Kada se Julia Roberts još jednom popela stepenicama na crvenom tepihu Filmskog festivala u Cannesu, direktor festivala Thierry Fremaux šapnuo joj je na uho: ‘Uspjela si stići do vrha s cipelama na nogama’. Tom internom šalom Fremaux je zapravo aludirao na njezino pojavljivanje u Cannesu 2016., kada je promovirala film ‘Igra novca’ i kada je odlučila odbaciti sva pravila skinuvši štikle i pozirati bosa pred okupljenim fotografima.

U to vrijeme nagađalo se da je to napravila kao svoj odgovor na pravila Filmskog festivala u Cannesu koja nalažu da na gala premijerama žene nose štikle, a ne ravne cipele, no nikada nije pojasnila zašto je to uistinu napravila. Ove godine zadržala je cipele, no nije promovirala nijedan svoj novi film. U Cannes je stigla kao ‘kuma’, na dodjelu nagrada Trophee Chopard, koje je potom dodijelila Sheili Atim i Jacku Lowdenu. Nekoliko sati kasnije već je bila spremna dati veliki intervju za Variety.

Prvo čega se dotakla mladi su naraštaji pred kojima je blistava karijera.

‘Kada me ljudi pitaju koji bih savjet dala nekom glumcu, prvo što bih rekla je da ne slušaju druge glumce. To je najgora stvar koju mogu napraviti, jer svatko od nas ima svoja iskustva. Ono što funkcionira za mene možda ne bi za Jacka ili Sheilu’, priznala je Julia Roberts te se prisjetila svoje prve filmske audicije.

‘Oh, Bože, morali bismo ući u vremeplov. Sigurna sam da je to bila katastrofa, stoga sam uistinu zahvalna za sve poslove koje nisam dobila jer sam bila na audicijama za uistinu mnoge loše reklame i nekvalitetne televizijske projekte. Mislim da je zapravo bila velika sreća što me nitko nije želio. Sada kada gledam na to, stvarno se dobro osjećam.’

Iako njezina karijera traje desetljećima, prvi put pozvana je na Filmski festival u Cannesu 2016., kada je promovirala film ‘Igra novca’. Priznala je i kako su za nju takvi događaji zastrašujući, zbog čega postaje jako nervozna.

Progovorila je i o čarima prikazivanja filmova u kinodvoranama: ‘Mislim da ništa ne može zamijeniti trenutak u kojem se nađeš u mraku i energetski se povežeš sa strancima i svi jednako osjećate, iako se ne poznate. Postoji nešto jedinstveno i posebno oko toga, a zato to i radimo.’

Kako je priznala, ponovno sjesti u kinodvoranu za nju je bilo poprilično čudno, posebice jer je morala nositi masku. ‘Bilo je divno ući u kino, bila sam uzbuđena, no s druge strane bio je to čudan osjećaj, onaj kada shvatite da su se ljudi razdvojili. Nema više onog dodirivanja ramenima i mislim da smo zajedno u tome. No čini se da smo napokon krenuli prema starom normalnom.’