Upitana za Rtl.hr kako se, budući da je veliku slavu stekla jako mlada, nosila s toliko velikom popularnošću, novcem i uspjehom. Lepa Brena je ispričala:

'Za mene je oduvijek bila enigma zašto ljudi polude ili se izgube u vlastitoj slavi. I ta enigma traje od daleke 1982. godine kada sam snimila pjesmu 'Čačak'. Od tada, dakle početak rada, grupa 'Slatki Greh' i ja smo pravili velike turneje po Jugoslaviji, Europi, Australiji, Americi, Kanadi... Znali smo samo za koncerte, autobuse, avione, neprekidna putovanja, hotelski smještaj, hotelsku hranu… Moji najveći prijatelji bili su ljudi iz grupe, moj 'Slatki greh', kaže. Dodaje da je imala samo jedan cilj - 'da nešto napravi u svom životu, da bude apsolutno neovisna, da može priuštiti sve što je potrebno jednom čovjeku'.

'Naravno, koliko zaradiš, toliko možeš sebi i priuštiti. Ne mogu shvatiti zašto se čovjek gubi u svemu tome? Vi radite i stvarate novac, taj novac ima neku vrijednost. Uvijek sam bila svjesna toga da su karijera i slava nešto što se može prekinuti u bilo kojem trenutku. Također, postojao je i taj potencijalni, latentni, mali strah, kao neko malo upozorenje - da sve može puknuti kao balon od sapunice. Da postoji nešto na što nemate utjecaj, nešto neovisno, nešto veće od vas. Kao što se i dogodilo 1991. godine. Ono što se dogodilo meni, dogodilo se i drugima. Svatko je preživio taj period na neki svoj način. Tu za mene leži odgovor na pitanje kako sam se nosila sa slavom i popularnošću. Ukratko - puno smo radili, nismo imali vremena za bavljenje sitnicama, imali smo puno koncerata... Ispred mene je stajala jedna ozbiljna karijera i bila sam je svjesna', prisjetila se.

Naglasila je da svakom poslu pristupa s puno ljubavi, emocija i strasti. 'Veliki sam radnik i perfekcionist, realno gledam na život i ljude, tako da nije bilo prostora za gubljenje u nerealnosti i mašti. Kakva sam bila tada, takva sam i danas. Možda bih ponekad voljela biti drugačija, biti zanesena i ponesena, ali smatram da je u ovim godinama za to kasno', ističe. Pričala je i o važnosti kućnog odgoja u cijeloj toj priči. U obitelji se, smatra Brena, nauči što je kućni odgoj ili kućna edukacija.

'U našim strogim školama, mislim na osnovnu školu i klasičnu gimnaziju, mi smo uvijek stajali mirno kada profesori dolaze. Držali smo ruke iza leđa, imali smo školske radne uniforme i disciplina je, naravno, uvijek bila na odgovarajućem nivou. Naši profesori nisu bili toliko demokratični, kako bih to rekla u današnje vrijeme, ali su zaslužili veliko poštovanje. Sjećam se svakog svog profesora i učitelja. Ta sjećanja na svakog od njih me vraćaju u nekakve lijepe trenutke. Oni jesu bili strogi, autoritativni, ali su bili topli ljudi. Nagrađivali su i ukoravali učenike po zasluzi.. Ja sam se uvijek trudila biti najbolja. Smatram da osnovni odgoj ipak dolazi iz obitelji. Nebitno je li riječ o imućnoj ili siromašnoj kući - odgoj ne bi trebao poznavati status. Ono vam daje spoznaju o tome što je moralno, etički ispravno, kao i nemoralno i etički neispravno. To vas vodi kroz cijeli život', napominje.

Novac je zarađivala sama pa se tome, svojoj slavi i karijeri nikada nije čudila. Govorila je i o tome je li ikada kroz karijeru bila zakinuta samo zato što je žena. 'U današnje vrijeme počelo se sve češće pričati što se to sve događalo poznatim damama, glumicama, manekenkama… Koliko je bilo silovanja i zloupotreba. Moje iskustvo je, naravno, veliko i bilo je nepravde, ali rekla bih da sam jaka žena i uvijek sam bila svjesna situacija', ističe i kaže da možda još uvijek nije spremna spomenuti ljude koji su je na neki način povrijedili.

'Danas mogu napraviti psihološki profil svih s kojima sam radila. Mogla sam u očima pročitati ono što mi se tijekom života nikada nije sviđalo. Bilo je sociopata i ljudi koji bi trebali tražiti pomoć psihijatra ili psihologa, a ja sam s njima surađivala. I hvala Bogu da je moj mozak ostao normalan i da sam uspjela izolirati se od svih tih ljudi, pa i određene posesivnosti koje su zaista bile užasne', priznaje. Evo koji je njezin savjet za žene koje pokušavaju balansirati između privatnog i poslovnog života.

'Balansirati između privatnog i poslovnog života jedne žene je hodanje po oštrici najoštrijeg noža. Ako ste posvećeni karijeri, onda je teško uspostaviti balans s obitelji. Ako propustite odgajati svoju djecu i dati im ono što im je potrebno u njihovom odrastanju, kasnije ćete imati posljedice. Moram priznati da sam, kada se Stefan rodio, prvih 17 ili 18 godina njegovog života, kasnije i drugog djeteta Viktora, naravno i Filipa, bila maksimalno posvećena djeci. Lepu Brenu sam stavila sa strane. Djeca i brak su bili moj isključivi prioritet. Kada sam osjetila i od svoje djece dobila zeleno svjetlo koje znači da im više ne moram biti toliko posvećena, tj. da me ne moraju imati cijeli dan, onda sam se okrenula profesionalnom djelu svoje osobnosti. I to mi je bilo jako potrebno', rekla je za RTL.hr.