Posljednjih tjedana dogovoriti intervju s Dunjom Mazzocco Drvar bilo je nemoguće. Kao vrsna stručnjakinja putovala je i učila o gorućim temama vezanim uz svoju profesiju, ali i o globalnim svjetskim problemima. Susreli smo se s njom u njezinom kvartu, a osim o globalnom zatopljenju i velikim klimatskim promjenama, razgovarali smo o južini i pučkoj meteorologiji. Otkrila nam je i što se vrti u njezinom MP3 playeru dok se bavi svojom omiljenom slobodnom aktivnošću - trčanjem.

Međunarodne konferencije, okrugli stolovi - prošlih tjedana bili ste okupirani. Što ste sve novog doživjeli, naučili?

Ovih dana ljudi su obično razapeti zbog božićnih partyja, a ja ih relativno uspješno izbjegavam te vozim slalom između onih na koje baš ne moram i onih za koje mislim da bi bilo u redu da se pojavim na njima. Nekako su se baš nakupile te jesenske, a nešto je ušlo i u prosinac od tih stručnih konferencija. Baš je to bio intenzivan period. Uglavnom su to bili okrugli stolovi na temu klimatskih promjena. I vrlo su različiti pa mi je zanimljivo da me zovu na različita mjesta s vrlo raznolikim publikama i željama i potrebama da se o govori o klimatskim promjenama. Svaki od njih bio je priča za sebe i jako im se veselim jer učim kroz njih. Upoznajem ljude koji se na neki način dotiču moje struke, ali se ne bave njome, nego nečim što se interdisciplinarno može povezati s njom.

Koliko čovjek utječe na klimatske promjene?

Skoro skroz. Ne samo vi i ja, naravno, nego svi. To što smo napravili, napravili smo mi, ljudi.

Što možemo napraviti da spriječimo globalno zatopljenje?

Ne da možemo, nego moramo. Možemo djelovati na više razina, dakle individualno, jer svatko od nas može poduzimati stvari na dnevnoj razini da naučimo živjeti u tom novom svijetu i drukčijem okruženju, da se pokušamo vratiti nekoliko koraka unazad i da smanjimo štetne posljedice. Na društvenoj razini možemo educirati djecu, prijatelje koji nisu osviješteni, a možemo i na toj višoj razini, političkoj, glasanjem odlučiti kome ćemo dati u ruke te probleme da ih se rješava. Bilo je zanimljivo kad je Greta Thunberg odlazila iz Amerike, samo jednu riječ je poručila, a ona je bila - 'glasajte'.

Što to ljude koji prezentiraju vremensku prognozu čini sastavnim dijelom naših života?

Mislim da je to tradicionalno jasan odgovor. (smijeh) Doživljavamo sebe, a ljudi su nas tako prihvatili, kao sastavni dio njihovih kućanstava, prostora, obitelji. U nekadašnje doba u pola osam navečer, kad je počinjao Dnevnik, obitelj se skupljala oko televizora i gledale su se vijesti, a u zadnjem dijelu uvijek je bila prognoza i tu smo na neki način došli u mnoge domove, bili s njima i u krajnjoj liniji ukazali na to kakav će biti sutrašnji dan, kako će se odjenuti, kako odjenuti djecu za vrtić, hoće li obaviti neke stvari koje trebaju obaviti na otvorenom, kako će provesti vikend ili godišnji odmor. S njima smo već desetljećima, otkad je televizora!

Prije nekoliko dana snijeg je padao tek desetak minuta. Hoće li se ponoviti na jugu ove zime? Kakvo nas vrijeme uopće čeka za blagdane?

Snijeg na moru vjerojatno će postati sastavni dio vremena u Hrvatskoj, međutim on spada u kategoriju onih ekstremnih vremenskih pojava. Znači, obično ljudi misle da, kad govorimo o globalnom zatopljenju, idemo na toplije vrijeme, ali ne računaju na varijacije. Fora oko klimatskih promjena je u tome da sve ide 'na toplo', ali u tome imamo takozvanu varijabilnost vremena. Ona je postala sve veća i veća i ekstremi su sve češći i sve izraženiji. Za blagdane nećemo imati snijeg. Nekako sam se ponadala i činilo mi se da bi se po zakonu velikih brojeva, jer ga nije bilo zadnjih desetak godina, mogao pojaviti, no nije. Nekako se sve pomaknulo i zadnjih nekoliko godina snijeg smo, barem ovdje u Zagrebu, imali u prvom tjednu siječnja, a sada mi se čini da će tek tada opet doći.

Mnogi ne mogu ni o čemu odlučivati dok je južina i za vrijeme nje glavobolja i lošije raspoloženje generalno su prisutni kod većine ljudi. Je li jugo, za ljude, uistinu loš vjetar?

