Dr. Ivo Josipović, za one koji su se upravo probudili iz desetogodišnje kome, predsjednik je Republike Hrvatske, ali ako se zadnjih dana pita HTV, čovjek nosi još jednu, zamalo pa još važniju titulu. On je naime najpopularniji političar prema istraživanjima javnog mišljenja. I to već dugo. Više-manje otkad je postao predsjednik. Istinabog, kada se pogledaju ostali političari u Hrvatskoj i odnos The Naroda prema njima, dovoljno je da nikome ne dijeliš šamare po cesti ili, da budem konkretnija, ni s kim se svakodnevno ne prepucavaš preko televizijskog ekrana i eto ti popularnosti. Ali nema veze. Predsjednik nam je, kažu istraživanja, obljubljen u puku.

Danko Družijanić sigurno ga nije zbog toga pozvao u zadnju (pregoleme li tuge!) 'Nultu točku' koja će se ikada prikazati na HTV-u, nego je vjerojatno životni ciklus te emisije htio zaključiti gostovanjem formalno najvažnije osobe u državi, ali su zato teme o kojima je razgovarao s predsjednikom bile kao preuzete iz istog onog istraživanja javnog mišljenja o kojemu nam javna televizija trubi prethodnih nekoliko dana. 'Građanima je najvažnije političko pitanje trenutačno ono koje se odnosi na dvojezične ploče u Vukovaru', kaže istraživanje i - puf! - eto ti prvog pitanja za razgovor s predsjednikom. 'Zasjenilo je to i mnoge druge goruće političke probleme, kao što je Lex Perković' - evo ti i sljedećeg, pa tako redom. Dobili smo tako predvidljiv, ne osobito informativan intervju, u kojemu je još jedan novinar HTV-a potpuno uklonio (ionako tanku) granicu između pojma javni interes i javno mišljenje.

Inzistiranje na temama poredanim prema top-listi popularnosti bio je ujedno više-manje jedini doprinos Danka Družijanića tom razgovoru. U redu, na trenutke se pravio da je ipak malo nestašan pa je predsjednika po sitno podbadao zbog nekomentiranja zakona o europskom uhidbenom nalogu i činjenice da sin eponimskog Perkovića radi u njegovu uredu, ali koliko su ta pitanja doista bila provokativna, bilo je vidljivo i po predsjednikovoj reakciji. Nije ni trepnuo. Malo je nedostajalo da Dankecu kaže: 'Da, i?' U većini drugih slučajeva pak ne da nije bilo nikakvih provokativnih i teških pitanja za predsjednika, nego nije bilo čak ni onih koja bi se pokušala domoći informativnih odgovora.

Recimo, ta prva tema o ćiriličnim pločama u Vukovaru i tarapani koja je nastala zbog njih. HRT je još poslije u svojim emisijama i na svojim web stranicama izvješćivao o tome kako je predsjednik Josipović u emisiji 'Nulta točka' iznio svoj plan o rješavanju... Stvarno? Iznio je plan? Jesam li ja dobro gledala i slušala tu emisiju? Sjećam se naime samo da je rekao da problem treba riješiti razgovorom i konsenzusom, što je, doduše, odmak od prevladavajuće svadljivosti koja se u proteklih tjedan dana prakticirala prilikom komunikacije o tim nesretnim pločama, ali ne govori baš mnogo. Danku Družijaniću ili nije palo na pamet nakon takve izjave upitati: 'Da? S kime to treba razgovarati? Kako? Koga ćete i kako te U ŠTO uvjeriti?' Ne znam, možda iz nekog razloga nije htio turpijati po tome, nadam se da mu razlog nije bio iz rubrike 'pokrio sam temu koja se u istraživanjima pokazala najpopularnijom, hajdemo sada lijepo na sljedeću s top-liste', ali - barem meni osobno - izgovaranje rečenice o razgovoru i konsenzusu nije izlaganje plana, nego tipična diplomatsko-predsjednička fraza. Nije čudno što je predsjednik izgovara. Čudno je što ga novinar nakon toga ništa o tome ne upita.

Sve u svemu, krasna je bila ta posljednja, konačna 'Nulta točka'. U njoj nam se, na veliko zadovoljstvo građana koji ga hvale po anketama, iz studija HTV-a obratio predsjednik države. Svečanu je prigodu uveličala i savršena terca koju mu je s drugog stolca u studiju lupao pristojni HTV-ov novinar.