Iza Matije Prskalo je 27 godina rada obilježenih brojnim hvaljenim ulogama u različitim filmovima, serijama poput u serijama poput 'Zore dubrovačke', 'Stipe u gostima' te 'Nemoj nikome reći' te predstavama. Domaća javnost je najviše pamti po ulozi u Brešanovom filmu 'Kako je počeo rat na mom otoku', po mnogima najboljoj hrvatskoj komediji u kojoj Matija poziva svog filmskog supruga, oficira Aleksu, na predaju. Ta joj je uloga donijela puno dobroga, poput Zlatne arene s Pula film festivala i neki ju je način i obilježila. Matija se zafrkava da će joj na nadgrobnom spomeniku pisati: 'Ovdje leži ona koja je skuhala paštašutu'.

Prije Akademije Matija je upisala književnost jer nije iz prve upisala ADU. Studirala je paralelno jer joj je književnost bilo žao napustiti. Iako je nisam diplomirala, književnost joj je ostala velika ljubav. Najveća životna ljubav joj je obitelj, suprug Dominik, poznat po dokumentarcu 'Heroji Vukovara', ali i po svojim plivačkim uspjesima te kćer Kalista.

Predstava 'Bez trećega' oduševila je kritiku i gledatelje. Vi i Mladen Vulić odličan ste spoj, već ste ranije igrali skupa. S kojim ste se izazovima susretali tijekom postavljanja predstave?

Mladen Vulić i ja se poznajemo još od Akademije i jako smo dobri prijatelji, što nam je omogućilo otvoren i iskren pristup radu, da ne kažem i iskričav, ponekad. (smijeh) Oboje smo temperamentni i znali smo na probama žestoko raspravljati ali uvijek za dobrobit komada. Naše međusobno uvažavanje i povjerenje nadvladalo bi usputne nesporazume i spremno smo prihvaćali sugestije koje bi jedan drugome predlagali.

Jedna od rijetkih primjedbi bila je sto nismo imali redatelja ali ja moram reći da nema tog redatelja koji bi preživio nas dvoje u ovom komadu tj. koji bi ostao u jednom komadu. (smijeh) Šalim se, ali nije to ni tako daleko od istine. To što nismo angažirali redatelja, nema nikakve veze s 'besparicom', to je isključivo, glumački komad i bio nam je izazov i zadovoljstvo upustiti se u taj glumačko-redateljski proces. S ovoliko godina glumačkog iskustva zaplivali smo bez straha i sudeći po ocjenama publike i kritike vrlo uspješno.

Predstava je dio romana Milana Begovića koji se zove Giga Barićeva. Kako to da ste odlučili baš taj tekst obraditi kao kazališnu predstavu?

Radeći s Mladenom na predstavi 'Ponoćni Boogie' po romanu Ede Popovića, pomislila sam kako bi on bio fantastičan Marko Barić, muž Gige Barićeve u predstavi 'Bez trećeg'. Mladen je objeručke prihvatio taj prijedlog i evo, uspjeli smo to postaviti i izgurati sasvim sami.

U priči Marko je muž od Gige Barić koji je nestao u ratu, a drama počinje s njegovim povratkom natrag nakon osam godina. Koliko ta priča korespondira s današnjim vremenom?

Ovaj komad je svevremenski, prvi put je izveden 1931. i do danas nije izgubio na svojoj zanimljivosti, sve ove godine on se kontinuirano izvodi s većim ili manjim pauzama. Sve su priče o ratu jednako tragične. Ovdje je riječ o povratku iz 1. svjetskog rata ali mi ne stavljamo naglasak na tu činjenicu, vodila nas je želja da ovaj tekst prikažemo tako kao da je to mogao biti i domovinski rat, da ga približimo našoj publici i našem vremenu. On, Marko Barić, vraća se svojoj ženi, izmučen i promijenjen, nakon dugo vremena, nakon rata, zarobljeništva, logora, mučenja. Ljubomora, nepovjerenje u njenu odanost i vjernost čini okosnicu ove drame i rezultira fatalno, ne zbog toga sto je nestalo ljubavi među njima, nego zbog nedostatka vjere u ljude, pa čak i one najvoljenije. Sve u svemu, Milan Begovic je napisao ovu dramu kao posvetu jednoj izgubljenoj ljubavi i mi je upravo tako igramo.

Gledali smo vas u seriji 'Na granici' koja je nedavno završila s emitiranjem. Volite glumiti u serijama?

Volim svoj posao i sretna sam kad radim bilo na filmu, televiziji ili kazalištu.

Kako danas gledate na ulogu i famoznu rečenicu iz filma 'Kako je počeo rat na mom otoku' koja vas je na neki način obilježila?

Isto kao i od prvog dana prikazivanja filma. Jako sam sretna i ponosna što sam dio te fantastične ekipe i tog sjajnog filma. Kao što je redatelj Vinko Brešan rekao, takav uspjeh se ne da programirati, možeš napraviti odličan film ali važan je i trenutak u kojem on nastaje i kako ga ljudi prihvate. Svi su se zaljubili u te komične Brešanove likove i ja sam, naravno, presretna sto sam jedna od njih. Uspjeh kakav je imao taj film dogodi se jednom u par desetljeća.

Kad smo kod dijaloga, u zadnje vrijeme mnogi kritiziraju film/seriju 'General' te se zamjera književni govor. Kakav je vaš stav o tome?

Nisam gledala film, pa ne mogu komentirati. Ja sebi uvijek mrvicu prilagodim scenarij, malo ga 'slomim', učinim 'govornijim' ako se doma, recimo, suviše papirnat. Ne mijenjam suštinu, samo ga 'nasaftam', rekli bi. Nikom od redatelja s kojima sam radila to nije smetalo, dapače.

Osnovali ste svoju kazališnu kuću Gala teatar kako biste mogli neovisno obrađivati i postavljati tekstove koje želite igrati. Što je u planu za iduću godinu?

Gala teatar je osnovan sa željom da stvara predstave koje neće biti same sebi svrha, koje se tiču svih nas i koje našu publiku neće ostavljati nimalo ravnodušnom. Prva predstava je bila monodrama, tragikomedija 'Samo jedna žena', ova sad je drama, a treća će definitivno, biti komedija. Dvije strane iste price o ljubomori, ova je fatalna, a sljedeća će biti komična. Dakle, sve je samo pitanje našeg gledanja na istu stvar.

Sa suprugom ste već dva desetljeća u braku. Koji je vaš 'recept' za bračnu dugovječnost?

Svatko ima svoj recept. Ja vam svoj neću otkriti! (smijeh)

Kakvi ste roditelji? U kojim situacijama ste liberalni, u kojim konzervativni?

Ne volimo krajnosti, zasad dobro balansiramo.

Je li Kalista povukla na vašu, umjetničku stranu ili ima drukčije afinitete?

Ona je vrlo kreativna, sto će izabrati i u kojem će se smjeru razvijati to ćemo tek vidjeti.

Gdje i kako ćete provesti blagdane?

Meni su božićni blagdani oduvijek simbol obiteljskog okupljanja, a Novu godinu volim dočekati s prijateljima, najradije, kod kuće.