Da, i ne samo jugo, nego svi južni vjetrovi. Zato što su to situacije u kojima se zapravo vremenske prilike najviše mijenjaju. Ne reagiramo na jugo, nego na određenu promjenu. Ljudi obično misle da je promjena tlaka ključna za loše raspoloženje ili loše medicinske manifestacije, ali nije to samo tlak, nego sve što ide u paketu. Osim tlaka, tu je vlaga. Prilikom nadolaska više vlage događaju se te promjene u tijelu i zapravo to nepovoljno osjećamo kao rezultat lošeg vremena.

Stalno se vode rasprave o važnosti biometeorološke prognoze. Mnogi smatraju da ona sugerira ljudima kako da se ponašaju i osjećaju. A drugi inzistiraju na važnosti tog aspekta prognoze vremena. Kakvo je vaše mišljenje o tome?

Sve se može shvatiti kao sugestija ako si prijemčiv za to. Ona nije zamišljena tako da bude sugestija, ona je zamišljena tako da bude smjernica. Obraća se određenim skupinama ljudi. Nekad je to za bolesnike od kardiovaskularnih bolesti, bolesnike od dišnih bolesti, među kojima sam i sama, pa znam u kojim situacijama moram pripaziti ili uzeti terapiju koja je jača od one koju inače koristim. Znači ako je tako doživiš, kao naputak za svoje ponašanje i to kako ćeš postupiti u određenoj situaciji, onda je ona ispravno prihvaćena. Naravno, može se koristiti kao izgovor, tipa 'jugo je, pa nisam čisto razmišljala'. (smijeh)

Vjerujete li u pučku meteorologiju? Narod se oduvijek bavi vremenskim prilikama.

Da, vjerujem u pučku meteorologiju zato što mislim da je isto tako nastala promatranjem prirode i promatranjem vremenskih prilika oko nas. Vjerujem u nju u onoj mjeri u kojoj se ona doista može poklopiti s nekim razvojem vremena, ali je ne treba shvaćati doslovno. Recimo kad se kaže 'Sveta Kata, snijeg na vrata', to ne znači da će 25. studenog ujutro padati snijeg, nego da je to otprilike doba godine u kojem dolazi do prvih hladnih prodora. Uz to imamo taj element klimatskih promjena koje se zaista događaju, a toga moramo biti svjesni. Najbolji primjer za to je zahlađenje u siječnju. Dakle kad sam bila dijete i školovala se, pa i kad sam počela raditi, najhladniji tjedan bio je onaj od Sveta tri kralja pa do 15. siječnja. Zadnjih godina se pokazuje da se on pomaknuo i da je sad najhladniji dan u godini u Zagrebu, Nova godina. Imali smo zadnjih desetak godina izrazito hladnih dočeka i neke od tih poslovica s obzirom na klimatske promjene više ne možemo koristiti. Ali da sumiram, vjerujem ako na to gledamo s dozom razuma, kao i sve drugo.

Postoji trend davanja imena vjetrovima, ciklonama, nevremenu – jesmo li to preuzeli od američke prakse i zašto? I tko smišlja ta imena?

Kod nas se imena ne daju službeno, nego ih daju meteoamateri, a najpoznatiji su u Hrvatskoj okupljeni u grupu Crometeo, aktivnu već više od deset godina. Kad je riječ o tim stvarima, za njih se dosta čulo kad su se počeli pojavljivati u medijskom prostoru i prostoru društvenih mreža. Oni su, vjerujem, počeli po uzoru na Ameriku i onda su novinari preuzimali ta njihova imena jer su ih nalazili u njihovim objavama, ali zato što im se to činilo simpatično. Stručno se ta imena daju, ali samo najvećim olujama koje su se dogodile i koje su imale najveće materijalne štete i najveće ljudske žrtve, i to upravo zato da mi meteorolozi analiziramo sve što se događalo, da bismo shvatili kako se ponašati idući put ili napraviti bolju prognozu i bolje obavijestiti javnost sljedeći put.

Koje je najbizarnije ili najsmješnije pitanje što ste ga čuli, a da je vezano uz meteorologiju?

Uglavnom me ne pitaju bizarna pitanja, ali bilo je smiješnih situacija u kojima sam se našla, npr. u Hidrometeorološkom zavodu dok sam ondje radila. Postoji linija, koju smo u šali nazivali hotline 060, na koju su ljudi mogli nazvati dežurnog prognostičara i pitati bilo što na temu vremena. Imali smo zaista svakakvih pitanja pa je tako jedno jutro neki čovjek nazvao i pitao za prognozu, a kad smo ga mi povratno pitali odakle zove, on je rekao: 'Iz kreveta.' (smijeh)

Planirate li ikad godišnji prema prognozi ili je ipak presudan termin?

