Siniša Škarica, naš istaknuti glazbeni producent i nekadašnji urednik Jugotona, posvetio je dulji post koji je objavio na svojem Facebook profilu posvećen preminuloj Marini Tucaković, jednom od najuspješnijih tekstopisaca ovih prostora
Njegova je dirljiva objava sve oduševila, a naslovio ju je 'Oprosti, Marina'.
vezane vijesti
'Otišla je Marina. Iz mog života, de facto, još davne 1991. Nenadmašna heroina pop stiha. Gotovo trideset godina potom ona je još uvijek bila kraljica rima koje više nisu dopirale do mojeg uha. Ali ta činjenica ne umanjuje prazninu koja sada konačno nastaje. I prigovor savjesti popraćen razumljivim upitnicima što su se povremeno – ali, istina, rijetko – iz zajedničkog nam dijela, sad već davnog, njezine bogate i ne baš sretne biografije, sve ovo vrijeme javljali. Od rujna one teške, neizvjesne 1991. kada se u metežu probijanja zvučnog zida, nevidljivih snajpera, pucnjeva, raketiranja, zlogukih sirena i sklanjanja u kućne podrume, skloništa, javio jedan od rijetkih glasova brige, suosjećanja i pomoći ('Jeste li dobro? Jesu li djeca u redu?'), glas s one druge strane, s onog poznatog telefona 011 456 426. (Jednom je izjavila: 'uvijek sam imala strah za ljude koje sam voljela'.) Onda je krenuo ozbiljan, krvavi rat. Sve veze su bile prekinute. Zaokupljeni vlastitim životima i preživljavanjima, čak i onda kada se Zapad pod kodiranim pozivom 'rock and roll' (ironično, zar ne?) obrušio nad ostacima bivše države, pa ranih 2000-ih kada je posao odmrzavao zaleđene granice, kada sam se prvi put zaputio u bivši nam glavni grad, među obnovljenim vezama nisam našao onu njezinu, nisam našao vremena uzvratiti onaj poziv pun brige, pitanja i suosjećanja. Ni kada je izgubila mlađeg sina, kada je saznala za tešku bolest! Što se to dogodi u ljudskoj glavi? Ostao sam dužnik. Ad infinitum. Dakle, ni ovi reci neće ispraviti nečinjeno. To je kao ispovijed, kao potreba da se dobije oprost od onog koji ti ga više ne može dati. Ipak…', stoji između ostalog u poduljem postu Siniše Škarice.
'Da, Marina, poetesa nevjerojatnog asortimana. Rekli smo: počela je 1973. sa Srđanom Marjanovićem i akustičarskim triom DAG, preko Yu grupe, Slađane Milošević, Bisere Veletanlić, Smaka, Olivera Mandića i Mirzinog jata do Zane, Čolića, Nede, Miše, Doris, Massima Savića i Magazina – od 'Apsolutno tvoj', preko 'Dodirni mi kolena' do internacionalne 'Zora je' i 'Što to bješe ljubav'. Na dva posljednje albuma Magazina, Dobro jutro i Da me te zaljubit u mene (1989. – 1991.) dijeleći tekstove s mladom Vjekoslavom Tolić, budućom Huljić, simbolički će predati svoj rukopis hrvatskoj pop diskografiji. Rime Vjekoslave Huljić bit će svojevrstan hommage neusporedivoj Marini Tucaković, nenadmašnoj heroini pop stiha.
P. S. Ovaj osvrt kao plod mog sjećanja na Marinu spominje uglavnom njezine Jugotonove naslove. S više od 1400 punktova u samom discogsu (prema recimo Novkovićevih 1220) popisati sve njezine važnije radove značilo bi umjesto ovih par novinarskih kartica ispuniti solidnu knjižicu, a s bilješkama i pravu knjigu. Netko će za Marinu, nadam se skoro, i to napraviti.
I ne umišljam si da me čuješ, no svejedno, Marina, oprosti!
Podsjetimo, Marina Tucaković preminula je u nedelju, 19. rujna nakon dugogodišnje borbe s rakom dojke. Bila je smještena u KBC Dragiša Mišović zbog zaraze koronavirusom.
