'Večer s Ivanom Ivanovićem' emitira se svakog tjedna na Prvoj srpskoj televiziji, kanalu s nacionalnom koncesijom u ciparsko-grčkom vlasništvu. Ovaj talk show teži se držati američkih produkcijskih standarda, no, kako to obično i biva na Balkanu, u pripremi sadržaja dolazi do 'gubljenja u prijevodu'. Naime, tamo gdje Ivanovićevi američki uzori (usput, izvrsni stand-up komičari) uspijevaju biti politički nekorektni i pritom vraški zabavni, Ivanović i njegova sedmeročlana ghostwriterska ekipa naprosto su primitivni i uvredljivi, što je zasigurno i razlog zbog kojega gledanost te emisije stalno raste.

Nema, naime, tjedna da se u uvodnom bloku, kad Ivanović priča viceve i 'čita novine' (kako sam opisuje vlastiti neuvjerljivi stand-up nastup koji karakterizira stav s rukama u džepu), ne opali poneka opaska na račun 'Šiptara' (osobito gnusne dosjetke o trgovini organima), Katoličke crkve (uporno i naporno referiranje na pedofiliju) i Hrvata. Vrijeđanje ovih triju skupina tu i tamo presiječe poneka otrovna strelica na račun srpskih estradnih zvijezda, osobito Jelene Karleuše (čiji je suprug, nogometaš Duško Tošić navodno i prijetio Ivanoviću), no to zvuči kao pranje ruku nakon što ste na WC-u čitali Kurir. Jer otrovni diskurs ovog i sličnih srpskih tabloida progovara iz svake Ivanovićeve 'šale', ma koliko se on pokušavao pozicionirati kao 'kul' zabavljač, dodajući na paletu onih koje javno vrijeđa upravo i novinarke Kurira.

Ivanović u tom kontekstu vjerojatno ne bi ni bio vrijedan ovolikog publiciteta, da se sam nije prepotentno i nacionalno svjesno oglasio povodom cijele situacije. Naime, kad su ga novinari upitali da usporedi svoj poziv Al Kaidi da napadne Hrvatsku s prošlotjednim ispadom NBC-jeve komičarke Chelsea Handler, koja je, komentirajući sramotu Amy Winehouse u Beogradu, Srbiju nazvala 'sramotnom zemljom', Ivanović je rekao: 'Ona je pretjerala jer u tom humoru nema ni malo istine, a onda humor prelazi u vrijeđanje.'

Da se razumijemo – politički nekorektan humor donio je neke od najboljih humorističnih proizvoda posljednjih godina. Od izvanvremenskog 'South Parka', do, primjerice, izvrsne prošlogodišnje britanske komedije 'The Infidel', svi oni počivaju na ismijavanju ukorijenjenih nacionalnih, rasnih i vjerskih predrasuda. No Srbija je kulturološki podatno tlo za humor – još u Jugoslaviji je Milovan Ilić Minimaks bio svojevrsna preteča današnje stand-up komedije, a srpski filmovi devedesetih postali su kultni i u Hrvatskoj, zamračenoj državotvornom kinematografskom megalomanijom. Kvragu, čak i danas, na istom TV programu na kojemu se emitira Ivanovićev show ide i jedini donekle zabavni skeč šou na Balkanu – 'Fajront republika'.

Ako je neke nacionalne kolektive potrebno ismijavati radi njihove vlastite mentalne higijene, onda su to upravo balkanske mitomanske skupine, opterećene vlastitom važnošću u odnosu na stvarnu relevantnost u međunarodnim okvirima. No kad Ivanović objasni zbog čega su njegove opaske na račun Hrvata 'humor', a komentari Chelsea Handler na račun Srba 'vrijeđanje', možda nam i jedno i drugo bude smiješno. Ovako, on i njegov zahodski humor prelaze u nadležnost srpske Republičke radiodifuzne agencije, koja treba odlučivati o tome hoće li Prva srpska televizija zadržati nacionalnu frekvenciju. A budući da je na čelu ove institucije osoba koja se zove vladika Porfirije, nije teško predvidjeti ishod.