Nakon što su se, tijekom više od desetljeća, izmjenjivali uigrani voditeljski parovi: Marija Miholjek i Saša Kopljar te Romina Knežić i Petar Pereža, u prosincu je za voditeljski stol u Dnevniku Nove TV sjeo novi dvojac - Valentina Baus i Dino Goleš - te su odmah pridobili naklonost i simpatije gledatelja. Dokaz tome je i osvojena Večernjakova ruža u kategoriji novo lice godine. Valentina, inače rođena Šibenčanka, htjela se baviti odnosima s javnošću, ali život ju je doveo na televiziju. U ekipi Dnevnika Nove TV već je šest godina, a došla je još za studentskih dana, točnije na četvrtoj godini Fakulteta političkih znanosti. Velik dio slobodnog vremena provodi učeći jer je upisala drugu godinu doktorskog studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Svoj novinarski talent brusili ste javljanjima s terena. Kako ste se pripremali za vođenje? Jeste li imali i imate li danas tremu pred ulazak u studio?

Dugogodišnji rad na terenu bio je od velike koristi i sjajna podloga za ulazak u studio. Televizijsku karijeru na Novoj TV gradila sam od nule i mislim da je za mene bilo doista korisno to što sam krenula od najniže stepenice. Što se treme tiče – uvijek je tu negdje prisutna, ali sada je ona u puno manjoj mjeri vidljiva nego prije. Uvijek kažem da je pozitivna trema dobra stvar, znak je da ti je stalo do toga što radiš, vodiš računa o tome kako to radiš. Pogledam svake svoje odvođene Vijesti, svaki Dnevnik i analiziram što je bilo dobro, a što može bolje.

Za Dnevnik Nove TV pratite društvena događanja, turizam, kulturu, ali i zdravstvo i humanitarne priče, širok raspon tema. U čemu se od navedenog najbolje snalazite?

Svaku temu koju radim trudim se napraviti najbolje što mogu i uvijek imam jednak pristup poslu, a to je – dati svoj maksimum. Zdravstvo je nešto što u posljednje vrijeme često pratim, iza mene su i dvije godine intenzivnog izvještavanja o pandemiji. Ali naš posao je takav da svatko mora moći odraditi sve. U izvanrednim situacijama poput potresa ili rata nitko vas ne pita koje područje pratite – jednostavno morate biti snalažljivi, brzi i spremni za svaku situaciju.

Upisali ste doktorski studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Cijene li se doktorat i uopće diplome u ovoj profesiji?

Upisala sam doktorski studij isključivo zbog sebe. Oduvijek sam govorila da želim jednog dana imati i tu diplomu, mislim da će se svi složiti da ona nikako ne može odmoći. Može li pomoći – sigurno da može ako čovjek to dobro i pametno iskoristi.

Kažete da 'ne volite previše planirati, planovi se lako poremete, pa često na kraju ispadne nešto sasvim drugo od onog planiranog'. Ipak, što priželjkujete u karijeri?

Što god sam planirala u životu – ispalo je drugačije. Često sama sebi kažem 'sve se događa s razlogom'. E sad, svi bismo mi htjeli odgovor na pitanje zbog čega nam se događaju neke stvari, ali to je već teže odgonetnuti. Stvarno iz svake situacije izvučem ono najbolje, vodim se srcem, ali mozak je stalno uključen. Kada me pitate što priželjkujem u karijeri - sretna sam ovdje gdje sam danas s, evo, uskoro napunjenih 29 godina. A u budućnosti – što bude, bit će! (smijeh)

Kako prkosite stresu?

Uh, stresa ima dosta, ali pokušavam mu se oduprijeti koliko mogu. Uvijek nađem vremena za sebe – treniram dva puta tjedno, čitam, izlazim, družim se s dragim ljudima i tako punim baterije.

Prema mnogima ste jedno od najljepših TV lica. Pazite li na prehranu i vježbate li redovito? Koja je tajna vaše vitke linije?

Prvo, hvala na komplimentu. A drugo, ne pazim previše na prehranu. Nema nikakve tajne, nešto je do genetike, nešto do toga da stvarno ne mogu količinski pojesti puno hrane. Nekad jedan obrok rastegnem kroz cijeli dan i pojedem ga u tri navrata. Cijeli život sam takva, dobro, kao mala sam bila bucka, ali od srednje škole sam uvijek ista i s više-manje istom kilažom.

Birate li sami odjeću za emisiju i koliko se ona razlikuje od vaših privatnih izdanja?

Biram je u dogovoru s našim stilistima. Nekad sam zahtjevna oko odjeće, to je istina, ne volim previše boja, ali nađemo neki kompromis. Privatno sam uvijek više-manje u uskom kroju i crnoj boji, a sada, kada dođu topliji dani, čak ubacim tu i tamo malo šarenila. Ne pratim trendove, nosim ono što mi se sviđa, bilo to u modi ili ne.

Biti javna osoba znači da ćete ponekad pročitati i nešto loše o sebi ili da će pojedinci kopati po vašem privatnom životu. Kako se nosite s time?

Nikad se nisam zamarala time što drugi misle, volim čuti pohvalu – to mi daje vjetar u leđa, ali i kritiku – to me motivira da popravim što ne valja i budem bolja. Negativni, zli komentari nikad me nisu dirali, ne diraju me ni sada. Iako nisam baš često ni nailazila na njih. Ne znači da ih nema, ljudi uvijek pričaju, komentiraju, imaju svoja mišljenja... Ali dobro, Bože moj, to je tako – uvijek bilo i bit će!

Čega se najviše bojite u svome poslu/životu?

Čega se bojim? Zanimljivo pitanje. Strah je dobar, treba se suočiti s njim. Ali ne razmišljam previše o njemu.

Koliko često odlazite u Šibenik, nedostaju li vam obitelj i prijatelji?

U zadnje vrijeme rijetko. Pred Uskrs sam došla na dan i pol u Šibenik kako bih iznenadila mamu i tatu jer je i moja sestra, koja živi u Rijeci, također došla doma za blagdan, pa sam i ja sjela u auto i otišla. Sad kad dođe ljeto puno više ću biti dolje i tomu se veselim. (smijeh)

Smatrate li da je za poslovni uspjeh važan sretan privatni život?

Za poslovni uspjeh važni su upornost, trud, snalažljivost i malo sreće. Ali ja sam i privatno sretna, pa možda i to ima svoj doprinos.