'Neću politiku u svoju butigu!', legendarna je rečenica Meštra iz 'Malog mista' koji je preminuo na današnji dan 2008. godine u svojoj kući u Splitu od srčanog udara. Boris Dvornik bio je klasičan primjer Dalmatinca - markantan, šarmantan, zabavan, glasan, raspjevan, istinski ljubitelj nogometa i jedan od najvećih navijača Hajduka, a ni psovka mu nije bila strana.

Glumac, redatelj i scenarist te jedan od najvećih predstavnika hrvatske kinematografije na filmskom ekranu pojavio se 1960. godine u filmu France Štiglica 'Deveti krug' u ulozi mladića koji za vrijeme rata ženi mladu Židovku kako bi je spasio. Godine 1962. nastupio je u čak četiri filma, čime se nisu mogli pohvaliti ni iskusniji glumci. U 'Kapelskim kresovima' igrao je Dimnjačara, a jedna od posljednjih bila mu je uloga Branka Lorgera u 'Ponosu Ratkajevih'.

Popularnost je doživio igranjem u serijama 'Naše malo misto' i 'Velo misto'. Ono što za Podravinu znači serija 'Gruntovčani', a za Zagrepčane 'Smogovci', ove dvije kultne serije vole svi u Dalmaciji. U seriji 'Naše malo misto' glumačka legenda je utjelovila dobričinu Roka Prča, lokalnog šarmera, zafrkanta koji zbog pridruživanja partizanima i zahvaljujući snalažljivosti postane direktor hotelskog poduzeća te najmoćniji čovjek u mjestu, a u 'Velom mistu' Boris Dvornik bio je brico, Meštar čije se izjave i dan danas citiraju. Koliko je značio za Split svjedoče grafiti i murali po ulicama i brojnim lokalima.

Osim izvanserijske glume, Boris Dvornik poznat je i kao otac Deana i Dine Dvornika koji je preminuo u rujnu 2008, samo par mjeseci nakon oca.

Boris Dvornik svoju ljubav, Dijanu tada 16-godišnjakinju, zamijetio je na početku uspješne karijere, dok je šetala splitskom Pjacom. 'Bilo je to nakon njegovog prvog filma 'Deveti krug'. Tada su svi mladi šetali Pjacom, tamo se sve događalo. Bila je to odmah ljubav', svojedobno se za Jutarnji list prisjetila Dijana Dvornik. Čim je navršila 18 godina, Boris i Dijana su se vjenčali, a ljubav je s godinama samo jačala. Svojeg je Borisa često pratila na snimanja, kako ne bi dugo bili odvojeni, a uz nju su često bili i sinovi.

Nije mu bila strana ni glazba, pa je snimio duet s Oliverom u pjesmi 'Nadalina', a njegov glas može se čuti i u uvodnoj špici 'Našeg malog mista'. 'Jakša Fiamengo mi je donio četiri kitice za A frazu 'Nadaline'. Meni se svidjela pjesma, samo što je kod njega bila stara i krezuba', prepričavao je Zdenko Runjić kako je došlo do jednog od najslavnijih hrvatskih dueta.

Mlađim generacijama manje je poznato da je bio i saborski zastupnik. Zahvaljujući prijateljstvu s Antunom Vrdoljakom kandidirao se za zastupnika u Hrvatskom saboru. To mu je pošlo za rukom 1992. kada se kao kandidat HDZ-a kandidirao i postao zastupnik, no vrlo brzo odustao.

Borisa Dvornika nikad nije bilo briga što drugi misle. Živio je svoj život, kako mu se sviđalo. Rekao bi: 'Meni nitko neće govorit što ću ja radit ni kako'. Neki ga pamte po tome što jebio veliki zabavljač. Znao je nasmijavati svojim govorima protiv alkoholizma, i to na slovenskom jeziku. 'Pa mene zovu Winnetou, što dolazi od 'vino tu'', jedna je od njegovih šala.