'De Niro iz Travničke'… Danas smo te ispratili… i otišao si, kao u zadnjem kadru našeg zajedničkog filma 'Ritam života'… A ritam tog istog života neće biti isti bez tebe… Pisat ću tebi… i drugima o tebi… kada skupim snage… i kada suze barem malo presuše… Kažu da ti je prijatelj onaj koji zna sve tvoje mane, a ipak te voli… A znaš da znam sve… i znaš da te volim… Tvoj Tarik', napisao je Tarik Filipović opraštajući se od prijatelja.

Vijest o iznenadnoj smrti Damira Vučka duboko je potresla brojne Zeničane, prijatelje i poznanike ovog prepoznatljivog lica tog grada.

'Damir Vučak nije bio samo običan stanovnik Zenice, bio je kroničar gradskih sjećanja, hodajuća enciklopedija, bloger… Njegove objave, popraćene autentičnim komentarima i toplinom, okupljale su Zeničane svih generacija. O njemu je biranim riječima na blogu Zenicablog pisao kolega Jasko Borovčević.

Tarik Filipović, jedno od najprepoznatljivijih lica hrvatskog glumišta i televizije, rođeni je Zeničanin čija uspješna karijera desetljećima cvjeta u Zagrebu. Ipak, korijeni duboko usađeni u rodni grad ostaju neizbrisiv dio njegova identiteta, a sjećanja na djetinjstvo i prve korake, kako životne tako i glumačke, rado dijeli s publikom.

Tarik Filipović o odrastanju u Zenici

Odrastanje u Zenici 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća za Tarika je bilo ispunjeno igrom i izazovima. Kako sam kaže, bio je 'fino odgojeno dijete koje je dosta vremena provodilo na ulici', jer Zenica je bila grad gdje se život odvijao i izvan četiri zida. Priznaje da je bio prilično nestašan, ali je svoj šarm vješto koristio da prikrije sitne nepodopštine. Ključnu ulogu u njegovu odrastanju imali su roditelji, otac Omer i majka Seka, ali i starija sestra Emina.

Opisujući Zenicu iz tog vremena, Filipović je u razgovoru za Anadolu Agency spomenuo kako je to bio 'dosta zeznut grad', dodajući: 'a tek poslije vidiš da je možda dobro da je takav, što si odrastao na takav način, što si znao pravila, što je možda bilo neke surovosti kada ste bili djeca, ali dobro, očvrsneš prije vojske.'