Svoje prve novinarske korake napravila je na đakovačkoj radijskoj postaji, na kojoj je znanje s fakulteta prakticirala kao novinarka i voditeljica. Radila je i u novinama, a od 2003. zaplovila je televizijskim vodama. Marija Miholjek javljala se kao dopisnica iz Osijeka i to uglavnom u emisije informativnog programa, ali i radila reportaže za mozaični i religijski program, program za nacionalne manjine te specijalizirane emisije za umirovljenike i branitelje. Voditeljsko iskustvo isklesala je u Županijskoj panorami iz Osijeka, a od 2005. postala je dio Nove TV. Jedna od četvero voditelja središnje informativne emisije osvaja gledatelje svojom toplinom, srdačnošću i simpatičnošću, a kad se kamere ugase, svoju sreću i mir uvijek pronalazi u krugu obitelji sa suprugom Borisom te djecom - sinom Bonom i kćeri Zlatom.

Čega se prvog sjetite na spomen svojih prvih dana na Novoj TV?

Sjetim se puno toga, ali najviše Petra i mene prije prvog Dnevnika. Iduće godine je 15. rođendan našeg Dnevnika, a ponekad mi se čini kao da je bilo jučer. Ipak, tu su stare fotografije i snimke da nas podsjete koliko je zapravo prošlo vremena. Uvijek se nađe netko u redakciji tko izvuče Peru i mene iz arhive te se uvijek iznova smijemo.

Koje su odlike informativnog programa Nove TV koje ga čine boljim u odnosu na konkurenciju?

Mislim da je najvažnija ocjena gledatelja, oni su ti zbog kojih uvijek nastojimo biti bolji i pružiti im zanimljiv, relevantan, profesionalan program. Raduje, ali naravno i obvezuje činjenica da je naš Dnevnik već desetu godinu najgledanija središnja informativna emisija. Da bismo u svim našim vijestima tijekom dana i u Dnevniku od 19.15 donijeli najnovije informacije iz zemlje i svijeta, tu su javljanja naših sjajnih reportera uživo, gostovanja ključnih osoba o aktualnim temama, dodatne analize i pojašnjenja, tehnološke inovacije... velika je ekipa ljudi u Zagrebu i u našim dopisništvima. A naše gledatelje, kojima zahvaljujemo na povjerenju svih ovih godina, pozivamo kroz naše emisije i putem portala da nam se jave. Puno je priča u kojima su se problemi riješili tek kad su naše kamere i naši novinari pokucali na vrata odgovornih.

U čemu je tajna uspješnog opstanka na malim ekranima toliki niz godina?

Nema tu velikih tajni. Mogu samo reći da radim posao koji volim, koji i nakon 15 godina svaki dan donosi nove izazove i zapravo ne daje puno prostora opuštanju. Od govornih vježbi s našom fonetičarkom pa nadalje, za nas našom Gabi, a službeno doc.dr.sc Gabrijelom Kišiček. Ono što je meni osobno važno i motivirajuće je da dolaskom na posao ne dolazim samo u radno okruženje, već i među puno svojih prijatelja.

Iznimno profilirani novinari, među koje i vi spadate, znaju imati i političke izlete. Jeste li ikada razmišljali o nečem takvom, u smislu savjetovanja ili možda konkretnog političkog aktiviranja?

Nisam razmišljala o tome, sretna sam ovdje gdje jesam. Jedino razmišljanje u kojem se na ovoj vrućini znam uhvatiti je kad ću vidjeti more.

Zadatak medija je da odgaja publiku. Slažete li se s tvrdnjama da posljednjih desetak godina publika odgaja medije te da im mediji maksimalno podilaze?

Znamo da su zadaće medija informiranje, obrazovanje i zabava, a na odgajanje gledam kao na vrijednosti koje nosimo, prije svega, iz vlastite kuće. Vjerujem da su vrijednosti koje stječemo u djetinjstvu i mladosti najbolji putokaz kako u životu, tako i u biranju medijskih sadržaja. Brzina kojom informacije danas kruže neusporediva je u odnosu na prije, a to zahtijeva i pojačanu odgovornost svih nas, stavlja nove izazove pred roditelje, medije, pred cijelo društvo. Ono što u informativnom programu nastojimo je da svatko od nas da svoj maksimum u stvaranju kvalitetnog sadržaja u svim ovim segmentima.

