Od prvog nastupa na jednom od naših najpopularnijih festivala (u njegovu rodnom gradu) pa sve do danas Luka Nižetić je uspješno gradio karijeru, a publiku je osvojio i kulinarskim vještinama te bio pobjednik prve sezone showa 'Celebrity Masterchef' 2014. godine. Svoje gastro putovanje nastavio je u emisiji 'Pun pjat' te je otvorio dva restorana u Komiži na Visu, kojima se posvećuje u ljetnom razdoblju. Kad ne pjeva i zabavlja staro i mlado vedrim notama, uživa na domaćim i stranim destinacijama, druženju s obitelji i prijateljima, a odnedavno ima i novu strast - roni na dah.

Nedavno ste trijumfirali na festivalu koji je san mnogim izvođačima. Kakav je osjećaj nakon što su se slegli dojmovi i emocije? Kako ste proslavili?

Sve oko ove pjesme je nestvarno. Hodam zemljom, ali glava mi je još u oblacima. Lijepi me osjećaji preplavljuju, vidim da pjesma među slušateljima pobuđuje pozitivne reakcije, što je i misija svakog pjevača. Tri dana nakon festivala imao sam koncert u Samoboru i bio sam iznenađen time da je publika već pjevala (barem refren) pjesmu. Nakon pobjede ostao sam do jutarnjih sati na Prokurativama, sjedio s kolegama i družio se, ništa spektakularno. Dan poslije odveo sam roditelje, sestru s obitelji i menadžericu Emu na večeru, dobro smo se najeli i nazdravili uspjehu.

Vama ta nagrada posebno znači jer ste potekli sa Splitskog festivala. Je li vam ujedno najdraža do sada?

Da, već sam negdje rekao da je ova pobjeda, koja još k tome dolazi od same publike na Splitskom festivalu, kruna mog dosadašnjeg rada. Pobijediti u svom gradu, na tako prestižnom glazbenom događanju na kojem su do sada nastupala najveća ime domaće glazbene scene, predstavlja mi veliku čast. Koristim priliku da zahvalim svima koji su dali glas za moju pjesmu i priuštili mi ovu bajku. Inače sam vezan uz Splitski festival, na kojem mi je prije 20 godina prvu šansu da javno nastupim pružio gospodin Zdenko Runjić - da nije toga bilo, tko zna u kojem smjeru bi išla moja karijera.

Kako ste uspjeli onako pasti na pozornici?

Zanijela me atmosfera. Nakon što sam završio s izvedbom, pozdravljao prisutne i zahvaljivao krenuo sam unazad ne sluteći da je iza mene prostor za orkestar. Sve se događalo u sekundi, samo sam propao, no brzinom munje podigao sam se čvrsto držeći nagradu u ruci. Sva sreća da sam još uvijek 'mlad' (hahaha).

Publika u Splitu nagradila vas je ovacijama. Što mislite, kako će pjesma proći u ostatku Hrvatske?

Pjesma super prolazi. Ugodno sam iznenađen silnim reakcijama, dobio sam velik broj poruka, poziva i ovim putem zahvaljujem svima na čestitkama jer nisam stigao svima ni odgovoriti. Ovih dana smo objavili i videobroj u režiji Dinka Šimca. Mogu samo reći da se radi o genijalcu koji punih mjesec dana nije ni jeo ni pio, a ni spavao, no rezultat je maestralan. Imam originalan spot, nešto što se, kako mi je Dinko priznao, kod nas još nije radilo, animirani spot u kojem smo uspjeli rekreirati sve aktere pjesme, njih ukupno 57. Javljaju se ljudi iz cijele regije, očigledno im ova pjesma budi neku lijepu emociju, uspomene, nostalgiju, asocijaciju na more, Dalmaciju, na grad s vrlo jakim identitetom. U tri dana pregledana je na YouTubeu preko 70.000 puta, ušavši i u trending, a komentari dolaze sa svih strana svijeta, tako da mi je drago vidjeti da je pjesma, bez obzira na 'lokalnu priču', prešla granice grada pod Marjanom.

Pjesma je dobila i spot. Tko osmišljava vaše videouratke?

Ovisno o karakteru pjesme, njenom vibeu, procijenim tko bi bio idealan za realizaciju videobroja. Uvijek imam neku početnu ideju, a onda je razradim s redateljem. Imam već neke stalne ljude s kojima surađujem, kao što su Sandra Mihaljević, Darko Drinovac ili Dinko Šimac, mada ima još talentiranih mladih ljudi kao što su Filip Gržinčić i Luka Vidović.

