Na prošlogodišnjem Sarajevo film festivalu, prikazan je dokumentarac Danijele Štajnfeld u kojem svjedoči i o svom silovanju od moćne osobe u filmskoj industriji u Srbiji. Njeno djelo nije dovelo do ovakvog vala kakvom svjedočimo sada od Srbije do Hrvatske. Voditelj emisije pitao je Jelenu Veljaču je li to što u dokumentarcu nije objavila identitet zlostavljača, utjecalo da do ovakvog pokreta nije došlo već tad.

'Upravo to. Jedan od razloga sigurno jest. Kad imate ime i prezime, ljudi to teže ignoriraju. Kad je to anonimna stvar, pretpostavlja se u internim krugovima tko je to, ali vi ne možete pretpostaviti o kome je riječ, moj otac sigurno ne može pretpostaviti', ispričala je Jelena Veljača za N1.

Upitana jesu li institucije problem, ustvrdila je kako 'institucije ne mogu pratiti sve ove valove, sve ove promjene. one si zapele u nekom dobu, da namjerno ili slučajno ja o tome ne mogu suditi', te je objasnila zašto smatra da je tome tako: 'Čak i da dođete do pojedinca koji želi pomoći, on ne može sam pokrenuti sustav odnosno ona, najčešće su to ipak žene, tako da čini mi se da je to jedan od ključnih problema, i 'Nisam tražila', pa čak i našeg 'Spasi me', jer institucije ne znaju, ne želim ih opravdati, jer one bi trebale znati i pronaći kako, ali to je ta paradigma koja nikako da se preokrene. te institucije žive za nas, a mi još uvijek živimo u svijetu gdje se bojimo institucija i to nije slučajno, jer se one tako postavljaju.

Komentirala je prijave na fakultetu Akademiji dramskih umjetnosti i rekla kako je ona nije imala takvih iskustava osobno, što ne znači da se takve stvari nisu događale. 'Apsolutno podržavam svim svojim bićem dekonstrukciju tih nekih što očinskih figura, što figura moći, pa i na Akademiji. Ako su studentice to doživjele te ljude trebati osuditi i maknuti s Akademije da bi Akademija bila ponovo sigurno mjesto kao što bi i trebala biti', poručila je.

Pričala je i na temu gdje je granica između flerta i seksualnog uznemiravanja. 'Granica je pristanak', konstatirala je. 'Postoje čak i zemlje EU-a koje su uvele pristanak kao obligatorni dio prije seksualnog odnosa, baš zato što mnogima to nije jasno. Tragično da je to bilo potrebno, ali jest, potrebno je. Dječaci i djevojčice u Hrvatskoj ne znaju što je seksualno nasilje. Tragično je da žena mora verbalno ili neverbalno reći: 'Da, želim seks s tobom', rekla je dalje navodeći da je to realnost u svijetu u kojem se tijekom pravosudnog postupka ispituju okolnosti poput toga što je žrtva odjenula prije nego što je stradala, koliko je popila, je li u braku, je li ušla u taksi i tome slično: 'Ako je žena i u grudnjaku i u gaćicama, ako kaže: 'Ne', to znači da je bilo dosta', istaknula je.

Kad je riječ o njezinom aktivističkom angažmanu, otkrila je da nije mislila da će to ići tako daleko.

'Na početku sam samo htjela dati svoj javni prostor koji sam zaslužila svojim ranijim radom, žrtvama koje nemaju prostora u javnosti", kazala je, posebno ističući sve one ucijenjene i ušutkane žrtve nasilja koje šute ili se boje istupati zbog sudbine svoje djece, kako bi zaštitile djecu', kazala je.