Što ili tko vam je najveća poslovna inspiracija?

Inspiracija su mi naši gledatelji koji često znaju reći da nas doživljavaju kao da se i osobno godinama poznajemo jer smo svaku večer u njihovim domovima. Hvala im na tome!

Koja je najbolja stvar što ste je naučili radeći ovaj posao?

Da nikad nema kraja učenju u životu, da ne treba odustati kad je teško i kad ne ide sve onako kako si zamislio!

Kakav stav zauzmete kad čujete da vas se kritizira?

Naravno da je svakom draže čuti pohvalu i ona me uvijek dodatno motivira, ali i kritika je jednako snažan motivator. Ako ne i snažniji. Inače nisam baš osoba od burnih reakcija pa tako ni u ovom slučaju.

Već dug niz godina ste u informativi. Jeste li se zaželjeli promjena? Poželite li se primjerice vratiti živjeti u Slavoniju?

Informativa je i dalje područje u kojem se osjećam najbolje i u tom dijelu svog života nisam se zaželjela promjena. Zato promjene na bolje želim svojoj Slavoniji, u koju odlazimo kad god smo u prilici. Život nam je za sada vezan uz Zagreb, ali naša djeca obožavaju Đakovo i često idemo kući.

Kakva očekivanja i poslovne želje imate od idućih 10 godina?

Jedino što želim je zdravlje, a s njim će se i posao već posložiti.

Prilaze li vam ikad ljudi na cesti, u trgovini i sl. s nekim pitanjima, primjedbama?

Upravo ti spontani susreti donijeli su mi tijekom svih ovih godina puno radosti i pozitivne energije. Neposrednost i lijepa riječ u nekim svakodnevnim situacijama svaki put me oduševe. I primjedbe su sastavni dio svakog posla i dobro je čuti više različitih mišljenja. U svakom slučaju, svaki razgovor uvijek završi osmijehom, obostranim dobrim željama i uljepša mi dan.

Uspijete li svaki dan s obitelji provesti kvalitetno vrijeme?

Zajedničko vrijeme je na prvom mjestu.

Kako vam djeca uspiju spasiti težak dan?

Ma svime! Zagrljajem, smijehom, najnovijim forama iz škole i vrtića. Najviše se nasmijem upravo s djecom i nema tog teškog dana koji oni ne uspiju okrenuti na bolje. Od jeseni imamo dva školarca u kući, tako da će biti veselo. Bono će u četvrti, a Zlata u prvi razred.

U skladnom ste braku sa suprugom Borisom, srednjoškolskom ljubavi. S kojim se sve izazovima supružnici danas suočavaju?

Vjerujem da je to individualno. No činjenica je da u ovom brzom tempu života i brojnim imperativima koji nas okružuju i ti izazovi bujaju, a pritisak jača. Netko se time nosi lakše, netko teže.

Kako vi i suprug kradete trenutke za sebe? Ima li uopće mjesta romantici i nakon dvadesetak godina braka?

Neka to ostane u romantičnim okvirima. (smijeh)

A kad imate vrijeme samo za sebe, kako ga najradije provodite?

Izvan posla sve moje vrijeme pripada mojoj obitelji. Naš sin i naša kći postaju 'kreatori' našeg slobodnog vremena. Igralište, kino, šetnje, putovanja... sve što nas veseli.

Kakvi su vam planovi za ljetni odmor?

Početak srpnja uvijek je rezerviran za naše Đakovo i Đakovačke vezove. Vrijeme je to kad se u naš grad slije mnoštvo gostiju iz cijele Hrvatske i svijeta. Doista je neprocjenjivo doživjeti svu tu ljepotu hrvatskih narodnih običaja, nošnji, naše bogate tradicije, ali i običaja iz drugih zemalja. Đakovo je u te dane najljepša moguća pozornica. A u kolovozu – pravac Jadran!