenti glazbe uopće nisu shvatili u kakvoj su se situaciji glazbenici našli zbog pandemije. Što bi, po vama, trebalo poduzeti da se javnost senzibilizira i počne drugačije gledati na rad glazbenika?

Nije javnost ta koju treba senzibilizirati. Javnost ima većih i važnijih problema zbog kojih se brine. Bezbrojni su radnici ostali bez posla i nije lako živjeti sa svim strahovima vezanim uz egzistencijalnu neizvjesnost. Ali oni koji bi trebali biti osjetljiviji i koji bi trebali reagirati su odgovarajuća ministarstva, institucije, strukovna udruženja koja, uz časne izuzetke, čini se, ni nakon sedam mjeseci krize nemaju adekvatna rješenja.

Kako vam se sviđaju svi ovi virtualni koncerti kojima muzičari pokušavaju nastaviti svoj život pred publikom, pa makar i virtualnom?

Na to gledam slično kao na koncerte iz vremena 'starog normalnog' – želim reći da me zanima produkcija takvih koncerata, jer streaming iz studija može biti sjajna stvar, ali prije nego se upustim u tu vrstu avanture, želim znati postoji li nešto više od toga, može li se otići dalje, kakve sve mogućnosti tehničke, medijske i kreativne stoje na raspolaganju i čekaju da u nekoj kombinatorici ponude novi format koji bi smanjio virtualnu distancu između izvođača i publike. Bendovi na svim stranama svijeta istražuju nove mogućnosti, kao što i produkcijske kuće istražuju mogućnosti novih globalnih platformi za streaming i tako dalje. Vrijeme koje je pred nama i koje živimo možemo smatrati uzbudljivim. I kao što se radi o izazovima na humanitarnom nivou, prvenstveno zdravstvenom, i ekonomskom, riječ je i o profesionalnom izazovu na koji će svako odgovoriti na svoj način i u skladu s vlastitim standardima.

U vremenu istinski velikih izazova kako želite utjecati na mlade generacije?

Na mlađe se uvijek, a možemo reći i jedino, može uticati – primjerom. Iz mog primjera mogu eventualno naučiti da rezultat, a naročito kontinuitet rezultata ovisi prvenstveno o vlastitom angažmanu, radu i spremnosti da se odreknemo velikog dijela privatnog života koji ćemo umjesto na nekom lijepom mjestu s obitelji provesti u studiju, daleko od kuće, ili na sceni, još dalje od kuće. Ova, kao i mnoge druge profesije, zaista traži čitavog čovjeka, a istovremeno, to je preduvjet da se postigne dobar rezultat.

Budući da ljudima posljednjih mjeseci kronično nedostaje optimizma, koji bi bili neki generalni savjeti što bi ljudima mogli pomoći?

Za početak, tko god može neka pomogne samom sebi pa onda neka pomogne onome do sebe. Dogodit će se nešto kao u priči o osmijehu – svaki novi osmijeh kao dašak optimizma koji se širi i pretvara u pozitivno raspoloženje većeg broja ljudi. Ne trebamo zaboraviti da, osim prvog JA, postoji i prvo MI. Ako smo to zaboravili, pandemija, izolacija i svaka druga manifestacija ove nove nevolje već nas je naučila ili ćemo ubrzo naučiti tu lekciju.

Što mislite - kako će izgledati svijet u budućnosti, što nas čeka u godinama pred nama?

Novi svijet možemo zamišljati distopijski na ovaj ili onaj način. Možemo vjerovati da ćemo biti humaniji nego što smo to danas i da će društvo, naprimjer u susretu s tehnologijom i pandemijom, naći zajednički jezik kako se sve skupa ne bi pretvorilo u nekakav veliki nesporazum. Tragičan nesporazum. Vjerujem da Mi možemo bolje.