U izvođenju pobjedničke pjesme pridružio vam se sestrin sinčić. Kako nećaci reagiraju na ujinu glazbu?

Milo je još mali da bi shvatio da mu ujo pjeva mada voli ritam i reagira na glazbu. No Jozo već razumije i kada mu sestra pusti moj video na televiziji, odmah počne skakati. Jozo je već sad infišan bubnjevima pa smo mu ih kupili da si može guštati, na oduševljenje roditelja. Više voli, kao svako dite, ove moje veselije i energičnije pjesme, a koliko mi je sestra spomenula, zaluđen je i pjesmama Beastie Boysa.

Često se čuje da na domaćoj sceni ne manjka dobrih pjevača, već kvalitetnih autora pjesama - kako to komentirate?

Kod glazbenika koji interpretira, ali ne piše pjesme vrlo ključna i zapravo najvažnija stvar je naći autora koji te razumije i s kojim možeš podijeliti slična razmišljanja i emocije. Moja prva tri albuma potpisao je Dino Šaran, a nakon toga dosta sam tražio autore. Imao sam uspješnu suradnju s Baby Dooksom, autorom 'Amsterdama', pjesme koja je nakon 'Proljeća' najviše prihvaćena na koncertima. No posljednjih godina imam sreću i privilegiju surađivati s Branimirom i Marijem Mihaljevićem. Našao sam ljude s kojima sam odmah kliknuo kako poslovno, tako i privatno. Posljednje dvije godine mislim da radimo super stvari, što pokazuju i rezultati. 'Ludilo brale', 'Ae', 'Ostani dite', kao i ovi posljednji singlovi 'Zagrli život', koji je osvojio Cesaricu za mjesec svibanj, i pobjednički 'Kad se rodiš usrid Splita' rezultat su dobre sinergije. Mihaljevići su mi dali novi vjetar u leđa i energiju, a posebno moram istaknuti iskusnog i prekaljenog autora Marija Mihaljevića, čiji tekstovi su i moje životne priče u kojima su se, koliko primjećujem, mnogi našli.

Nakon 12 godina u Zagrebu pripremate veliki koncert u Tvornici. Što sve spremate?

Ove jeseni pod imenom 'Ludilo brale' izlazi mi šesti studijski album i nekako je prirodno bilo da pripremim njegovu koncertnu promociju. Nije me dosta dugo bilo u Zagrebu pa se ovo pokazalo idealnom prilikom da napokon održim nešto veće u tom gradu. U Tvornici kulture na pozornici će biti 14 glazbenika, a moj producent Branimir Mihaljević pobrinut će se i za neke osvježene aranžmane poznatih pjesama. Bit će to i presjek moje 20-godišnje karijere, kroz koju su se provlačili raznovrsni stilovi, fuzija Dalmacije, etna i južnjačkog popa, modernog s tradicionalnim, klape i romskog orkestra, ritma i melankolije. Želja mi je da tu večer svi guštamo i plešemo i da Tvornica kulture 28. listopada postane mjestom dobre energije i zabave.

Hoćete li ovog ljeta više provoditi na Visu ili imate neke druge planove?

Komiža je moja ljetna oaza i uz nju sam vezan i zbog svoja dva restorana, Fabrika i Hum. Nakon dvije godine apstinencije napokon su se ponovo otvorili koncertni nastupi pa sam tako ovo ljeto između otoka i kopna. Već sam odradio dosta nastupa od Vukovara do Brača, tako da za neke druge planove iskreno nemam ni vremena.

U novije vrijeme sve više ronite na dah. Kad se javila ljubav prema tome?

Ima dvije godine da sam pomalo uronio u taj svijet, prvenstveno zahvaljujući Mireli Kardašević, koja svako ljeto održava školu ronjenja u Komiži, a i stalni mi je gost u Fabrici. Oduvijek sam bio vezan uz vodu, prije sam trenirao plivanje i skokove u vodu i izgleda da je bilo neminovno da se ponovo vratim dubinama. Već sam odradio i prvo natjecanje, no to mi je nekako manje bitno. U ovoj disciplini našao sam neko zadovoljstvo, bijeg od svijeta, mir i tišinu koje ništa ne ometa, kada mogu zaroniti i u svoju nutrinu.