Josip Palameta potječe iz muzikalne obitelji. Paralelno s redovnom osnovnom i srednjom školom završio je i glazbenu, a nakon srednje škole odlučio je upisati smjer Logopedije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Kako je sam ranije izjavio, bilo mu je 'jako teško odlučiti se između Glazbene Akademije i Logopedije'. Radio je u struci, a u radu s djecom koristio je i glazbu. Razgovoru za tportal je među ostalim, objasnio kako je spojio te svoje ljubavi.

Ljubav prema glazbi dovela vas je do showa 'The Voice' za što ste rekli da vam je želja popularizirati jazz. Otkud ljubav prema toj vrsti glazbe?

Jazz je u toj fazi sazrijevanja dosao spontano kao novi (sljedeći) žanr kojeg istražujem. Splet okolnosti je što se upravo dogodilo u vrijeme moje prijave na The Voice, pa sam se tako i predstavio žiriju i publici. Svakako, u mojoj ranoj mladosti, dok nisam krenuo samoinicijativno slušati glazbu, doma se slušalo puno toga, jazz između ostalog. Sve je to dio mojeg glazbenoj oblikovanja.

Vaš mentor bio je Massimo. Koji koristan savjet ste usvojili od njega i danas ga se držite?

Massimo je uvijek naglašavao da u cijelom procesu (od mira do stresa kojeg susrećemo kroz naše glazbene puteve) nastojimo sebi napominjati zbog čega smo uopće tu i zašto smo se krenuli baviti glazbom. Takvo napominjanje samima sebi nas brzo vrati u normalu, pa nas neke poteškoće na koje nailazimo putem ne mogu obeshrabriti ili lako izbaciti iz takta.

Završili ste studij logopedije, a u Mostaru radili u struci. Kako ste uspjeli spojiti glazbu s logopedijom?

Logopediju i glazbu sam spojio tako što sam kasnio na jutarnja predavanja zbog svirke večer prije. Dio logopedije koji se bavi ranim razvojem djece je super prostor za istraživanje djelovanja glazbe kroz (re)habilitaciju, pa tako postoje različita istraživanja na tu temu, što pokazuje da se već od 'malih nogu' glazba i logopedija često susreću.

Kako ste zadovoljni razvojem karijere nakon showa, prihvaćenošću pjesama?

Zadovoljan sam! Ide bolje nego ikad, ali i radim više nego ikad. Drago mi je kad se neka moja pjesma 'zakači' za nekog pa dobijem emotivan feedback. Zbog toga na kraju krajeva i radim to što radim i jako se veselim svemu što dolazi.

Veliki hitovi obično ne nastaju preko noći. Nekad moraju odstajati godinama, desetljećima kako bi se najednom prepoznali. Vjerujete li uopće da postoji univerzalna formula za hit – ili, da je nekoć postojala?

Da sam uvjeren u neku formulu, vjerojatno bih je već isprobao iz znatiželje. S ekipom radim iskreno od prvog dana, pišem i skladam što i kako osjećam i planiram tako nastaviti. Možda ljudi koji imaju puno hitova znaju odgovor na ovo pitanje, ja jedino znam pjevati i ponešto napisati.

Jedan od spotova ste snimali u Budimpešti. Koliko danas dobar spot doprinosi uspjehu same pjesme? Mislite li da je on nužan za njen uspjeh?

Iskreno, nemam pojma. Neki spotovi u koje je uloženo manje vremena i sredstava znaju proći puno bolje od nekih u koje je uloženo puno svega. Mislim da je pjesma najbitnija, pa da ona diktira sve ostalo. Svakako, kad god radimo spotove, stalo mi je da se režiseri i scenaristi osjećaju ugodno i da 'daju svoj dio' u cijeloj priči oko pojedine pjesme. Svi smo mi umjetnici, a kad se sve lijepo spoji, ne može da ne valja!

Koga od domaćih i stranih izvođača posebno cijenite te kako izgleda vaša playlista?

Od domaćih pratim sve izvođače. Oni su moji kolege i kolegice i raduje me čuti nešto novo (staro također). Volim vidjeti kako se tko razvija i u kojem smjeru ide. Glazba je čudo. Od stranih izvođača malo slabije pratim ove ultra jake hitove jer ih ne mogu sve ni popratit, više se volim držati nekih 10-ak izvođača koji me znaju pomjerit, pa pratim gdje su, što rade, o čemu pjevaju i kako zvuče.

Kako komentirate stanje na domaćoj glazbenoj sceni? Mičemo li se od ustaljenih okvira konačno?

Meni se čini da postoji nekoliko domaćih scena. Postoji publika koja nema pojma tko je najvrćeniji na radiju, a odlaze na koncerte svojih idola koji su popunjeni do zadnjeg mjesta. S druge strane postoje već afirmirane mainstream zvijezde koje su uvijek prisutne sa svojom glazbom svugdje, a ovisno o njihovim fazama stvaranja, ljudi kupuju ili ne kupuju karte za koncerte. I postoje izvođači (zajedno sa svojom publikom) kojih ima dijelom u obje, gore navedene, grupe i mislim da su to ljudi koji su današnji trendseteri s vrlom velikim utjecajem na ljude. Velika je to odgovornost, a mene jako veseli kad vidim nekog od takvih primjera kolega, a odlijepim na njihovu mjuzu i osobnost.

Prvi put nastupate na ovogodišnjem Zagreb Festu s vašom kantautorskom pjesmom 'Malena' koja polako osvaja radijski eter, kakav je osjećaj? Jel imate tremu?

Napokon. (smijeh) Velika je čast vidjeti svoje djelo u ovako lijepom društvu najvećeg festivala u Hrvatskoj. Drago mi je da je žiri prepoznao pjesmu i da ću je imat priliku izvesti uživo s orkestrom, veseli me! Tremu nemam, valjda je neće ni biti..

Kako je nastala pjesma? Što je bila glavna inspiracija za njezin nastanak i što za vas osobno znači ta pjesma?

Pjesma je nastala iskreno kao i svaka do sada. Inspiracija su ljudi sa svojim svakodnevnim, instinktivnim reakcijama i potezima koje rade iz ljubavi, a često ne nailaze na odgovore koje su priželjkivali pa tako sami sebi štete. Takve se stvari često ne mijenjaju ni sazrijevanjem, pa mislim da je lijepo kad nas netko tu i tamo podsjeti na neke stvari. Znači mi jednako kao i svaka druga koju napišem, a kad ih ljudi zavole, to me čini sretnim i inspirira još više.