Ivana Plechinger Kovačić počela je pisati potaknuta osobnom tragedijom, smrću oca, a pisanje joj je bila terapija pomoću koje se nosila s boli koju je tada proživljavala. Kao osoba koja je i inače puno čitala literaturu za samopomoć ubrzo je shvatila da ono što piše može uobličiti u priručnik koji promovira po cijeloj Hrvatskoj.

Nakon više nego dobro prihvaćene i hvaljenje knjige po cijeloj Hrvatskoj, otvorili ste, isto tako dobro prihvaćen svoj Youtube kanal. Kako ste došli na tu ideju, jeste li očekivali takve reakcije?

'Yotutube kanal se činio kao sasvim logičan nastavak na knjigu. Godinama pratim razne ljude po Youtubeu i nevjerojatno puno stvari sam od njih naučila. Kako je meni prirodno pričati pred kamerom, slično kao što mi je prirodno pisati, tako sam se samo jedan dan primila mobitela i snimila prvi video o tome kako zahvalnost temeljito može promijeniti naše živote. U jednom danu video je bio pregledan tisuću puta. Kad sam vidjela koliko to ljudima znači nije mi bio problem bio s time nastaviti. Baš kao cijela priča koja mi se dogodila s knjigom. Kad vidiš kako ljudi reagiraju fantastično onda jednostavno ne možeš naći izgovor da s time ne kreneš dalje. Nisam ništa očekivala, to je jedna od onih stvari koje radiš bez pretjeranih kalkulacija. Jednostavno sam to napravila i dogodila se čudesna stvar, slično kao i kad je knjiga objavljena: u jako kratkom vremenu se skupilo jako puno ljudi. Ono što nisam nimalo očekivala, jer takvo iskustvo nisam imala ranije, je da se oko tog Yotutue kanala formirala čitava zajednica koja se druže u komentarima ispod videa i to je predivno. Tim više što se radi o ljudima iz cijele regije, naših ljudi po čitavom svijetu. Predivno je čitati komentare ljudi koji radosno raspravljaju o životu, jedni drugima daju savjete kako svi možemo živjeti bolje. To mi je totalni bonus.

Koliko često snimate videa i što vas najčešće inspirira?

'Video objavljujem svake srijede s tim što sam trenutno na ljetnoj pauzi pa iz tehničkih razloga, budući se nalazim u području gdje nemam internet, ne mogu objavljivati filmove. Nastavljam sredinom kolovoza dalje. Što me inspirira? Najčešće to budu neke stvari koje mi se dogode pa me potaknu na neku akciju ili razmišljanje. Zatim neke stvari koje sam pročitala, naučila pa ih želim podijeliti s ljudima. Pričala sam tako u svojim videima kako sam se riješila migrene, kako sam preživjela moždani udar.. Snimam od nekakvih privatnih stvari za koje mislim da ljudi mogu naučiti iz njih do nekih svakodnevnih stvari koje mi olakšavaju život pa ih želim podijeliti s drugima. Na sličan način sam pisala knjigu, u njoj ćete način dijelić moje priče, ali samo zato što sam željela naglasiti da svi živimo vrlo slične priče samo na različitim mjestima i da, ako sam ja našla način iz nekih tužnih dijelova vlastite priče, izaći radosnije, to može svatko. To je bila i motivacija zašto sam pustila knjigu u javnost.

Na Instagramu i Facebooku su popularna 'lajvanja', jeste li i o tome razmišljali?

Odradim s vremena na vrijeme poneki prijenos uživo na Facebooku, na Instagramu nisam do sada. To bude uvijek jako zgodno i uzbudljivo, mnogi ljudi se uključuju. Ne znam hoću li s time nastaviti. Kad se dogodi nešto zanimljivo stisnem 'live' i tamo komuniciramo. Vjerujem da ću uskoro raditi 'live' na Youtubeu, ali silno me veseli komunikacija na društvenim mrežama i Youtubeu. Nisam jedna od 'zvijezda' koja je nedosptupna i koja ne želi komunicirati. Na svaki poruku koja je pristojna i smislema odgovorim, a posebno me vesele koje svakodnevno stižu od ljudi koji su pročitali moju knjigu. Zapravo su to pisma na koja s velikom radošću odgovaram.

