Nedjeljno poslijepodne

Mlađe generacije prepoznaju lik i djelo Saše Zalepugina kao posjetitelja kulturnih i modnih događanja u Hrvata, ali oni nešto stariji sjećaju ga se po ulozi legendarnog televizijskog voditelja. Sedamdesetih godina pokrenuo je televizijski show Nedjeljno poslijepodne koji je u vrlo kratkom periodu stekao veliku gledanost, čak do osam milijuna gledatelja po emisiji.

Njen koncept se osnivao na nekoliko kategorija koje su zabavljale gledatelje humorističnim skečevima, ali i informativnim temama te zanimljivim gostima. Voditelji su bili Saša Zalepugin, Željka Fattorini i Vladimir Levak, tu i tamo se ubacio Božo Sušec koji je komentirao sportska događanja, a za dozu dobrog humora brinula se Nela Eržišnik.

Predložak emisije preuzele su i ostale televizijske kuće te je zaživjela i beogradska i sarajevska inačica. Poslije nedjeljnog ručka gledatelji od Vardara do Triglava bili su prikovani uz televizijske ekrane, a u publici se moglo naći radnika, intelektualaca, ali i onih najmlađih.

Srpski glumac i voditelj Branislav Branko Milićević, poznatiji pod imenom Branko Kockica, stekao je popularnost u dječjim serijama. Sedamdesetih godina na beogradskoj televiziji osvanula je jedna od najpoznatijih dječjih serija nastala u suradnji sa scenaristom Momčilom Kovačevićem, Kocka, kocka, kockica. U 280 emisija su Branko Kockica i njegov tim malih drugara odgovarali na važna i manje važna dječja pitanja.

A koliko su Kockica i njegova ekipa bili poznati, dokazuje činjenica da je 1979. godine emisija dobila prvu nagradu na Edukacijskom festivalu u Japanu. Iako su mišljenja oko Kockice jako različita, mora se priznati da je punih petnaest godina stvarao jednu od najboljih emisija posvećenu najmlađima. 'U svetu postoji jedno carstvo, u njemu caruje drugarstvo', stihovi su kojih se dan danas rado prisjetimo.

Kviskoteka

Osamdesetih godina ulice bivše države praznile su se svaki četvrtak u devet navečer. Razlog tome nije bio televizijska emisija u kojoj biste non-stop mogli gledati kako nekolicina ljudi živi u četiri zida, već, začudo, kviz znanja. Naravno, riječ je o najpopularnijem kvizu na našim prostorima, Kviskoteci, koju je osmislio Lazo Goluža, čovjek koji je prvi zaštitio svoj projekt kao intelektualno vlasništvo.

Jedna od najpoznatijih televizijskih emisija zabavljala je publiku kroz igre zamki, asocijacija, licitacije, detekcije te igre pitanja i odgovora, a zaštitno lice joj je bio Oliver Mlakar, koji bi teatralno ulazio u studio kroz pomična vrata iza kojih bi neonskim svjetlima bilo ispisano ime emisije.

Koliko je bila popularna, dokaz je i njeno vraćanje na male ekrane 2006. godine, kada ju je Nova TV plasirala u modernijem i redizajniranom izdanju, ali  nije dosegla staru slavu.

Nadrealisti su dobili naziv bosanskih pajtonovaca, a počeli su s radijskom emisijom i došli do kultnog statusa jedne od najpopularnijih emisija zabavnog karaktera. Radi se o legendarnoj Top listi nadrealista koja je inteligentnim humorom zabavljala tisuće i tisuće gledatelja.

Prva televizijska epizoda prikazana je 1984. godine, nedugo nakon sarajevskih Olimpijskih igara, s Nenadom Jankovićem, Brankom Đurićem, Zenitom Đozićem, Borisom Šiberom i Draženom Ričlom kao glavnim protagonistima te Davorom Marjanovićem u ulozi direktora. Serija je postala legendarna u cijeloj Bosni i Hercegovini, pa je zaista neobično da je druga sezona snimljena tek četiri godine kasnije. Drugu sezonu režirao je Miroslav Ćiro Mandić i tek je ona doživjela regionalni uspjeh, dok zadnja, treća sezona snimljena 1991. u predratnom duhu, nije ponovila taj uspjeh.

Radijska, a kasnije i televizijska emisija bazirane su na političkoj i društvenoj satiri i balkanskom humoru. Njene autore prozvali su vizionarima svog vremena, a teme kao što su raspadanje Jugoslavije i ujedinjenje Europe bile su samo dokaz toga, prikazane s velikom količinom crnog humora.

U današnje vrijeme domaće televizijske kuće nude popularne kulinarske showove za čije se licence moraju iskeširati novci, a sredinom sedamdesetih godina u hrvatskoj produkciji nastala je petominutna televizijska emisija koju i dan danas pamtimo. Riječ je o Malim tajnama velikih majstora kuhinje, najdugovječnijoj televizijskoj seriji u Hrvatskoj koja se emitirala pune 24 godine. Svaki četvrtak točno u 19.20 gledatelji su željno očekivali što će im pripremiti poznati kuhar Stevo Karapandža

U emisiji su gostovali brojni poznati gosti i iako se njen koncept iz godine u godinu mijenjao, zadržao je svoju prepoznatljivost, za što je uz legendarnog kuhara zaslužan i voditelj Oliver Mlakar. Emisija koju su pratili mnogi naraštaji pamtit će se po prepoznatljivoj frazi 'I jedna žlica Vegete' koja je bila obilježje svake epizode, a zaštitni znak bila je i najavna pjesma Arsena Dedića: 'Ali nekih stvari ima, što ne govore se svima, što se samo nekom šapnu, ti znaš!'

Mali kompozitori, Muzički kros, Zapamti pa sviraj, Muzičke zagonetke, Ton po ton, Pročitaj pa pjevaj, Karaoke, Muzičke asocijacije samo su neke od rubrika u kojima su se natjecatelji mogli okušati u najpopularnijem glazbenom kvizu 'Muzički tobogan'. Fahreta Živojinović, danas poznatija kao Lepa Brena, i Đorde Balašević bili su samo neki od natjecatelja koji su kasnije stekli slavu u glazbenim vodama.

Kao autor i voditelj, 1980. godine Minja Subota pokrenuo je zabavnu seriju za djecu pod imenom Muzički tobogan, koja je po svim pokazateljima bila najdulje emitirana (punih 18 godina) i najgledanija serija zabavne produkcije za djecu. Još i danas nam u ušima odzvanja naslovna pjesma čiji stihovi glase: 'Muzika je put do sreće, to je šuma, reka, lug, put do njenog srca kad te ona neće, muzika je stihu drug - pokaži šta znaš, tobogan je vaš!'