Popularna Netflixova serija 'The One', utemeljena na istoimenoj knjizi Johna Marrsa, bavi se temom pronalaženja prave ljubavi uz pomoć znanosti. Znanstvenici iz područja genetike objašnjavaju za britanski list Express može li se doista 'onaj pravi' ili 'ona prava' pronaći pomoću podudarnosti DNK
Psihološki triler, koji se trenutno može gledati na Netflixu, probio se do prvog mjesta liste najgledanijih serija na najvećoj platformi za streaming. Serija prati osnivačicu MatchDNA Rebeccu Webb (Hannah Ware) koja tvrdi da je otkrila vezu između istinske ljubavi i DNK.
Zanimljiva ideja prikovala je obožavatelje serije za male ekrane, no pred njihovim se očima postojane veze naočigled raspadaju jer je aplikacija MatchDNA sretne parove natjerala na preispitivanje toga koliko im je doista suđeno biti zajedno.
Kako bi provjerila postoji li ikakva korelacija između DNK i istinske ljubavne iskre s nekim, Rebecca je ukrala podatke svom prijatelju Benu (Amir El-Masry). Međutim pokazalo se da aplikacija negativno utječe na živote ljudi jer su ispred svojih srca počeli gurati znanost.
O točnosti ovoga koncepta za britanski Express govorio je Francois Paillier, izvršni direktor CircaGene DNA i Genetic Testinga.
'Genetika napreduje sve bržim tempom i svakodnevno svjedočimo novim uzbudljivim otkrićima koja otvaraju novu nadu u prevenciji, dijagnozi i liječenju tisuća bolesti. U rasponu od čistih varki do stvarne znanosti, nažalost, pronalazimo više nejasnih pothvata koji iskorištavaju hype oko DNK u uglavnom znanstveno neutemeljenim uslugama, nego u klinički djelotvornim uslugama utemeljenim na stvarnoj znanosti', kaže Paillier i izražava nadu da će ljudi biti sposobni razlikovati varke od usluga koje imaju uporište u znanosti kako znanost ne bi bila diskreditirana.
Paillier objašnjava da genetika uvijek temelji svoja otkrića na početnoj intuiciji genetičara i velikim studijama te da u nekim slučajevima uspješno doseže 'statističko značenje' čak i kad su u pitanju vrlo složene ljudske osobine. Neke su osobine, objašnjava Paillier, složenije od drugih te zahtijevaju ogroman rad na identificiranju njihove genetske osnove, što ponekad zahtijeva analizu stotina tisuća osoba dug niz godina.
'Očito je da ne postoji genetski test koji će odrediti tko je 'onaj pravi' za vas, isto kao što niti jedan DNK test ne može odrediti za koga glasate, imate li smisla za humor ili koji umak preferirate na pomfritu', kaže Paillier i dodaje da ipak postoji određena veza između DNK koja može odrediti naš ljubavni život, ali da ta veza ne određuje koga bismo trebali voljeti.
'Da, ljubav bi se sigurno mogla definirati kao složen biokemijski krajolik', kaže znanstvenik i napominje da serija 'The One' govori o distopijskom svijetu u kojemu je moguće obaviti test i pronaći 'onog pravog'.
'Ovaj bi privatni laboratorij navodno nudio uslugu pronalaska 'onog pravog' u kojeg ćete se genetski zajamčeno zaljubiti. Je li ljubav biokemijska reakcija? Imamo li genetsku sudbinu u smislu ljubavi', pita se Paillier i dodaje da je odgovor na prvo pitanje 'da', a na drugo 'ne'.
'Genetika obično čini oko polovicu korelacije između naših psiholoških osobina i utjecaja okoline. Naše genetski bogate razlike u osobnosti čine to da život doživljavamo drugačije i pridonose oblikovanju naših seksualnih i ljubavnih potreba', kaže Paillier i naglašava kako je utjecaj genetike, naš osobni DNK, glavna sustavna sila u našem životu, ali da ipak nema potrebe uzrujavati se previše oko toga.
'Geni nisu sudbina i srećom imamo slobodnu volju čak i po pitanju ljubavnog života', kaže Paillier i dodaje kako bi se 'genetika ljubavi' jednoga dana mogla znanstveno istražiti, ali i da ne postoji izravni gen koji bi nekoga uputio na njegova idealnog partnera.
Hayley Quinn, stručnjakinja za spojeve na online servisu za upoznavanje Match, priznaje da ideja da više nikad neće morati ići na prvi spoj mnogim samcima možda može zvučati vrlo privlačno, ali da to nije ništa više od znanstvene fantastike.
'Iako aplikacije za pronalaženje partnera poput Matcha mogu nuditi preko 70 kriterija pretraživanja kako bi se suzio krug kompatibilnih partnera, DNK analiza ostaje kao mogućnost samo u filmovima', kaže Quinn.
'DNK je, može se reći, prisutna u svim područjima naših života, uključujući naše odnose', kaže Quinn i podsjeća na izvještaje koji sugeriraju da varijacije u genima mogu utjecati na to koliko ćemo biti predani, koliko ćemo iz dana u dan biti sretni, pa čak i koliko je vjerojatno da ćemo varati.
'Međutim znanstvenici vam ne mogu reći koja se osoba s vama savršeno genetski podudara, a iako vam se možda tako ne čini, ovo je zapravo dobra vijest jer to možda i nije tako mirna plovidba kao što ste možda pomislili', kaže Quinn.
Primjer za to je slučaj iz serije 'The One' kad se lik Kate susretne sa Španjolkom imena Sophia, čiji brat Sebastian na kraju također pada na Kate.
Sve do njegovog priznanja svojih osjećaja upućuje na snagu njihove ljubavi, od dodira Kateinog čela i kose do njihovih uzajamnih intenzivnih pogleda.
'Važno je ipak imati na umu, bilo da se radi o seriji poput 'The One' ili nekom od vaših spojeva, da ovi rani znakovi ljubavne iskre ne moraju nužno signalizirati ljubav i sreću cijelog života', napominje Quinn.
Serija iz prve ruke pokazuje i što se događa parovima koji aplikaciju MatchDNA stavljaju ispred vlastitog instinkta.
Hannah (Lois Chimimba) je bila u sretnom braku s Markom (Eric Kofi-Abrefa), no kako se aplikacija posvuda oglašavala, počela se pitati je li on onaj pravi.
Iza leđa mu je uzela DNK kako bi pronašla njegovu savršenu genetsku podudarnost Megan (Pallavi Sharda), koju je i upoznala kako bi saznala što više o njoj.
Njezina opsjednutost idejom savršenog podudaranja uzrokovala joj je raspad braka, a iako je Mark na kraju izabrao nju, ne Megan, Markova joj se savršena partnerica odlučila osvetiti.