Da je Edo Maajka sjajan liričar i performer, odavno je poznato, a zadnjim albumom 'Put u plus' i koncertima koje održava sa svojom 'supergrupom' - Marijem Rašićem, Yogijem Lonichem, Tonijem Starešinčićem i Mirsadom Dalipijem - to je još jednom potvrdio. Jedan od svojih koncerata imat će i u Vintage industrial baru 31. listopada. Njegov dosad najuspješniji album 'No sikiriki' ove godine slavi 15. obljetnicu, a prvi album 'Slušaj mater' na dvostrukom LP izdanju s remasteriranim pjesmama bit će objavljen 11. listopada. Više je povoda za razgovor s njim, no Edo je ovog puta davao nešto kraće odgovore nego što smo navikli od njega.

Tko danas kupuje ploče?

Ja i ekipa koja voli vinil te taj zvuk. Mislim da će tržište vinila uvijek postojati i određeni ljudi uvijek će htjeti imati bitne albume na vinilu. Čak se i kazete vraćaju.

Koji je vaš odnos prema vinilu i što ste zadnje kupili od LP-a?

Sharon Jones, Daptone Records, onaj njezin božićni album. Prije toga naletio sam na rock-operu 'Gubec-beg' i isjeko' sam jako puno semplova s nje. Nik Oroši na vinilu, to je sve u zadnja dva tjedna.

Jeste li zadovoljni odjekom aktualnog albuma 'Put u plus'?

Jesam, odsvirali smo i dosta festivala po regiji. Ljudi su uvijek iznenađeni zvukom i novim pjesmama, a mislim da će publika iz godine u godinu otkrivati taj album. Planiram izbaciti još dva videa i baciti se na novi materijal.

Kako odlučite koja je pjesma dobra?

To je neki unutarnji instinkt svakog autora, filing koji se ne može objasniti.

Kako uopće izgleda vaš život kad radite na novim materijalima i niste toliko u javnosti?

Slušam muziku, visim na servisima, kopam semplove i rifove, pravim beatove, uzimam od drugih, usporedo s tim počnem s pisanjem tekstova i nakon dva tjedna sve to počinje imati neki smjer i smisao.

Koliko je Zagreb za vas inspirativan životni i radni prostor?

Jako je inspirativan, ali svijet je odavno globalno selo, tako da je nemoguće crpiti inspiraciju na jednom mjestu kad konstantno sudjeluješ u globalnim promjenama i temama. Za život je Zagreb sve bolji i bolji, ta poboljšanja su spora, ali se vide. Još samo da cijena stana padne. (smijeh)

Što spremate za koncert u Vintage industrial baru i koliko često mijenjate set listu?

Često mijenjam set listu i u biti je složim pola sata prije svirke. Dosadno mi je ako je ista, a ta promjena seta najbolje se vidi kad sam s DJ-om. Za Vintage sam spremio set s pjesmama koje ne izvodim toliko često, one s prvih albuma, pa će biti štrebanja, ponavljanja i pripreme. Sviđa mi se repat' jedan do dva takva koncerta godišnje.

Kakav je pogled odozgo, s pozornice, ali i iznutra, iz dubine bića, onaj osjećaj dok na svakom koncertu velik broj ljudi na sav glas izvodi nešto što ste stvorili?

Odličan je to osjećaj.

Ponavljate li redovito tekstove pjesama?

Kad imam novi materijal ili kad trebam izvoditi nešto što nisam rep'o pola godine ili godinu dana. Tad repam te tekstove na razne načine, a kad se počnem već igrat' tekstom dok ga repam, to mi je znak da sam spreman.

Bi li glazbenici i drugi umjetnici trebali biti beskompromisni u stvaranju, ali i komuniciranju s javnosti?

U stvaranju da, jer inače nisi autor, nego pratiš tuđi put, što je puno lakše i velik broj domaćih autora to i radi. Tu je također bitno naglasiti da je tako isplativije, ujedno ziheraški. Što se tiče komuniciranja s javnosti, tu sam slab i trebao bih se puno apgrejdat'.

Utječe li trenutna situacija u Hrvatskoj na vašu kreativnost i pjesme?

Utječe i situacija u Hrvatskoj i regiji i u privatnom životu - što sam stariji, sve se više okrećem privatnom životu, a manje situaciji u državi. U državi i regiji situacija se jako sporo mijenja, tako da su pjesme koje sam napravio prije jako puno godina i dalje aktualne i svježe - manje mi je to izazovno, ali provučem nekoliko rečenica u bilo kojoj drugoj temi.

Nekako se čini da smo svi mi s ovih prostora pretežno potonuli u sivilo, depresiju. Što mislite, zašto je to tako i što može spasiti ove naše prostore i ljude, je l' to ljubav, muzika ili nešto treće…?

Ne znam, mislim da ne postoje univerzalni recepti, a svi žele baš to. Univerzalno i da djeluje odmah. Želimo smršaviti gledajući televiziju i jedući burgere, želimo spasiti prirodu, ali i pretvoriti je u odlagalište plastike i smeća. Ljudi žele sad i odmah sve. Meditiraju kao da se natječu u tome, duhovni su za druge, a ne za sebe. Mislim da je moguće samo to da svatko za sebe nađe svoju šifru i mantru, svoj lijek. To da se o ovom govori javno i bez sramote već je ogroman uspjeh za regiju.

Kako u sebi mirite glazbenika i obiteljskog čovjeka?

Za sada lako, jer kao glazbenik imam dosta slobodnog vremena koje pretočim u obiteljsko vrijeme, a i nekad idem na svirke s obitelji. Lako mi je to pomiriti sada, s 40 godina, i tip sam koji voli biti kod kuće. Boravak su mi i igraonica i studio.