Kao mala, Iva Babić gledala je avanture junaka u filmovima 'Družba Pere Kvržice', 'Vlak u snijegu' i 'Goonies', maštala o tome da postane glumica, a danas su iza nje brojna hvaljena ostvarenja. Od prve velike filmske uloge u filmu 'Hitac' njezina glumačka karma raspršila se po filmovima 'Ljudožder vegetarijanac', 'Metastaze', 'Što dečki vole', serijama 'Na terapiji', 'Nedjeljom ujutro, subotom navečer', 'Crno-bijeli svijet', 'Čuvar dvorca', a jedan od zadnjih projekata bio joj je film 'The Machine', u kojem glumi uz bok s legendarnim Markom Hamillom, Lukeom Skywalkerom iz 'Ratova zvijezda'.

Neizvjesnost, spremnost na improvizaciju i snalaženje

Serija 'Dnevnik velikog Perice' odmah je postala dosta popularna. Kako ste zadovoljni prijemom nje i vašeg lika?

Serija je nastala i izašla u doba korone, kada je potreba ljudi za pozitivnim, neopterećujućim sadržajima bila ogromna. U više navrata ljudi su mi rekli da su je gledali u jednom dahu i s osmijehom na licu. Nakon uspjeha prve sezone postojao je određeni strah i osjećaj odgovornosti u stvaranju nastavka. Zadovoljni smo što smo uspjeli ispuniti zadatak koji smo si zadali, a to je da druga sezona bude na nivou prve, možda čak i bolja.

Što vam je glumački bio najveći izazov i kako su tekle pripreme za drugu sezonu?

Bilo je poprilično puno zadataka s kojima sam se susrela u radu na liku Nade - rad na govoru, ples, pjevanje, sviranje. U drugoj sezoni Nada je emotivno kompleksnija. Možda ipak najzahtjevnije od svega bile su scene s našim malim Tinčekom. Moj kolega Arijan je divan dječak i odlično je istrpio sve napore snimanja. Štoviše, odlično je glumio. Ali kako to normalno biva s dvogodišnjim djetetom, nikada ne možete predvidjeti kako će reagirati i koliko će izdržati bez mame. U tim scenama uvijek je vladala određena neizvjesnost, spremnost na improvizaciju i snalaženje. Srećom, čokolada uvijek radi. I još nešto što djeluje jako jednostavno i prirodno kad gledamo filmove, ali evo nije, jest paralelno svirati klavir i voditi dijalog.

'Najsretnija sam kad radim nešto što će trajati'

Postoji li neki omiljeni trenutak ili anegdota behind the scenes, a da ih možete podijeliti s nama?

Od prvih proba, kada smo Živko i ja pročitali scenarij i uvidjeli da se pojavljuju novi likovi koji se motaju oko Perice i Nade, počelo je ljubomorno propitkivanje. Očito je Živku i meni bilo teško prihvatiti da bi se ljubav Perice i Nade mogla uzdrmati.

Koliko vam je u profesionalnom smislu značajan taj projekt?

Značajno mi je što sam imala priliku sudjelovati u kvalitetnom projektu koji se svidio publici i pomalo stvara kultni status. Najsretnija sam kad radim nešto što će trajati. Problem je što je to nepredvidivo i neuhvatljivo. Nitko ne može unaprijed znati kako će nešto ispasti i kako će biti primljeno. Primjera radi, redatelj Vinko Brešan je za ovaj projekt bio uvjeren da je osuđen na propast jer smo dirali u 'Tko pjeva zlo ne misli'. Na sreću po sve nas, ispalo je odlično.

Što vam se najviše sviđa iz razdoblja u kojem je serija smještena?

U 60-ima je mnogo toga što mi se sviđa. U Hrvatskoj je to doba velikog rasta, razvoja, izgradnje, ulaganja u industriju, obrazovanje, kulturu. U svijetu je to period borbe za građanska prava, žene se sve više uključuju na tržište rada, glazba i kultura mladih rade neviđen zaokret od dotadašnjeg. U Europi se snimaju vrhunski filmovi koji su gledani širom svijeta. Počinje se živjeti moderan život kakav danas poznamo, ali ipak znatno sporiji.

Odrastanje bez društvenih mreža

Gledatelji vas se sjećaju i iz serije 'Crno-bijeli svijet'. Domaća publika voli gledati serije koje prikazuju nekadašnji život, vremena. Što mislite - zašto?

Vjerujem da postoji određena nostalgija kod starijih za danima u kojima su bili mladi. Mladi pak dobiju priliku vidjeti kako su živjele generacije njihovih roditelja ili djedova i baka, što su mogli čuti samo u pričama. Također, u takvim serijama dobiju uvid u svakodnevni život običnih ljudi. O tome se najmanje govori kad se poučava povijest. Najviše se bavi datumima, politikom i ratovima.

Kad smo kod prošlosti, kako gledate na svoje odrastanje i generacije danas?

Kad usporedim odrastanje djece i mladih danas sa svojim, glavna razlika koju vidim je u izloženosti ekranima i sadržajima, najviše mobitelima i tabletima. Čini mi se da im to znatno utječe na sposobnost koncentracije. S druge strane pozitivno je što im ista ta tehnologija i internet pružaju pristup znanju o kakvom sam samo mogla sanjati. Moja generacija je među zadnjima koje su odrastale bez društvenih mreža i na tome sam beskrajno zahvalna. Razdoblje srednje škole je samo po sebi dovoljno teško i bez toga. Vjerujem da je mladost u osnovi uvijek ista, a svako vrijeme nosi svoje prednosti i izazove. Nikome nije lakše ili teže, već naprosto drugačije.

Što biste poručili mladima koji se žele profesionalno baviti glumom u Hrvatskoj?

Ako je to ono što uistinu vole i ne mogu zamisliti da rade išta drugo, neka krenu tim putem. Ako nije tako, neka ne idu. Na glumačkom putu često će nailaziti na sumnje, preispitivanja, vanjske prepreke, odbijanja i jedino će ih ta ljubav i strast prema onome što rade održati. Drugi savjet je vrlo praktičan - neka se upišu na Akademiju. Postoje u Hrvatskoj glumci i glumice koji je nisu završili i koje izrazito cijenim, a izvrsni su i traženi. Oni su ipak iznimka. Iznimka koja potvrđuje pravilo. Studiranjem glume na Akademiji ne samo da se steknu konkretna znanja, već se kasnije i znatno lakše zapošljava.

Kompliment je uvijek lijepo primiti

Prije nekoliko godina našli ste se na vrhu liste najljepših hrvatskih glumica poznate filmske stranice IMDb. Koliko vam to laska i znači?

Doživjela sam to kao kompliment, a kompliment je uvijek lijepo primiti.

Današnje viđenje lijepog i estetski prihvatljivog znatno je izmijenjeno u odnosu na neka prošla vremena. Što to nekog čini lijepim, prema vašoj osobnoj hijerarhiji?

Lijepa osoba posjeduje sklad kretnji i govora, osjećaj za mjeru, humor, znatiželju, zadovoljstvo i ljubav prema sebi i drugima. A može imati kakvu god boju očiju, kose, kože ili crte lica.

Postoji li u vama neka karijerna čežnja za novim i drugačijim iskustvom?

Zadovoljna sam dosadašnjim profesionalnim iskustvom i radom. Trenutno osjećam da ulazim u godine u kojima imam kapacitet izraziti još više toga. Nadam se da će doći poslovi u kojima to mogu ostvariti.