Karl Lagerfeld bio je i ostao modna ikona, stoga ne čudi da je ove godine Muzej umjetnosti Metropolitan u New Yorku odlučio mu odati počast gala izložbom pod nazivom 'Karl Lagerfeld: A Line of Beauty'.

Ljepota mu je bila iznimno važna, što u njegovim kreacijama, ali i u njegovom osobnom modnom izričaju, a od 70-ih, kada je počeo nositi niski konjski rep koji je postao dio njegove vanjske osobnosti, istog se nije odrekao do smrti. Baš kao ni rukavica, sunčanih naočala i dobro nam znane lepeze.

Ako je vjerovati njegovoj dugogodišnjoj prijateljici Caroline Lebar, koja je bila i potpredsjednica odjela za imidž i komunikacije u Karlu Lagerfeldu, konjski rep počeo je nositi iz jednostavnog razloga, kako bi sam sebi 'olakšao život'. Naime, kosa Karla Lagerfelda bila je lagano kovrčava te je dužinom uokviravala njegovo lice, a vezanje iste u niski konjski rep nije zahtijevalo previše muke i održavanja.

Na kraju je to postalo njegov zaštitni znak, a iako je u jednom trenutku, tijekom 80-ih, razmišljao o laganoj promjeni imidža, to iz jednog razloga nije napravio. Tijekom suradnje na parfemu KL by Karl Lagerfeld s komunikacijskim timom Elizabeth Arden, dizajner je razmišljao odrezati rep, no onda mu je jedna ženska osoba iz tima rekla kako bi odbacivanje njegovog zaštitnog znaka moglo itekako štetiti budućem imidžu i kampanjama.

'Sjećam se da je rekao: 'Možeš li vjerovati što mi je rekla? Da ne smijem promijeniti svoju frizuru'', prisjetila se Lebar i dodala kako nakon prvotnog šoka zbog takvog savjeta, Karl Lagerfeld se 'stopio' sa svojim konjskim repom i ostao mu vjeran do kraja života.

Inače, takve frizure bile su tipične za 18. stoljeće kada je većina muškaraca nosila konjski rep srednje dužine, a to se proširilo i na vojsku, u kojoj je to bilo obavezno do 19. stoljeća. Po uzoru na njih, i Karl je na rep stavljao ukrasnu mašnu i to u bijeloj boji, koja se smatrala najpoželjnijom za stvaranje veličanstvenog i sofisticiranog završetka.

Nakon što je u potpunosti osijedio, uz pomoć frizera Sama McKnighta, počeo je kosu i rep prskati suhim šamponom u bijeloj boji, à la Marie Antoinette, nakon čega bi mu morali brisati bijele tragove s ramena njegove jakne kako ne bi bili vidljivi prilikom fotografiranja. Iako su postojali suhi šamponi koji nisu mijenjali boju kose, on ih nikada nije želio koristiti, već je ostao vjeran onome što ga je godinama uveseljavalo.