Povodom izlaska svog romana Tiphaine Auzière dala je intervju za Paris Match i u njemu progovorila o mnogim stvarima, pa čak i o boli za ocem Andreuom-Louisom Auzièreom, koji je preminuo 24. prosinca 2019. godine.

40-godišnjakinja u svom prvom ormaru, smještenom u njoj najpoznatije okruženje, ono odvjetničko, pripovijeda o sudbinama žena u vrijeme izbora. 'U obavljanju profesije ne govorite u svoje ime, već u ime drugih i morate dobro razmisliti o posljedicama svojih kazni za osobu koju branite. Kao obitelj nastojim jedni drugima sve reći i sve čuti', govori Tiphaine koja nikada nije krila da je svog očuha, francuskog predsjednika Emanuela Macrona dobro prihvatila.

Kako je rekla, roditelji su joj prenijeli 'rad kao vrijednost' te su smatrali da je ulaganje u školovanje djece najvažnije. Kći Brigitte Macron kaže kako je uz Alsaceu, gdje je živjela do sedme godine, vežu lijepe uspomene. Njezin otac, bankar, tamo je radio, zbog čega je cijela obitelj tamo i živjela, a njihova dadilja Astrid prenijela joj je ljubav prema prirodi.

Tiphaine je naučila jahati sa samo dve godine, što je pomalo neobično, jer nitko od njezine obitelji nikada nije znao jahati. 'Nitko u mojoj obitelji ne jaše konje i nema jaku povezanost s prirodom. Bila sam studentica prava, imala sam 25 godina, i tada sam si mogla kupiti svog konja. Bilo je to ostvarenje sna jer sam si ga priuštila s vlastitim sredstvima.'

Kada je Tiphaine bila trudna s kćeri 2013. godine, posjetila je svoju nekadašnju dadilju, a emocije su bile, kažu, jake. Ne treba čuditi njezina povezanost s dadiljom budući da su njezini roditelji puno radili i rijetko bili kod kuće: 'Uvijek sam ih gledala kako odlaze rano od kuće i vraćaju se kasno.'

Kada je imala deset godina njezini su se roditelji te 1994. rastali, zbog čega je ona preko noći odrasla, no službeno su se razveli tek 2006.

U trenutku kada je izbio skandal njezine majke i današnjeg očuha, Tiphaine je bila dijete. 'Rastanak je bio bolan, a poslije još i bolniji, no ja sam naučila puno o ljudima i ljudskoj prirodi. Znala sam da se u tim trenucima moramo fokusirati na bitno i ići naprijed ne obazirući se na kritike. Napadi, ogovaranja, osude bile su posvuda. To je bilo doba kada društvene mreže nisu postojale, no živjeli smo u malom provincijskom mjestu gdje svatko svakoga zna. Unatoč svemu, moji su roditelji stajali uspravne glave. Razdvajanje obitelji može biti i tuga, ali i nova prilika, a ja sam dobila i oca i očuha pune ljubavi.'

A ono o čemu je maštala od malena i jedino što je željela postati, sama je i ostvarila. Iako je upisala fakultet Janson-de-Sailly u Parizu od istog je odustala kako bi se prebacila na studij prava na Sorboni. Unatoč svemu što je prošla, na društvene se mreže ne može naviknuti jer je svjesna da tamo mržnja samo buja i nitko nema nikakvu zaštitu.

'Kako se možemo oduprijeti dezinformacijama na društvenim mrežama? Moja su se djeca već naslušala horora u školi, no na sreću o svemu mi pričaju. Ne umanjujem njihove riječi, jer na razini djeteta stvari poprimaju drugu veličinu. Ne osjećam bol već ljutnju zbog dezinformacija. Zabrinjava me razina društva kad čujem da se na društvenim mrežama priča da je moja majka muškarac. Svatko može reći bilo što o svakome, a treba vremena da to nestane. Moja obitelj i ja smo jaki i ujedinjeni, no djevojčica u Pas-de-Calaisu koja je počinila samoubojstvo? Moramo nešto napraviti na moderiranju, online anonimnosti i pretjerano dugim odgodama u brisanju sadržaja.'

Tijekom razgovora priznala je i kako pokušava zaboraviti godinu kada joj je otac umro. 'Imam odnos sa smrću koji izaziva tjeskobu. Izgubila sam baku i djeda i oca. Krug postaje manji. Voljela bih da moja djeca poznaju mog oca.'

A na kraju intervjua otkrila je kako njezina obitelj do samog kraja nije imala pojma da ona piše knjigu. Svjesna je i reakcije javnosti - jedni će je, kaže, ocrniti jer mrze predsjednika, dok će je drugi hvaliti, jer mu se dive. 'Moje ime će izazvati i privlačnost i odbojnost. U oba slučaja bit će nešto iracionalno. Očekujem najgore', kaže Tiphaine Auzière