Tu ljubav već je prenio na sina Jana, a siguran je da će i mlađi sin Lav njihovim stopama

'Moj je omiljeni klub Dinamo. Rođeni sam Zagrepčanin i pratio sam Dinamo odmalena; prva utakmica mi je Dinamo - Bešiktaš, negdje '88. Dinamo je simbol moga grada i zato će uvijek biti u mom srcu', kaže glumac koji je kao dijete jako volio Gullita, Van Bastena i Rijkaarda.

'To je početak mog gledanja nogometa, oni su igrali za Milan, Nizozemci koje sam obožavao. A najbolji hrvatski nogometaš i meni najdraži je Niko Kranjčar - uvijek i zauvijek. I Robert Prosinečki za kojeg sam siguran da bismo '98. bili prvaci da je igrao protiv Francuske', kaže Filip i u šali dodaje kako je kao klinac govorio da će biti ofenzivni bek, zbog čega su ga svi zafrkavali.

Ne kuca Filipovo navijačko srce samo za Dinamo, strastveni je navijač i Hrvatske nogometne reprezentacije za koju kaže da prati svaku utakmicu, svaki trenutak, analizira se svaka reakcija i sve što se događa.

'Taj osjećaj kad kreneš na gostovanje i od prve benzinske pa do zadnje svi smo skupa; otvaraju se pivice, muzika, zafrkancija, uživanje, druženje, ljubav… Najljepše anegdote nastale su nakon pobjede Hrvatske u Rusiji, ali i protiv Danske te pobjeda Hrvatske protiv Engleske, što nikad neću zaboraviti. Sjećam se koliko je bilo prekrasno i ljeto poslije toga, nekako smo svi kao jedan kad ta Hrvatska reprezentacija pobijedi. Zaustavljaju se automobili nasred ceste, svi se grlimo i ljubimo…

Svaki taj trenutak je predivan i čekam i te nove trenutke i uvijek vjeran hrvatskoj repki; od jutra se slušaju navijačke pjesme, oblačimo se sin i ja, idemo gledati tekmu…', priča Filip koji je, osim na utakmicama reprezentacije, doživio još mnoge, kako kaže, velike trenutke na utakmicama.

Filipov otac, glumac Pero Juričić, odveo je svog sina na Dinamovu utakmicu prije nego što je krenuo u školu, a isto je napravio i Filip, i to kad je Jan bio još mlađi! 'Prva na koju sam ga vodio bila je na Maksimiru, Hrvatska je igrala protiv Belgije i tad smo izgubili. Kiša pada, on malo dijete, ima zastavu, još nije ni razumio što je nogomet, gleda tu otužnu atmosferu… Znam da smo prvo poluvrijeme pogledali na Maksimiru, a drugu doma, ali to rijetki trenuci da je s reprezentacijom bilo tako, uglavnom su to prekrasni trenuci. Moj je Jan također vjeran navijač, sva smo prvenstva gledali zajedno. Dinamo i Hrvatsku uvijek prati, a nadam se da Lav na isti način zavoljeti nogomet'.

Iz svih tih razloga Filip je iznimno sretan što u RTL-ovoj seriji 'San snova' igra lik trenera Gorana!

'On je jedan tipičan bivši golman, koji je dosta opušten. Nije se prodao u inozemstvo, nije zaradio neku lovu, ostala su dva, tri razvoda i puno alimentacija pa sad da ne vozi taksi, trener je juniora. Nije nešto previše zainteresiran za nogomet, više za mame tih juniora. Goran je pomalo zločest, ali topao i veseo čovjek. Onakvi likove kakve volimo i kakve će publika voljeti gledati, a meni zanimljivo igrati', otkriva karizmatični glumac koji bi neposluh na terenu riješio vrlo lako.

'Dobrano bih kaznio igrača po džepu', u šali kaže. Inspiraciju Filip Juričić nije crpio od svojih omiljenih trenera, iako bi svakako od stranih istaknuo trojicu.

'Volim Mourinha zato što je lud, Kloppa, Ancelotija jer je toliko genijalan da sve sa svima osvaja, ali ne volim Guardiolu. Ali kako su sad i Gvardiol i Kovačić došli kod njega, sad moram navijati za Manchester City, koji nikad nisam volio', smije se i nastavlja nabrajati svoje hrvatske favorite.

'Jako mi se sviđa Nenad Bjelica jer on zapravo stvorio ovaj 'novi Dinamo', koji mi poznajemo i iz kojeg se razvilo sve ovo što se razvilo. Volim i Zlatka Dalića, jako mi je drago što je djeci i Hrvatima postao idol. Najbolji trener mi je Cico Kranjčar jer je sa Zagrebom osvojio prvenstvo Hrvatske, što nitko nikad nije i neće napraviti. I on je Dinamo, i on je srce Zagreba i svega u što vjerujem. Dakle, kvalitetan trener treba imati sve što je imao Cico Krančar - srce, dušu, vjeru i strast onda možeš 'zaraziti' ljude nogometom i onda možeš sa Zagrebom osvojiti prvenstvo. Treba imati sve ono što je bitno u životu pa tako i nogometu'.