Sada je već svima jasno da članovi aktualne Vlade - na čelu s premijerom - imaju jednako talenta za komunikaciju s javnošću koliko i za izvođenje koloraturnih opernih arija. Počevši od premijerova uvjeravanja nastradalih u poplavama da je njihova nevolja sasvim nalik situaciji u kojoj je njemu pukla cijev pa do sinoć emitirane izjave ministra financija Borisa Lalovca, čovjek se mora zapitati tko te ljude uči komunikaciji s medijima. Lovci na smiješne radijske jingleove? Politički protivnici i neprijatelji? Marica Hrdalo? Karamarko?

Za one koji su možebitno prespavali jučerašnji kišni dan - ministar financija u sinoćnjem je Dnevniku novinarki Katarini Periši Čakarun, pridržavajući kišobran pred zdanjem na Markovu trgu, izjavio da se razmatra promjena poreznih razreda te da se to, između ostalog, čini zato što 'ne bi htio da nam - neka se nitko ne uvrijedi - dolaze liječnici iz Rumunjske i Bugarske samo zato što je Hrvatska porezno nestimulativna'. Vjerojatno zapanjena novinarka nije ga upitala zašto baš iz Rumunjske i Bugarske, a ne iz Grčke i Španjolske (ako je baš htio istaknuti siromašnije EU države)? Zašto su baš rumunjski i bugarski liječnici primjer onih za koje 'ne bi htio da nam dolaze'? Jasno je da zapravo želi reći da ne bi htio da liječnici koji su se školovali u Hrvatskoj odlaze odavde, ali zašto baš te dvije države ističe kao nepoželjnu alternativu? I zašto, na kraju krajeva misli da su Rumunji i Bugari golemi obožavatelji porezno nestimulativnih država pa će, eto, baš oni navaliti na hrvatske bolnice? Iskreno, potpuno shvaćam novinarku i razlog iz kojega mu nije postavila ta pitanja. Nije očekivala takav odgovor, a i to nije bila tema njezina razgovora s njim. Tko bi se normalan snašao pred takvom monumentalnom čeznem-da-se-zbljeznem vještinom javne komunikacije?

No iako je, priznajem, riječ o razmjerno trivijalnom ispadu i iako pretpostavljam da gospo'n Lalovac nije neki ostrašćeni mrzitelj naših istočnoeuropskih EU-sugrađana, pa od toga možda nije bilo nužno odmah raditi dnevničke vijesti i skandale, bilo bi možda zgodno čak i na javnoj televiziji u neko skorije vrijeme pogledati i poslušati prilog o sklonosti članova aktualne Vlade da u ključnim trenucima javnim izjavama samima sebi zabijaju maestralne autogolove. U konkretnom, Lalovčevu slučaju, naime, možda će mu takvo pitanje, umjesto novinara javne televizije, postaviti predstavnici spomenutih država.