Novi RTL-ov 'humoristični' panel-show 'Komikaze' nije ni prvi ni najmanje uspješan pokušaj uvođenja ovoga formata na domaće televizije. Prije nekoliko godina nešto slično pokušano je na HTV-u, gdje su aktualne događaje na tobože smiješan način u studiju komentirali Drele, Gobac i... ne mogu se sada više sjetiti tko još, potisnula sam radi samoobrane. Nije dugo potrajalo, i publika i kritika show je dočekala na nož te je sve na kraju završilo tužnjikavo. Pritom moram napomenuti da je meni osobno zbog toga posebno bilo žao. Inače sam, naime, velika obožavateljica takvih emisijai silno bih voljela da jedna takva kod nas uspije.

'Komikaze' su, nažalost, samo još jedan primjer da se to zasad, čini se, ne može dogoditi. Postavljen na sličan način kao kultni britanski serijali poput '8 out of 10 cats', s istom mišlju vodiljom koja pokreće također britanski, ali radijski 'The Now Show' i daljnji rođak istoga žanra kao što je planetarno popularni američki 'The Daily Show' - u izvedbi jednostavno šteka. Mogla bih nabrajati stotinu razloga zbog kojih sam barem u deset navrata imala potrebu ugasiti televizor dok sam ga gledala: od toga da su panelisti uglavnom bacali jeftine, prvoloptaške fore, preko toga da su i teme bile postavljene prilično primitivno, pa sve do toga da su toliko 'spontani' da ispadaju smotani - jedni drugima upadaju u riječ, poništavaju rečenice te svaki smisao i potencijalnu 'smješnoću' nadomještaju deranjem. Glavna potka zezancije na račun stjuardesa Croatia Airlinesa koje su uzele masovno bolovanje bila je, primjerice, to da je riječ o površnim kokošima koje zapravo odlaze na manikuru, u shopping i na masažu. Vrlo nemaštovito... ali to nije sve. Doista duhovit panelist možda bi čak i uz takav, već viđeni set-up pokazao naznaku života pa uz prikazanu sliku lakiranja noktiju izvalio nešto mrvicu manje predvidljivo (kao: 'Gle, hemoroidi!' ili tako već neku, ne osobito pametniju, ali barem manje šabloniziranu foru), no ni to se nije dogodilo. Svi se prigovori, dakle, mogu svesti samo na jedan: 'Komikaze' jednostavno nisu smiješne. Da, istina je ono što su za sebe rekli u najavama - djeluju poput grupice frendova koji se u birtiji sprdaju na račun aktualnih zbivanja, ali nažalost, nije riječ o grupici frendova koja ikoga u toj birtiji zabavlja. Svi oko njih kolutaju očima. A što je još gore - čini se da baš osobito ne zabavljaju ni sami sebe.

Eh, sad. Najlakše bi bilo reći da je uzrok faila 'Kamikaza' to što su ljudi koji u njima sudjeluju - blesavi i potpuno neduhoviti. Možda i jest tako, ali ne bih tako brzo donosila takvu ocjenu. Prije svega, nitko na planetu ne može ispasti smiješan, zabavan i duhovit ako ga posjedneš u studio i kažeš mu 'A sada, kada se upali ova lampica, izvoli lijepo biti smiješan, zabavan i duhovit', a da je to jedini trud koji si uložio u cijelu priču. To je, međutim, gotovo u pravilu način na koji se kod nas pokušavaju proizvoditi takvi i slični sadržaji. Iza satiričnih panela na čiju se tradiciju 'Kamikaze' pokušavaju nasloniti u pravilu stoji bataljon scenarista. Nijedan se ni u ludilu ne oslanja samo na fore buraza iz birtije. Jest, panelisti u nekima od njih također spontano bacaju komentare na događaje ili napomene drugih panelista, ali sve je to pomno uokvireno unaprijed sastavljenim i stoput testiranim monolozima i replikama voditelja, dobro uobličenim zadacima ili 'igrama' te ostalim, nimalo spontanim i dobro pripremljenim štiklecima. U emisiji '8 out of 10 cats' panelisti, primjerice, pogađaju koje su tri teme o kojima su ljudi najviše razgovarali proteklog tjedna. U američkoj varijanti, NPR-ovom 'Wait, wait, don't tell me' imaju igru 'Bluff The Listener', gdje slušatelji nazivaju i pokušavaju pogoditi koja je od prezentiranih, bizarnih i smiješnih vijesti istinita, a koje su izmislili. 'The Now Show' ima glazbenika koji svaki put izvodi pjesmu o nekom aktualnom događaju... Nikada se sve ne svodi na nadje*avanja panelista i njihovo trenutačno nadahnuće. Sve je vrlo dobro pripremljeno unaprijed, a u 'Komikazama' je do boli jasno da neke veće pripreme nema. U takvim uvjetima gotovo je nemoguće uspjeti.

Drugo, postoji i jedan dublji razlog (a možda i širi, tko bi znao s tim metaforičkim dimenzijama) zbog kojega ovakvi sadržaji baš i ne uspijevaju na domaćim televizijama, iako njihovi tvorci prepoznaju i duboko štuju slične britanske. U Velikoj Britaniji, naime, postoji duga, duuuga tradicija političke satire, i to u svim medijima javnoga izražavanja, počevši od kazališta, preko tiskanih medija pa sve do interneta. Ta duga tradicija prije svega znači veliko iskustvo, zbog kojega tvorci takvih emisija vrlo dobro znaju što fercera, a što ne, ali znači i određen odnos s gledateljima zbog kojega satiričari i humoristi, ali i njihovi Big Bossovi, osjećaju veću sigurnost i slobodu. Gotovo je sve otvorena tema za sprdnju i zezanciju, gledatelji se rijetko vrijeđaju zbog satiričkih napomena, a autori se rijetko boje zbog njihova odjeka. Kod nas to baš i nije tako. Naša se duga tradicija, ako ćemo govoriti samo o televiziji, sastoji od pedesetak godina djelovanja pod budnim okom čuvara revolucije, pod kojim je vrhunski domet humora bila bezopasna Marica Hrdalo, a zatim od dvadesetak godina djelovanja pod budnim okom čuvara svega što je hrvatsko, pod kojim je svaki pokušaj šale dočekivan kao mržnja prema svemu što je... (ubaciti posvojni pridjev po želji). Jedini oblik zezancije koji se u takvoj klimi onda doživljava kao siguran jest onaj najprimitivniji - guzice, sise i malo pitomog poigravanja s političkim figurama s kojima se ionako već sprda i svako predškolsko dijete.

Doda li se svemu tome i već dobro poznat strah svih televizionara s Ovih Prostora da će im svaki zahtjevniji sadržaj od ekrana otjerati ionako malobrojnu publiku (koju, evidentno je, smatraju komatoznom), dobivamo situaciju u kojoj 'Komikaze' ne bi uspjele ni da su se u studiju našli glavom i bradom Jon Stewart, Louis CK i Ellen Degeneres (odnosno, već netko koga smatrate zabavnim i duhovitim). A face koje nastupaju u 'Komikazama' još k tome i nisu u rangu pobrojanih. Rezultat je emisija koja će teško polučiti uspjeh u bilo kojem segmentu publike. Manje zahtjevni gledatelji neće ih shvatiti jer u pravilu nisu zainteresirani za takve emisije. Zahtjevniji će baciti pogled, nijednom se neće nasmijati i vratiti se skidanju sličnih stranih showova s interneta. Nije smiješno, ali je zato tužno.