Omiljeno televizijsko lice nekoliko godina nije imao konkretni glumački angažman, ali ga nakon što završi 'Superpar' čeka snimanje druge sezone serije Dragana Bjelogrlića 'Žigosani u reketu', u kojoj je dobio jednu od glavnih uloga, i to negativca Damira Dragaša. S Enisom Bešlagićem uvijek je jednako zanimljivo, zabavno i nema te teme o kojoj on neće govoriti. Tako je bilo i ovog puta.

Nekako vas u zadnje vrijeme nismo vidjeli u medijima, osim po društvenim mrežama. Gdje ste se skrivali?

Niste me mogli vidjeti jer nisam puno ni radio i jer mi nijedan projekt nije bio toliko interesantan. A i treba doći nekad do pauze jer se zasite ljudi. Ne osjetim da me nije bilo jer se toliko repriziraju serije u kojem sam glumio, poput 'Naše male klinike', pa nisam stekao dojam da me nema na ekranima.

Kako napreduje vaš poduzetnički angažman s čokoladom?

S čokoladom ide okej, to je hand made proizvod i imamo zaposlenih 20-ak ljudi. Ne možemo proizvesti mnogo jer je to sve ručni rad, a radimo praline, čokolade s medom i cimetom, šljivom, orahom, i sve se to ručno stavlja pa ne možemo pretjerano proizvoditi, ali što proizvedemo - to i prodamo. To nekad raste polako, a nadam se da ću od toga moći živjeti u penziji, ako je dočekam, a s druge strane, za sada mi to ne oduzima vremena jer je dobar proizvod i dobro ide te se nadam da će doći i u Hrvatsku za koju godinu.

Što vas je privuklo showu 'Superpar'?

Privuklo me to što se parovi natječu kroz igre i izazove i mogu osvojiti neki novac, a s druge strane si involviran u te igre i dobro se zabavljaš. Super mi je to što mi u showu ne razdvajamo ljude, nego, eto, oni pokažu svoje mane koje imaju i isprave ih. Vjerujte, izađu sretniji i zadovoljniji iz emisije, a ne posvađani.

Na setu se, vidi se, dobro zabavljate. Je li bilo kakvih anegdota koje nisu i neće biti prikazane?

Na setu je onako kakvu atmosferu napravite. Mi se baš zabavljamo na setu, zato što se trudimo ostati pozitivni, poštujemo vrijeme svakoga od nas, i to je ključ uspjeha. Ima raznih anegdota, ali mislim da je produkcija sve te anegdote stavila u emisiju, tako da su iskoristili taj reality dio koji je zabavan i duhovit.

Kako ste popamtili imena svih kandidata? Ili imate pomoć iz režije?

To je dobro pitanje - kako upamtiti imena kandidata - nikako ih nisam mogao na početku upamtiti jer se susrećete i s dijelom produkcije koju ne poznajete pa je to more imena. Ali s druge strane, pamtim ljude po energiji i po onome što vidim jer sam vizualni tip, pa su se imena pamtila onako kako se koji par isticao. Sad ih sve znam napamet!

Koliko vam iskustvo i sudjelovanje u 'Supertalentu' i 'Zvjezdicama' pomažu u sadašnjem projektu?

Iskustvo je jako bitno i dobro jer morate poznavati produkcijske planove, postavke kamera... Puno sam naučio, a naučite i čekati. Jer puno stvari čeka se na snimanjima, pa ako nemate strpljenja, ništa nećete postići, a onda kad krene snimanje, morate imati super energiju pa se morate znati štedjeti i zablistati u pravom trenutku.

Jeste li ikad pratili kakav reality i što mislite o njima?

Moram priznati da sam sve prve realityje uvijek pogledao, od nekih prvih 'Big Brothera' pa na dalje, a ovo nema veze s tom vrstom realityja. Ovaj se show bavi ljudima koji su u braku, u vezi, ispunjeni su, i u emisiji se klade jedno na drugo, ispituju svoju ljubav i vezu, zabavljaju se kroz igre pa je mogu samo ojačati, ali nikako da kroz emisiju spajamo neke nove ljude. Ovo je više zabavni format nego reality, kroz igru se prati reality, a tamo se pratio samo reality, dok je u 'Superparu' primarna stvar igra.

Koji bi po vama bio recept za idealnu vezu, brak?

Nema nekih idealnih recepata, bitno je samo da se pridržavate toga da partneru date slobodu, da imate povjerenje jedno u drugo, a s druge strane je bitno da imate prijatelja u partneru jer je to najvažnija stvar za očuvanje braka ili veze. Svi prolaze kroz iskušenja, uspone i padove, kroz stresne situacije, a ako imate s druge strane prijatelja, mislim da ćete lakše sve prebroditi. A nema onoga kome se kuća nije zaljuljala.

Što je s projektom 'Moja sreća je veća', gdje je zapelo, u kojoj je to fazi?

