Već me dugo večernji program na Prvome programu Hrvatske televizije nije tako rastužio kao sinoć. Pritom ne pokušavam reći da mi već dugo nije izazvao loše osjećaje. To ne. Gotovo svakodnevno uz program mi se javne televizije bude gadni praiskonski porivi usmjereni ka toljazi i razbijanju vrijednoga LCD-a u dnevnome boravku. No sinoć me nakon dugo vremena baš obuzela tuga

Sinoć je, naime, bila 56. godišnjica postojanja Hrvatske televizije pa je tom prigodom i prikazana emisija 'Hvala na pažnji', u kojoj se Denis Latin - kojemu su nedavno valjda napokon dopustili da izađe iz prisavskog bunkera - s nekolicinom gledatelja prisjetio svojih i njihovih omiljenih emisija. Skrušeno priznajem, očekivala sam tipičnu samohvalnu slavljeničku papazjaniju kakve se obično prikazuju oko 15. svibnja na HTV-u i u kojima svi sjetnoga pogleda u očima pričaju o tome kako je televizija skupa igračka (to im je omiljena fraza), kako su uvijek imali visoke profesionalne standarde (čime se obično hvale oni koji su ih prvi počeli gubiti na putu do menadžerskog ugovora) i kako je to televizija koja je odgajala generacije (iako je već barem tri generacije danas preziru). Obično pred takvim emisijama potrošim čitavu kutiju Gastala.

Denis Latin, međutim,svoje izranjanje iz bunkera očito nije htio potrošiti na takve gluposti. Snimio je emisiju u kojoj se, doduše, mnogi ljudi jesu prisjećali svojih (davno izgubljenih ili ne) profesionalnih standarda i inih herojsko-pionirskih televizijskih dana, snimio je emisiju u kojoj smo se svi prisjetili klasika kao što su 'Nedjeljno popodne' Saše Zalepugina i 'Turbo limach show' Siniše Cmrka, ALI snimio je i emisiju u kojoj su se neke od zagrebačkih televizijskih legendi vrlo jasno prisjetile kako su početkom devedesetih preko noći i bez objašnjenja protjerane s televizije. Da, trebalo je dvadeset godina, dugih dvadeset godina, tijekom kojih su o tome pričali svi osim govorećih glava snimljenih za emisije HTV-a, ali netko je to napokon otvoreno kazao na prisavskoj televiziji. I to u slavljeničkoj emisiji, gdje takvim nepobitnim povijesnim činjenicama i jest mjesto. Zato skidam kapu Denisu Latinu. Bez imalo sam ironije impresionirana i zahvalna za tu razinu samokritike. Dolazi prekasno, ali je osvježenje i novost s HTV-ovskog ekrana.

Hloverkin tretman jeftine manipulacije

'Otvoreno' koje je uslijedilo nakon slavljeničke emisije bilo je prava suprotnost. Nikakve novosti i nikakvog osvježenja tu nije bilo. Govorilo se o mogućnosti legaliziranja homoseksualnih partnerstva i brakova, govorilo se pod palicom voditeljice Hloverke Novak Srzić i od samoga je početka bilo jasno da nekog većeg odstupanja od onoga što je sa svojom palicom zamislila - neće biti. Glumeći strašno liberalnu i građanski osviještenu poziciju, Hlo je u studio kao gošću dovela ministricu zaštite okoliša i prirode. Nije sasvim jasno zašto baš nju, ali meni je cijelo vrijeme izgledalo kao da ju je pozvala zato što je razmišljala otprilike ovako: 'Gle malu darkericu poslije kiše, naravno da će ona zagovarati nešto alternativno.' Jer da joj je u studio došla neka turboobična SDP-ovka ili SDP-ovac, mogli bi ljudi, sačuvaj bože, pomisliti da je homoseksualnost nešto svakodnevno i uobičajeno.

Istina, pozvala je i druge goste - pristojno-građanski izgledajućeg Velimira Viskovića (premda ni za njega ne znamo zašto je izdvojen kao ekspert u gay području), okašnjelog seksologa Aleksandra Štulhofera i novinara Dražena Ilinčića, koji je pak za gostovanje bez sumnje odabran zato što je, kao što rekoše nekoliko puta u emisiji, otvoreno gay. Nasuprot toj pro-gay + otvoreno gay četvorci našao se Adalbert Rebić, faca koja je nakon krvavog gay pridea u Splitu uspjela izvaliti: 'Nisam za nasilje, ali dobili su što su tražili.' Poslije se silno ispričavao i tvrdio da nije on to baš tako mislio, ali da smo u normalnom i doista osviještenom društvu, nitko normalan nakon takve ga izjave više nikada ne bi pozvao u televizijsku emisiju pa sve da se ispričava od Vardara pa do Triglava. Hloverka ga je, međutim, pozvala. I dopustila mu da na javnoj televiziji ponosno kaže: 'Ja sam i dalje homofob.' U zemlji u kojoj više od 80 posto građana vjeruje svećenicima kao vrhovnom moralnom arbitru, to je kraj. Mogla je s druge strane dovesti pedeset pro-gay + otvoreno gay ljudi.

Istina, pokušala se Hlo prikazati kao tolerantna voditeljica, nekoliko je (desetaka) puta govorila o tome da se ne smije biti homofoban, dopustila je Draženu Ilinčiću da iznese svoju iznimno zanimljivu teoriju da se težnjom braku homoseksualce trpa u heteronormativne vrijednosti i sve je to bilo divno i krasno, uljuđeno i svjetski, ali svećenik je svoje rekao. Da, nekoliko je puta nakon toga dodao da on nije za progon homoseksualaca i da poziva ljude na razumijevanje i nenasilje, ali zaboga, padre, svi znamo kako je stado to protumačilo. Na kraju emisije bilo je i vidljivo - čak 83 posto gledatelja glasalo je protiv legalizacije homoseksualnih zajednica.

I sad, sama ta činjenica jezive homofobije među većinom hrvatskih gledatelja ne bi me osobito rastužila jer znam da postoji upravo u tom opsegu i intenzitetu. No rastužilo me kada sam nakon nostalgične emisije o nekadašnjim slavnim danima Televizije Zagreb i nadahnutim urednicima prisavskog HRT-a - opet bila suočena s rutiniranom manipulatoricom koja na tom HRT-u opstaje dulje i snažnije od sve sile mnogo kvalitetnijih ljudi iz Latinove emisije.

Pomislila sam zato kako je cijela ta 56. godišnjica HTV-a silno depresivna, i da ju je Latin očito takvom i osjetio, čim je snimio onu gore prikazanu emisiju, bez sumnje znajući da će biti prikazana prije dobro uhodanog Hloverkinog sata društveno-političkog vaspitanja. U emisiji 'Hvala na pažnji' bilo je govora i o teškim vremenima, vidjeli smo i isječke iz smiješnih, improvizirano sklepanih emisija, pojavili su se voditelji koje radije više nikada ne bismo vidjeli ni na tjeralicama. No u toj su emisiji bili sabrani televizijski trenuci iza kojih su stajali ljudi koji su vjerovali u ono što su radili, pa makar i radili šund. Danas imamo samo Hloverku, iza čijih leđa umorno tetura vojska HTV-ovaca koja već odavno nema snage vjerovati ni u što. Tako HTV izgleda na svoj 56. rođendan.