Hoće li knjiga dobiti nastavak? Pišete li nešto novo možda?

Stalno nešto pišem i moja prva knjiga je nastala zato što sam neke stvari doživjela, o nekim stvarima o kojima sam razmišljala i stvarima koje sam naučila. A ja i dalje učim, živim. Stalno pišem i kad budem smatrala da je to što sam napisala barem jednako dobro ako ne i bolje u odnosu na prvu knjigu, to ću objaviti. Kad će to biti, ne znam. (smijeh)

Gdje još namjeravate gostovati s knjigom?

Doista sam imala čast da je moja knjiga jedna od najčitanijih knjiga u prošloj godini, svakako najprodavanije izdanje Ljevka. U mnogim knjižnicama sam čula da mi je knjiga najčitanija poslije lektire što mi je nevjerojatan kompliment i upravo zbog toga sam bila pozvana u tolike knjižnice u Hrvatskoj, doista u svim dijelovima Lijepe naše. Posjetila sam 75 knjižnica i nastavljam s time ujesen obići knjižnice u kojima nisam bila. Zanimljivo je da me zovu i knjižnice u kojima sam već gostovala, da ponovimo susret. Ti susreti su za mene nešto posebno. U životu sam pjevala koncerte, odrađivala mnogobrojne voditeljske nastupe, ali to što se događalo na mojim predstavljanjima knjiga je neopisivo. Tamo sam doživjela toliko pažnje i ljubavi. Zbog knjige i kanala koji mi je otvorio granice Hrvatske, doživjela sma to da je primjerice nu Koprivnicu na predstvljanje knjige došao bračni par iz Švicarske. Uzeli su godišnji i došli su me čuti. Takvih predivnih priča, ljudi sam upoznala da sam zaista počašćena pažnjom i ljubavlju koja stiže do mene.

Kako reagirate kad vidite da vaše riječi djeluju na nekoga, da ste nekome pomogli?

'To je neki bonus koji vam uopće ne mogu opisati. Moja knjiga je nastala iz najdublje tuge iz želje da pomognem samoj sebi. Pisala sam dakle, ne bih li samu sebe ičšupala iz vlastite tuge nakon što je moj tata preko noći otišao s ovoga svijeta. Da tata nije otišao nikad ne bih napisala tu knjigu. Kad gledam koliko je radosti izniklo iz toliko duboke tuge ne mogu, a da ne budem dirnuta svime što mi se dogodilo u životu. Toliko svaka moja suza ima dublji smisao. Mislim da je to neka iskrenost koju ljudi prepoznaju u tim riječima koje sam napisala. Kad vidim da se ljudi pronalaze u tome i da su u toj maloj plavoj knjizi, koja je zapravo knjiga radosti, pronašli radost, to me čini dosita neizmjerno počašćenom. Zato svi koji prolazite kroz nešto jako teško, morate znati da je to itekako dobro. Ja vam svojom pričom mogu posvjedočiti u trenutcima kad sam mislila da sam na potpunom dnu i da ispod mene nema više ničega, da postoji svjetlo u mraku koje me okružuje. Pojavila se zrakica svjetlosti za koju sam se uhvatila i iz toga se pojavilao predivno blistavo nebo. Nevjerojatno je što ti se u životu dogodi kad si svjestan da je uvijek dobro ispred tebe pogotovo u situacijama koje su najteže. Tada to dobro moraš tražiti jako velikim povečalom. Ali kada znaš da je dobro u nečem ružnom itekako se potrudiš da to pronađeš.