Kod mene je stvar u tome da je nas samo dvoje, kolega Nikola Vikić-Topić i ja, koji se izmjenjujemo. Uskoči nam povremeno i kolegica Željka Pogačić te obično preuzima vikende i još nekoliko dana za vrijeme godišnjih dana. Nikola i ja dijelimo to ljeto popola i nekako se uvijek dogovaramo da to bude relativno pravilno te nikad ne možemo koristiti dulje godišnje odmore. Dok sam bila u Hidrometeorološkom zavodu, mogli smo uzeti mjesec dana u komadu, što mi je tada pasalo jer mi je dijete bilo malo pa sam mogla biti dulje na moru s njim, a sad nekako koristimo nekoliko puta po deset dana ili najviše dva tjedna. Znači, nema nikakvog plana, tim više što se moramo dogovoriti o tome puno ranije nego što se mogu predvidjeti vremenske prilike.

Može li si jedan meteorolog dopustiti da pokisne?

O da! Možda si ne može dopustiti, ali ja kisnem. Obavijestim svekoliku javnost da će sutra padati kiša, ali zaboravim ponijeti kišobran. Što se tih stvari tiče, tu sam jako neorganizirana. To mi je vjerojatno nisko na listi prioriteta pa se dogodi da ga nemam. Imam jedan u prtljažniku automobila, ali mi obično nije pri ruci, drugi ostavim u uredu... tako da me redovito možete vidjeti pokislu.

Kad smo kod kiše, nedavno je bilo velikih pljuskova. U sljedećih 20 do 50 godina razina mora porast će za pola metra do šest metara. Koliko će se te promjene odraziti na Hrvatsku?

Hrvatska će doživjeti različite promjene. Jedna od njih je ta, hajdemo reći najbanalnija - dizanje mora. O tome se dosta govori i na tome se već dosta radi. Spominju se neki gradovi i znamenitosti, tipa Dioklecijanova palača koja će dijelom biti potopljena, međutim ima još nekih reperkusija koje nas čekaju. Naprimjer, dolina Neretve je vrlo ugroženo područje i ljudima se čini, kad se govori o dizanju mora, da će se dići pet, šest ili 20 centimetara jer se ionako diže, jer postoje plime i oseke i da to nije tako važno. No fora je upravo u tim izdvojenim utjecajima. Imali smo priliku vidjeti kako to izgleda. Znači, diglo nam se more, došla je duboka ciklona koja ga je još više digla, došlo je jugo koje je puhalo i dodatno ga diglo, a kad se sve to zbroji, tih šest centimetara itekako igra ulogu. Znači, nije fora samo u tih šest centimetara, nego je u tome da se nekad znaju događati oluje koje to dignu puno jače, a u slučaju Neretve, koju sam spominjala, bit će posljedica za mandarine zato što kad se digne more - podići će se i obala. Taj salinitet će biti problem jer ćemo imati zemlju koja će pokupiti sol i ta zemlja više neće biti plodna. I onda će agrikultura u Dalmaciji biti jako upitna i pitanje je što će se, koliko i gdje moći uzgajati. Osim toga, turizam, od kojeg Hrvatska živi i misli živjeti u budućnosti, imat će velikih problema zbog velikih transporta. Tako da nije utjecaj klimatskih promjena samo direktan, nego je jako puno indirektnih utjecaja koji će se odraziti kod nas. Promjene u agrikulturi neće se događati samo u Dalmaciji, nego u cijeloj zemlji. Bit ćemo takozvano subsaharsko područje. Hrvatska će imati duge sušne periode i bit će godina kad jednostavno nećemo imati uroda, a onda će doći veliki kišni val, previše kiše koja će odnijeti velike količine zemlje. Ionako smo već erozivno tlo. Kad govorimo o klimatskim promjenama, ljudi su za sada uspjeli shvatiti taj prvi korak, međutim ima puno koraka koji su puno dramatičniji.

U kojem smislu?

