Dosad se uobičajenim doprinosom borbi protiv zlostavljanja i ubijanja životinja smatrao izbor luksuza bezmesne prehrane, izbjegavanje određenih proizvoda poput odjeće od krzna ili, u malo ekstremnijim slučajevima, protestiranje u organiziranim paradama. Riskiranje ljudskih života da bi se zaštitile životinje dosad se smatralo nepotrebnim i nezamislivim. No vremena se mijenjaju...

U to će vas najzornije uvjeriti serijal Animal Planeta jednoznačnog naslova 'Whale Wars' koji će vas uvesti u samu žižu rata za zaštitu kitova. Ova akcijom i dramom ispunjena reality serija prati živote nekolicine aktivista koji pod vodstvom kapetana Paula Watsona čine sve što je u njihovoj moći da zaustave japanske kitolovce.

Poznat kao jedan od osnivača Greenpeacea, Paul Watson je nakon napuštanja matične organizacije osnovao Sea Shepherd Conservation Society zbog uvjerenja da bi akcija za očuvanje okoliša trebala biti agresivnija. Vođena upravo ovim stavom, grupa aktivista ujedinjena pod zastavom Sea Shephearda uključila se u rat protiv japanskih kitolovaca s namjerom da ih istrijebi s pučina oceana prije nego što se to dogodi kitovima.

Ovi ekološki pirati, kako se nazivaju, koriste sva raspoloživa sredstva da zaustave nasilje nad kitovima, ipak pritom pazeći da ne ozlijede svoje protivnike. Bacaju na japanske brodove smrdljive bombe, skaču na njihove palube da bi pokušali kapetane odvratiti od njihove ubojite misije, čak se gumenim čamcima pokušavaju ispriječiti između kitolovaca i njihove lovine izlažući se ubojitim eksplozivnim harpunima. Naravno, kitolovci na takve postupke ne gledaju blagonaklono te uzvraćaju paljbu, ponekad čak iz vatrenog oružja, pretvarajući ovu dramu na pučini u pravu ratnu zonu.

Posada Nisshin Marua, najvećeg kitolovca na svijetu, umjesto smrdljivim bombama napala je Sea Shepherd aktiviste vodenim topovima, ali čak i zasljepljujućim i šok granatama. Pokušala se svojim brodom zabiti u njihov, a izazvala je međunarodni incident kada je dvoje aktivista, koji su uspjeli uskočiti na Nisshin Maru, zavezala za ogradu te ih držala taocima dok se vlade zemalja zatočenog dvojca nisu očitovale o tom događaju.

Poput pravog akcijskog filma, nije trebalo dugo da se stvari otmu kontroli i počnu fijukati meci, a umalo je došlo i do ljudskih žrtava. U pokušaju da zaustave Nisshin Maru u izvlačenju harpunom netom proburaženog kita, Sea Shepherd posada približila se kitolovcu. Japanski kapetan upozorio ih je da se udalje ili će zapucati na njih. Mislio je ozbiljno.

Pucnji upozorenja su izostali. Umjesto toga se brod Sea Shephard našao pod paljbom, a najdeblji kraj izvukao je njihov kapetan Paul Watson. Metak ga je pogodio ravno u prsa, no zahvaljujući sreći i iskustvu bivših sukoba s kitolovcima, život mu je spasila pancirka koju uvijek nosi.

Kako je uopće došlo do takvog strastvenog sukoba, zapitat ćete se. Cijela priča počinje 1986. nakon što su SAD zabranile uvoz proizvoda iz zemalja koje krše međunarodne zakone ribolova te ugrožavaju pojedine vrste, ciljajući upravo na japansku industriju lova na kitove. Stjeran u kut međunarodne trgovine, Japan je nakon desetljeća pritiska od strane Međunarodne komisije za lov na kitove napokon pristao na globalnu zabranu komercijalnog lova na kitove.

Razlozi za zabranu kitolova bili su sasvim jasni – moderni svijet današnjice nema potrebu za proizvodima dobivenim kitolovom. Preparati koji su se nekad dobivali isključivo od kitova, poput sapuna, danas se dobivaju umjetnim putem, a meso većine vrsta kitova sadrži spojeve štetne za ljude, poput dioksina i polikloriranih bifenila, iznad razine koju dopuštaju zdravstveni zakoni zapadnog svijeta.

Čest argument uz ove zakonske regulative jest da je kitove neljudski ubijati zbog njihove visoke inteligencije. Naime, mozak naših divovskih rođaka u svijetu sisavaca veći je od mozga ijedne druge životinje te sadrži neurone Von Economo koje imaju još samo delfini, neki primati i ljudi. Kad se svemu pridoda činjenica da je čak sedam vrsta kitova ugroženo, jasno je zašto borci za zaštitu životinja upravo zabranu kitolova smatraju najvažnijim događajem u povijesti borbe za očuvanje prirode.

No isti borci nisu se dugo veselili zaštiti kitova. Naime, Japan je iste 1986. donio jedan od najapsurdnijih zakona poznatih čovjeku, u kojem je dopustio lov i ubijanje kitova u znanstvene svrhe. Kao šamar međunarodnim naporima glede očuvanja kitova sjeo je dodatak tom zakonu prema kojem se ostaci životinja ubijenih u ime znanosti ne smiju baciti, nego se trebaju 'ekološki' iskoristiti u gospodarstvu. Time su prilično nevješto zamaskirali svoju nakanu nastavka gospodarskog kitolova, što je razjarilo svjetske organizacije za očuvanje vrsta.

Među njima se našao i Paul Watson koji je shvatio da je najbolje oružje protiv lova na kitove – televizija. Kao što sam kaže, prepričavanje prizora iz lova na kitove, gdje kitolovci probijaju tijela kitova eksplozivnim harpunima koji im raznesu utrobu te ih potom kasape na palubi broda čiji bok krasi natpis 'Research', zgroze ljude. No tek kad imaju priliku vidjeti takve okrutne scene na svom televizoru, ostaju istinski šokirani i odluče poduzeti nešto u vezi toga, makar samo zauzeti stav i stvoriti mišljenje.

Uistinu, televizija je jedini način kako približiti problematiku izumiranja vrsta čovječanstvu. Budući da je televizija medij koji najlakše oblikuje javno mnijenje i najbrže djeluje na kolektivnu svijest, dodatna vrijednost joj se pridodaje kad se njezina moć koristi u svrhe očuvanja okoliša i života, a 'Whale Wars' to najbolje dokazuje približavajući gledateljima pokretnom slikom bolnu istinu – istrebljenje je zauvijek.

Još će vas zanimati:
Posljednji primjerci životinjske vrste

Ne propustite:
Whale Wars
Animals At The Edge