Jedna se stvar seriji 'Kud puklo da puklo', čije je prikazivanje počelo sinoć na NovojTV, mora priznati. Njezini tvorci ni trenutka nam ne daju zaboraviti da bi to trebala biti serija 's elementima humora' jer od prvoga prizora nadalje u njoj neprekidno iz pozadine sviri neka šaljiva a-je-to muzika, što je definitivan mig gledatelju da se poškaklja ispod pazuha i počne smijati jer će inače ispast debil. No ima li u prvoj epizodi ove priče o gradskim unucima seoskog čudaka, koji se moraju useliti u njegovu oronulu kuću da bi naslijedili milijun eura - doista smiješnih momenata. Ima par. Ali maksimum reakcije koju ta smješnoća proizvodi jest to da gledatelj pred ekranom kimne glavom, kaže si: 'Ovo bi bilo smiješno da mi se dogodi u stvarnosti' i pomisli da se ekipa na snimanju vjerojatno skroz dobro zabavila. Grohota nema, čak ni hihotanja. Ali dobro. Nisu nam je ni najavili kao humorističnu seriju ni komediju. Rekli su: 'serija s elementima humora'. Zaboravili su napomenuti da su ti elementi u tragovima, ali nećemo sada cjepidlačiti.

Osim kao seriju s elementima humora, Novajlije su u svojem priopćenju za javnost naglasili kako je riječ o 'dramskoj seriji'. Izraz 'dramska serija' u zadnje vrijeme na domaćim televizijama znači: 'Majke nam preko Romanije, ovo nije sapunica, ako lažemo, mrzimo Hrvatsku! Ali lažemo. Oprosti, Domovino Mila.' U slučaju ove serije, najavljivači ipak baš ne mrze Hrvatsku jer serija na prvi pogled ne izgleda baš kao sapunica, osim možda po tempu ekspozicije koji je negdje na razini evolucije sisavaca pa je više od pola epizode sasvim dopustivo provesti u kuhinji, zahodu, na telefonu ili lakirajući nokte - ništa posebno nećete propustiti. Druge stvari nisu baš klasično sapuničaste, ali ne može se baš ni reći da su ni klasično dramske, nego više vuku na neku karikaturu drame. Možda su to oni elementi u tragovima iz prethodnog odlomka, iako su meni osobno više djelovali kao preglumljivanje i prekenjavanje. Osim u slučaju Miodraga Krivokapića, koji fakat uspijeva biti komičan, čak i kada samo čuči u pozadini i mršti se sam sebi u brk.

Sama priča nije loša, ali nije ni osobito originalna - zasad djeluje kao neki remiks 'Boljeg života' (rođak ostavlja pare, ali pod određenim uvjetima i zadacima), 'Doline sunca' (gradska djeca moraju živjeti u selendri, gdje će, pretpostavljam, pronaći ljubav, sreću i ispunjenje u životu... a možda i neće, štajaznam) i reklame za Jamničku kiselicu iz osamdesetih hop-cup poskočice u 'elementima humora' i karakterizaciji likova). Nije loše, ali nije ni dobro. Da smo u školi, dobili bi trojku. Ali nismo u školi, nego na televerzumu s nacionalnom koncesijom, pa će vjerojatno zaraditi mnogo veće brojčice u mjerenjima gledanosti. Jer, gledatelji su već pomalo zasićeni (pogotovo domaćim) sapunjarama, a od iz (barem naizgled) nesapuničkog žanra nudi im se samo ovo. Pogodak u tržišnu rupetinu nije bio težak, ali prognoziram da će biti uspješan.