'Zvuči kao klišej kad kažem da je velika čast, ali to je i više od velike časti, što su prepoznali to što smo redatelj Srdan Golubović i ja radili. Dugo smo pripremali i radili taj film i izašao je u najnezgodnije vrijeme, prije korone. Trebao je izaći nakon nagrade publike u Berlinu, ići u distribuciju po cijelom svijetu. Nakon tisuća solucija, ipak su sve zatvorili i ništa se nije dogodilo, no nadam se da će barem na ovaj način, preko nagrada, naći put do svoje publike. Barem da se gleda online', izjavio je Goran Bogdan za Jutarnji list.

Vijest o nominaciji čuo je putujući od Beograda prema Zagrebu, budući da paralelno radi na dva projekta, seriju 'Područje bez signala' u Hrvatskoj i 'Vreme zla' u Srbiji.

'Vrlo su različiti projekti, nebo i zemlja, pa nema te bojazni. Obje serije su na temelju literature, jedna po romanu Roberta Perišića, druga po trilogiji Dobrice Ćosića 'Koreni', 'Vreme smrti' i 'Vreme zla'. Moj Bogdan Dragović je čovjek koji je izgubio ideale, komunist između dva rata. Serija me malo podsjeća po vremenu radnje i nekim opredjeljenjima na 'Senke nad Balkanom' što se tiče ideologije. Zanimljivo je raditi i teško glumiti čovjeka bez ideala, kojem su ideale oduzeli, koji negira sam sebe i svi ga drugi izdaju. Sasvim je suprotna stvar u 'Području bez signala', genijalnom djelu Roberta Perišića koje je prevedeno na šest jezika. O njemu je pisao i Jonathan Franzen, ali i New York Times, a u Engleskoj i Americi je bio veliki hit. Ljepota je i lakoća glumiti takvu literaturu, treba se samo upustiti u nju', kaže glumac.

Novo normalno je na snazi, nema ni starih uzusa, ali ni starih kukanja, sretni su, kaže i zahvalni što snimaju. 'Glazbenicima je gotovo sto posto onemogućeno djelovanje, a mi ipak možemo raditi uz pridržavanje mjera. Sve je u skladu s propisanim, nema drugog izbora. No, uopće nije teško ono što se mora. Nije tako samo meni, svima je tako', iskren je. Tri puta je bio u samoizolaciji.

'Odmaram se uglavnom. Ne želim od toga raditi neku blasfemiju ili tragikomediju, nešto spektakularno. Kako svima, tako i meni. Uopće se ne bunim, ne kukam. Doduše, stres je jer se ne može ništa planirati, sve je od danas do sutra. No, Bože moj, sretan sam da radim uopće, neću reći ni riječi. Dobro je, super je', ističe. Godinama živi na relaciji Zagreb - Beograd, a baš zbog toga što su različiti mu je najveći gušt.

'Imam sreće da živim ovako jer kad sam slušao stare glumce s područja bivše Jugoslavije, kako su živjeli, to je to. Sretan sam što mogu kombinirati Zagreb i Beograd jer u kombinaciji daju najbolje od jednog i od drugog. Sretan sam što sam dio te neke zajedničke koprodukcijske kulture. Mislim da je to dobro. Cijela regija je to, a veće tržište je uvijek bolje, pogotovo u domeni kulture. Zadovoljan sam i sretan da mogu raditi i u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Crnoj Gori', pohvalio se.