Kultni zagrebački klubovi odgojili su mnoge generacije koje se i danas s nostalgijom prisjećaju izlazaka u Kulušić, Kavkaz, Big Ben, Blato, Zvečku, Eustahije, Lapidarij, Studentski centar i Saloon. I Jabuka je bila mjesto važno za društveni i kulturni identitet grada. Mnogi pisci, medijski djelatnici, filmaši, crtači stripa, rock zvijezde bili su njihov stalni inventar jer je klub privlačio kreativnu škvadru. Među njima je bio i nezaobilazni grafički dizajner Albino Uršić, iz tandema Božesačuvaj, koji nam je objasnio zašto je Jabuka kultni klub
Posljednjih dana vruća tema mnogih razgovora i komentara na društvenim mrežama bilo je zatvaranje najstarijeg zagrebačkog kluba Jabuke. Friška vijest je da se klub s Jabukovca ne gasi, 'prostor ostaje namijenjen mladima i za mlade, a njime će upravljati oni koji će na javnom nadmetanju dati najbolje uvjete i najbolji program', poručili su iz Grada Zagreba. Kako god bilo, prostor koji je bio inkubator i čuvar alternativne kulture u Zagrebu i Hrvatskoj više nikad neće biti isti. Albino Uršić u njemu je proveo neke od svojih najljepših i nezaboravnih trenutaka.
'Kad smo mi izlazili, a govorim o razdoblju od 1982. godine pa naovamo, to je bio jedan od rijetkih klubova u kojima se mogao slušati rokenrol. Samo zbog toga Jabuka je bila posebna. U to vrijeme, u hajdemo reći formativnim godinama, bili smo promatrači novog vala i svih bendova i izvođača koji su tada stasali, dok smo devedesetih mi bili pokretači. Postojao je Studentski centar, bila je Jabuka i bio je SKUC. To su bila mjesta na kojima su se nekad održavali koncerti. Četvrtkom u Studentskom centru bio je Polet plac i cijela novovalna scena ondje se mogla čuti, SKUC je radio dobre koncerte, a Jabuka je imala slušaonice. Ona je bila malo dalje od SKUC-a i SC-a i sjećam se da sam otprilike u ovo doba u listopadu 1982. prvi put došao gore, a išao sam s Borisom Kukom na koncert Marka Brecelja. On je tada imao tri koncerta - u SKUC-u, SC-u i Jabuci, a mi smo htjeli čuti sva tri koncerta pa sam tako završio na Jabukovcu. Sjećam se da smo došli gore, a nas dvojica bili smo pankeri - na vratima je stajao Johnny Štulić s frendom i rekao mu da smo mi generacija koja će njih 'izbaciti' iz kluba. Tako je i bilo', prisjetio se dizajner.
'Zašto je to bio kultni klub? Meni je bio kultni jer mi se glazbeni ukus formirao na mjestima poput Jabuke. Neke pjesme sam prvi put čuo ondje. Na početku nisam previše volio Jabuku, bila mi je najgora od sva ta tri kluba jer su redari bili za*ebani. Znali su izbacivati, šamarati bez veze. Od '68. do '82. godine ondje su vježbali Josipa Lisac, Pero Kvesić, to je bio omladinski klub kojem nije primarna bila muzička scena, nego su se ondje održavale razne kulturne radionice', naglašava. Iz Jabuke je, prisjećamo se, među ostalim potekla i diskografska kuća Jabukaton pod vodstvom Tomice Petrovića i Paje Podolskog.
'Sad fakat to može postati kuglački klub'
'Kad gledamo povijest Jabuke, generacija koja je dolazila gore iz sedamdesetih za nas je mogla reći 'kaj vi klinci tu imate dolaziti?', a pogotovo za Fiju briju generaciju devedesetih. Dolazak novih generacija produžio joj je život. To se trebalo dogoditi prije 15 godina, trebala je izaći neka nova scena, doći smjena generacija, ali onda se to zaustavilo. Prije su izdvajanja za kulturu bila druga priča, postojali su fondovi. Sedamdesetih i osamdesetih moralo se osmišljavati i organizirati nešto, a sad se ne mora ništa. Po meni, da bi Jabuka opstala i da živi dalje - trebala bi biti inkubator kulture za ova vremena. Bilo da se u njoj održavaju škole za grafitere, tečajevi za DJ-e ili prozne večeri, znači to bi trebao biti multikulturalan prostor s nekom svrhom. I onda bi opravdavao ime Jabuka. Sad fakat to može postati kuglački klub ili Pečenjara kod Milana', smatra Bino.
Posljednji put bio je u Jabuci prije 10-ak dana, kad je davao intervju.
'Pitali su me gdje ćemo ga odraditi i ja sam rekao 'kud ćeš bolje nego tamo', a posljednji put ondje sam baš zaružio kad smo slavili 50. godišnjicu. Tomica, Stiv, Pajo i ja htjeli smo to obilježiti na najljepši način, ali ne jednim događajem, nego da se cijelu godinu nešto događa. Dofurao sam Psihomodo pop i Josipu Lisac, Stiv je doveo svog buraza koji svira u Kojotima, Pajo Podolski grupu Boa. To je bila 2018. godina. Ali bio sam i kasnije gore', kaže Uršić.
Od megatuluma do neprilagođenih
Jabuku naziva zagrebačkim CBGB klubom. 'Upravo je ta Fiju briju generacija devedesetih godina donijela taj neki sok. To su bili ogromni tulumi, Boris Kuka i ja smo ondje slavili rođendane, znalo je biti po tisuću ljudi, pa i vi ste dolazili! Svirale su Majke, Psihomodo pop, svi frendovi su nam zabadava svirali. (smijeh) Bila je to ratna, urbana generacija, takozvani novi val 02, druga verzija prvog novog vala. I to je trajalo dok je trajalo, negdje do početka dvijetisućitih, kada su počeli dance trendovi, ovi-oni, i preuzeli primat te je rock'n'roll scena počela gubiti bitku ne samo kod nas, nego i u svijetu, a Jabuka kao takva nije se prilagođavala, nije reagirala na to', zaključio je Uršić, inače dio legendarnog dizajnerskog tandema Božesačuvaj što je svojim provokativnim i satiričnim plakatima za Jabuku uzburkao javnost 90-ih.
'Definitivno smo se najviše zahvaljujući Jabuci profilirali nekonvencionalnim uličnim govorom na plakatima, a koji je i danas ostao u oglašavanju način na koji se radi. Do tada su plakati bili vrlo formalni: 'Studenski centar vam predstavlja' ili 'Pozivamo vas na glazbenu slušaonicu'', rekao je. U zadnje vrijeme, kaže, prebacio se na rad na seriji 'Dnevnik velikog Perice', u kojoj je autor, jedan od scenarista i kreativni producent.