Nakon što je napravio povijesni uspjeh za hrvatski film osvojivši Zlatnu palmu za najbolji kratkometražni film u Cannesu, film 'Čovjek koji nije mogao šutjeti' Hrvatskoj je donio i nominaciju za Oscara! Točnije, našu prvu nominaciju za Oscar u ovoj kategoriji.

'Štrpci, Bosna i Hercegovina, 27. veljače 1993. Putnički vlak na liniji Beograd – Bar zaustavljaju paravojne snage u akciji etničkog čišćenja. Dok odvode nevine civile, samo jedan od pet stotina putnika usuđuje im se suprotstaviti. Ovo je istinita priča o čovjeku koji nije mogao šutjeti', stoji u sinopsisu filma Nebojše Slijepčevića.

Film koji šaljemo na najprestižniju dodjelu nagrada donosi samo jednu od teških ratnih priča s domaćeg nam prostora, a koja je i danas itekako aktualna, imajući na umu ratne sukobe koji nas okružuju.

'Prikazujući kontekst straha koji paralizira sve ostale osjećaje i vrijednosti kroz drugog čovjeka, Slijepčević je u ovome filmu postigao to da je čin Tome Buzova prikazan kao čisto herojski, što je i bio', zaključila je u svojoj kritici naša istaknuta kritičarka Zrinka Pavlić s naglaskom na pitanje: 'Slijepčević nas takvim postupkom pita koji smo od ta dva čovjeka mi. Točnije, samo nas pita jesmo li čovjek koji ne može šutjeti.'

Priča o Tomi Buzovu

Film koji je zaintrigirao europsku, ali i svjetsku filmsku donosi priču o Kaštelaninu Tomi Buzovu, umirovljenom oficiru Jugoslavenske narodne armije koji nije mogao gledati kako se pred njegovim očima odvija nepravda.

U putnički vlak na liniji Beograd – Bar u Štrpcima u Bosni i Hercegovini uđu srpske paravojne snage u akciji etničkog čišćenja s ciljem likvidiranja muslimana. Trenutak u kojem Buzov više nije mogao šutjeti je trenutak u kojem donosi odluku da će se suprotstaviti izdvajanju muslimana iz vlaka, pri čemu spasi život 17-godišnjem muslimanskom mladiću.

U tom je ratnom zločinu ubijeno 19 muslimana, a zbog suprotstavljanja vojnicima i sam je Tomo Buzov izgubio život.

'Prva ideja za film došla je od producenta Danijela Peka, koji mi je prije pet godina poslao tekst Borisa Dežulovića i rekao: 'Hajdemo raditi film o ovome'. Sjećam se da sam sjedio u autobusu i odmah mu odgovorio da može, ali da film ne želim snimiti iz perspektive Tome Buzova, nego iz perspektive čovjeka koji je sjedio do njega u kupeu i šutio. Pek se složio i to je bilo to, čitav se dogovor odvio u petnaestak minuta. Nekoliko godina kasnije, uz pomoć Fonda za humanitarno pravo iz Beograda, dokopao sam se spisa sa suđenja počiniteljima tog ratnog zločina. Pročitao sam nekoliko tisuća stranica svjedočanstava i napravio prvi draft scenarija u kojem su svi likovi osim Buzova izmišljeni, ali dijalozi su temeljeni na stvarnima', komentirao je Slijepčević ranije za Večernji list.

U filmu glavnu ulogu igra Goran Bogdan, a uz njega i Alexis Manenti, Dragan Mićanović, Silvio Mumelaš, Lara Nekić, Priska Ugrina, Dušan Gojić, Nebojša Pop Tasić, Mijo Pavelko, Martin Kuhar, Jakov Zovko te Robert Ugrina.