Recimo, bolesti su nešto o čemu se uopće ne govori, odnosno tek se sad počinju spominjati, a mislim da je to velika stvar o kojoj moramo početi govoriti. Ljudi primjećuju da je postojalo razdoblje u godini u kojem nismo imali komarce, a sad su tu cijelu godinu, a za komarce znamo da su najveće ubojice na svijetu, dakle da su to životinje koje godišnje ubiju najviše ljudi. Dolaze nam bolesti koje nose komarci, s kojima se do sada nismo susretali. Prošle godine imali smo priliku vidjeti kako to izgleda kad dođe groznica zapadnog Nila. Nekoliko ljudi je ležalo u bolnici, mediji su to objavili, ljudi su se prestrašili i pokupovali sva sredstva protiv komaraca. Činjenica je da se ljudi boje, a nisu svjesni da ćemo toga imati sve više. Sada studije pokazuju da je zaraza od groznice zapadnog Nila na šest, sedam posto, a 2050. godine bit će to 50 posto. Znači ako nas upikne komarac, idemo u Rockefellerovu. To su stvari o kojima se mora govoriti jer su klimatske promjene nešto što će se nas osobno ticati, a ne samo nekog medvjeda na santi leda. Recimo, 2030. će pola Europljana biti alergično na pelud, a sezone peluda će se produžiti. Danas patimo od polarizacije peludi ili ambrozije mjesec i pol, a to će trajati tri-četiri mjeseca. Posljedice klimatskih promjena su nebrojene. Jer situacija je zaista ozbiljna.

Ajmo malo na vedrije teme. Kako izgledaju trenuci vašeg odmora, osim trčanja?

U zadnje vrijeme zaista se odmaram trčanjem zato što mi u većini slučajeva ne treba fizički odmor, ne radim fizički posao. Treba mi odmor od neprestane svjesnosti svega što se događa, pa tako i od klimatskih promjena. Dogodi mi se da idem u trgovinu pa me ljudi pitaju kakvo će biti vrijeme, stalno smo aktivni na društvenim mrežama i pitanja mi stalno dolaze sa svih strana. Pitanje je na koji način ću se isključiti iz toga. Isključujem se trčanjem jer me se tada ne može ništa pitati. Ali ne zato što prebrzo trčim, nego zato što za vrijeme trčanja najčešće slušam nešto što sam propustila. (smijeh)

Kako ste uspjeli navući supruga na to? Ili je on vas?

To je bio zajednički pothvat. U svakom braku dođe trenutak u kojem se nešto zajednički odluči napraviti, pa smo mi krenuli trčati. Budući da smo različiti po profilu, po organizmu, svatko ima svoj tempo. Ne trčimo zajedno. Jedno vrijeme bila sam sporija od njega jer sam mala problema s leđima i disanjem, a sad je on malo sporiji ja sam se ubrzala. Ali krenemo zajedno u Maksimir ili trčimo po kvartu.

Što vas sljedeće čeka od trkačkih ciljeva?

Sad je zimska pauza koju mi trkači zovemo 'zimska baza', kad trčkaraš da održavaš kondiciju. Trčimo i po snijegu, jer kaže se da nema loših vremenskih uvjeta, samo loše opreme.

S obzirom na liniju, bavite li se i nekim drugim sportom?

Trebala bih vježbati jer imam problema s leđima i nemam tu disciplinu. Valjda je to stvar genetike. Baveći se trčanjem čak sam dobila kilograme jer se trčanjem dobiju mišići.

Uvijek imate simpatične, čak i edukativne postove na društvenim mrežama, pa spadate među one koji imaju najzanimljivije objave. Nastaju li spontano ili razmišljate o njima?

Ne daj Bože da bih sjela i razmišljala što ću napisati. To mi jednostavno dođe. Ali mislim da je stvar u tome da samo gledam i slušam. Mislim da mi je to komparativna prednost u odnosu na neke druge kolege. Znači, naučiš nešto na fakultetu i desetljećima primjenjuješ to znanje u svom radu. Međutim posao koji radimo direktno se tiče ljudi i mislim da je ključno slušati ih i vidjeti kako je primljena ta naša informacija koju smo prenijeli i je li ju uopće čovjek shvatio. To mi je dosta velika preokupacija - shvaćanje vremenske prognoze - zato što mislim da se pišu nekako šablonizirano jer su iste već godinama, desetljećima. To je kao kad dođete kod liječnika, a on vam govori u stručnim terminima o prognozi bolesti, koristi medicinske izraze koje je naučio na fakultetu i vi ga ne razumijete. Uvijek se trudim 'prevesti' to u svakodnevni život i život većine građana kojima se obraćam.

Stignete li gledati televiziju i što volite pogledati?

Gledam 'ubojce', kako je moja kći to zvala kad je bila mala. Dakle CSI, FBI i slične serije, to gledam.

A glazba? Kakvu slušate, kakva vas opušta?

Slušam glazbu i obično kažem da volim onu s riječima i da bi mi podvalio dobru glazbu, moraš mi dati sadržaj. Mora to biti kvalitetna, sadržajna muzika. Dok trčim, primjerice, ne slušam glazbu, nego radiodrame ili ako mi je promaknuo nekakav zanimljiv sadržaj poput 'Nedjeljom u 2', skinem MP3 i poslušam to.