Nakratko su udahnuli nakon nogometa, a sad RTL-ova ekipa već broji sitno do početka praćenja još jednog popularnog sporta. Sve je spremno, a osjeća se pozitivna trema. S komentatorima Goranom Špremom, Petrom Metličićem i Dragom Vukovićem te kolegicom Ivonom Hemen, Marko Vargek bit će u zagrebačkom studiju u emisiji 'Vrijeme je za rukomet'.

Vaša ekipa odradila je lavovski posao u Katru. Koji su bili neki od najljepših trenutaka što ste ih doživjeli ondje?

Najljepši trenuci bili su, naravno, vezani uz utakmice i uspjehe reprezentacije. Bio sam u Rusiji 2018. godine i dvaput zaredom svjedočiti stvaranju povijesti iz prvih redova velika je čast i privilegija za sportskog reportera. Gol Brune Petkovića koji nas je vratio život u produžetku protiv Brazila i potom ulazak u polufinale bili su ekstatično iskustvo, nešto nevjerojatno.

Već ste spremi za praćenje novog, ovog puta rukometnog prvenstva. Imate i odličnu komentatorsku ekipu, otprilike znamo kako teku pripreme rukometaša, a kako u vašem slučaju izgledaju pripreme?

Tako je, nema odmora, čeka nas novi veliki projekt. Rukometna prvenstva na RTL-u uvijek su najgledaniji program na našoj televiziji i pristupamo im s velikom pozornošću u pripremama. Sastanci, razgovori, analize, probe već su u punom zamahu. Uvijek uvedemo najmodernije tehnološke novitete u emisiji 'Vrijeme je za rukomet', a prošle godine bio je to hologram, intervju s igračem nakon utakmice koji bi se čudesno, uz pomoć televizijske magije, pojavio u našem studiju. Ove godine također ćemo iznenaditi gledatelje.

Kada se igra prvenstvo, imate li išta slobodnog vremena, primjerice za razgledavanje grada u kojem se nalazite?

Već tri godine sam u zagrebačkom studiju, ali kada sam putovao Poljskom, Francuskom i Katrom prateći europska i svjetska rukometna prvenstva, uvijek je bilo vremena za upoznavanje grada i drugih kultura, to je zapravo jako važno i bez toga putovanja ne bi bila potpuna.

Kako ste se odlučili za zvanje sportskog novinara, a ne za praćenje nekog drugog područja?

Uvijek sam nekako znao da ću se baviti ovim poslom. Kada sam imao pet godina, moj prijatelj Teo Račić i ja snimali smo na starom kasetofonu emisiju koju smo nazvali 'Zlatne kopačke s Markom Vargekom'. (smijeh) Imitirali bismo razne intervjue sa sportašima. Uvijek sam nešto prezentirao, a ljubav prema sportu i emocije koje on donosi uvijek su mi bili neodoljivi.

Koji je vaš omiljeni sport i zašto?

Nogomet, jer samo nogomet može preokrenuti planet!

Kao mali trenirali ste gimnastiku, mali nogomet. Trenirate li štogod danas i može li netko tko se nije bavio nekim sportom biti dobar sportski novinar?

Dobro pitanje. Mislim da bi bilo dobro da se sportski novinar bavi sportom, da je osjetio što znači duel, što znače centimetri, što znači sreća, što znači sport. Mislim da je to korisno u poslu sportskog novinara. Igram nogomet dvaput tjedno s dečkima, ubacim i teretanu, u treningu sam.

Postoji li neki svjetski poznati sportaš ili osoba iz svijeta sporta s kojim biste voljeli razgovarati?

Tyson Fury. Sve što on radi, izjavljuje, kakav show radi od boksa, kako dobro boksa, kakav je zabavljač i kakvu životnu priču ima – meni osobno definitivno je najzanimljiviji sportaš.

Smijete li se previše zbližiti sa sportašima čiji sport/klub pratite?

Nigdje ne piše da ne smijemo. S nekima se zbližiš, s nekima ne. Ako klikne, klikne!

Od Arije Rizvić smo čuli da volite skupa putovati, šetati prirodom, otići na izlet izvan grada te partyje, ples, muziku. Jeste li se navikli na publicitet i otkrivanje detalja iz privatnog života u javnosti?

Naviknuo sam se, da. I nemam problem s tim, presretan sam u vezi s Arijom.