Josipa Lisac uvijek je otvorena za nešto novo, a njezina najnovija skladba 'A gdje si ti' nastala je inspirirana svime što je okružuje.

'Trudim se sanjariti, sanjati i trudim se dobiti snagu da opstanem jer opstati je teško sve ove godine - 56 godina. Ništa nije lako, sve što je dobro je teško, ali napraviti boom, kao što sam ga ja napravila kad sam imala 18 godina, sve što me čini sretnom, bila sam po svim novinama. To je djevojka, mlada, to se svima svidjelo. Međutim, trebalo je proći 50, onda i šest godina da opet imam novu pjesmu i da sam opet nekima atraktivna, interesantna, e to je teško', izjavila je glazbena diva u razgovoru s Barbarom Kolar za Top Radio.

Njezina interpretacija je uvijek unikatna. Oni koji dođu na njezin koncert oduševe se jer im pjesme koje znaju napamet zvuče potpuno novo. Rekla je da ne može zamisliti da pjeva 50 godina jedan te isti izričaj pjesme. Otkrila je Josipa je li zbog svojim izbora jedinstvena:

'Mislim da ja jesam takva. Možeš kasnije raditi na sebi kroz godine, biti inspiriran. S obzirom na to da poznajem jako puno ljudi koji su me poznavali sa 17, 18 godina. Da, bilo je tu nešto u meni 'ja neću to, ne želim to'. 'A što je to Josipa što ti želiš? Pronaći ću', tako bih ja sebi govorila. Kasnije, ako i želiš biti netko drugi, mislim da ti isti koji to požele, pokažu da se to vidi. Kada dobijem nekakav zapis, ja prepoznajem tu djevojku od 18 godina u tome. To osjećam, odnosno osjećam u sebi tu mladu djevojku koja želi još uvijek, zanesena je, sanjari. Ja je nosim u sebi, ne želim je izgubiti', istaknula je.

Što bi savjetovala osamnaestogodišnjoj sebi? 'To je jako teško reći, jer se stalno mijenjalo. Ja sam se cijelo vrijeme mijenjala. Ponekad zazvuči da kažem 'to je moja greška', ponekad zazvuči da kažem 'to je moja prednost'. Dok te shvate, dok dođu do tebe, dok dođu do onog što si poželjela, zamislila... to kasni, vrijeme prolazi, oni kasne. A ja nisam nikako, kad mi ljudi kažu, ispred vremena, ispred kojeg vremena, ja sam uvijek u vremenu! Vrijeme je takvo, samo što mnogi ne razumiju, ne osjećaju mnogi, a mnogi osjećaju i zato jesam tu gdje jesam. Toj bih mladoj djevojci rekla: 'Budi točno takva kakva jesi!' naglasila je.

Dotakla se i kuhanja, na glasu je kao gurmanka. 'Kuhala sam sve. Imala sam chefa u kuhinji koji me gledao, ali me ipak hvalio jer učenik je nadišao učitelja. Dobila bih nagrade. Volim dobro pojesti, volim jako fino pojesti i kuhala sam fantastično. Međutim kulinarstvo i kuhinja, jelo koje se pripravlja, iako je to isto ogromna kreativnost, nije slično muzici. Muziku dijelim sa svima onima koji su to prepoznali i zavoljeli. Kada napraviš jelo, a nemaš ga s kime podijeliti, to je teško', iskrena je glazbena diva.

Otkrila je i postoji li trenutak u kojem ne razmišlja o glazbi.

'Baš i nema takvih trenutaka. Postoji privatnost, da sam doma, sama. Inače sam jako puno sama, volim biti sama, dapače, čak mi neki i smetaju. I razmišljaš, smišljaš, dolaze svakakve ideje. Nisam ona koja upali muziku pa da je ona meni background. Ne, ona je glasna. Jako glasno slušam. Sudjelujem u tome, aktivno slušam. Kako sam sunset woman, suton žena, nisam jutarnja, nisam zora. A kažu da si u zoru pametniji, to sam negdje čitala čak. Poslijepodne više dolazim sebi, predvečer sam još više, navečer sam jako svoja. Onda sijevaju ideje, nešto tražiš, nešto što tražiš nisi pronašao . sve je to vezano uz ono što radim, što jesam, sve je vezano uz glazbu, mene samu, tako da privatnost, to sam davno spoznala, čim zatvoriš vrata svoga doma, ti si javna osoba, nisi privatna osoba', smatra Josipa Lisac.