Idealno je to pitanje jer sam baš sad razgovarao o tom projektu i nadam se da ćemo uskoro pristupiti snimanju pilota i da će i produkcija i televizija prepoznati da ljudima na ekranu nedostaje zabave te da im je dosta muke i crnila, da im treba umjerene zabave, čak ne ni pretjerane jer i zabava može postati naporna. Treba biti umjeren u svemu i mislim da je zato 'Moja sreća je veća' idealan projekt.

S obzirom na većinu uloga, ljudi sigurno očekuju da ste uvijek šaljivi. Koliko vam je to naporno?

Ljude naučiš da si pozitivan, uz sve ove negativnosti, pa ako je to jedino naporno što ja imam, onda neka je. Koliko god bilo teško, mislim da je osmijeh najmanje nešto što možete pokloniti, a ima najveći efekt kod ljudi i to se pokazuje i u mom radu. Što si pozitivniji, svi su oko tebe sretniji, a puno je lakše tako raditi i bolje ti ide nego ustajati s mržnjom.

Nakon 'Superpara' čeka vas snimanje druge sezone serije Dragana Bjelogrlića 'Žigosani u reketu'. Tamo ste negativac, što je mnogima teško zamisliti.

A zašto je teško zamisliti da je netko tko je super ispadne na kraju negativac. To se dogodi milijun puta i najviše vas razočaraju oni kojima ste vjerovali. Ta uloga ima svoje opravdanje, pa tako i taj negativac koji je kao na početku serije negativan, iz nekog svog osobnog opravdanja i ucjene pokazat će da je to radio zato što je bio ucijenjen, a ne zato što je to njegov karakter. Ta serija nosi lijepu košarkašku priču, priču regije, tako da je divno pričati priču o nečemu oko čega se svi slažemo, a to je sport. Djeci moramo vratiti basket na ulice, da se mogu otimati oko mrežica i koševa, a ne oko Playstationa, gluposti i podjela.

Uvijek ste dobro raspoloženi - što vas može rastužiti, a što razljutiti, izbaciti iz takta?

Vama sam uvijek raspoložen jer me vi vidite raspoloženog, ali imam ja puno svojih trenutaka kada sam neraspoložen. Nekad mi energija padne i postanem osjetljiv. Dosta sam emotivan i imam potrebu za mirom, tišinom, za svojim kutkom u koji nitko ne dolazi, tako da sebi i to priuštim. Fala Bogu da mogu posjetiti i more i tamo punim svoju energiju. Čovjek je biće koji mora pronaći svoj mir, svoj kutak, mora pronaći neku svoju vezu između duhovnosti i svjetovnog jer je bez toga totalno izgubljen.

Za sebe ste rekli da niste glumac, već medij koji prenosi sve važne poruke ljudima. Koliko javne osobe mogu pridonijeti u osvještavanju nekih važnih tema i problema kojima smo okruženi? Je li dužnost vas da kao javne osobe ukazujete na takve probleme?

Kad kažemo javna osoba, to je kao javna površina. Svatko može doći i reći što hoće. Možete izvesti psa da se popiški, a možete napraviti koncert. Javna osoba ne daje pravo svima da mogu po njoj vršiti nuždu kad god im to padne na pamet, a što im danas društvene mreže omogućavaju. Mislim da danas, pojavom društvenih mreža, svi oni koji imaju otključane profile su javne osobe jer javno iskazuju što jedu, piju, jasno iskazuju stavove itd. Možeš biti više poznat ili manje poznat i vidim da se svatko trudi biti što više poznat, a mi, koji smo po svojoj profesiji u sferi ljudi koji su primjećeniji u društvu, željeli bismo biti manje javni, ali publika želi da smo više javni. Više nitko nema stida ni srama pred kamerama iznijeti neke svoje privatne stvari.

Kako izgleda dan kad ništa ne radite? Kako volite provoditi slobodno vrijeme?

Najviše volim biti u pidžami, da ne izađem cijeli dan iz kuće i da sam tako kao na nekom autopilotu. Malo gledam film, seriju, jer ništa ne stignem od posla.

S kakvim ljudima se družite?

Družim se s ljudima koji su pozitivci, koji vole druge ljude. Volim se družiti s ljudima koji u svemu gledaju trunku dobra. To su moji prijatelji koji iz ovog mora laži i zavisti i gluposti opstaju u tim nekim iskrenim odnosima. Družim se s ljudima koji imaju svoje poslove i pošteno zarađuju, koji su uredni i ne gledaju na to da preko mrtvih dođu do novca.

Kad ste posljednji put bili u kinu, kupili album nekog izvođača ili bili na nekom koncertu?

Ne pamtim kad sam bio zadnji put u kinu, a što se tiče albuma, kupim tu i tamo neki, ali s druge strane sve je dostupno putem radijskih stanica pa više volim neki random album čuti na radiju, onaj koji me iznenadi, nego da ga sam sebi puštam. Što se tiče koncerata, odem često kada imam priliku jer mi se prijatelj bavi organizacijom koncerata.