'Neki su ljudi ludi za religijom, neki za poslom, neki za slavom, neki za materijalnim dobrima. Ja sam uvijek bila luda samo za osnivanjem obitelji. Oduvijek sam težila pronaći pravog čovjeka s kojim ću osnovati meni tako svetu zajednicu. Nikad nisam mogla zamisliti da živim sama', izjavila je svojedobno Meryl Streep koja će u rujnu ove godine sa suprugom, proslavljenim kiparom Donom Gummerom proslaviti 40 godina braka.

Za svijet Hollywooda ta je brojka poprilično impozantna, a upravo joj je savršeno posložen privatni život bio čvrst oslonac u njezinoj bogatoj glumačkoj karijeri. No možda od toga svega ne bi bilo ništa. Možda ne bi imali ni četvero djece da 1978. godine, kada joj se život doslovce raspao, nije iznajmila upravo stan Dona Gummera.

Naime dvije godine prije, na početku svoje karijere, upoznala je glumca Johna Cazalea, koji je u 'Kumu' glumio Freda Corleonea. Ljubav je planula dok su radili na Shakespeareovoj drami 'Mjera za mjeru' te je par ubrzo počeo zajednički život. Obećao joj je kako će je, čim dobije prve slobodne dane, oženiti.

Dobili su oboje uloge u filmu 'Lovac na jelene', a onda im se svijet srušio. Johnu Cazaleu dijagnosticiran je rak pluća koji je bio u terminalnoj fazi i već se raširio po tijelu, a iako su ga čelnici producentske kuće htjeli izbaciti iz filma, ostao je snimati samo na inzistiranje Meryl Streep. Kako bi mu izašli u susret, na kraju su upravo njegove scene snimane prve, dok je još uvijek mogao normalno funkcionirati.

Sa završetkom snimanja Cazale je hospitaliziran, a u bolnicu se s njim uselila i sama Meryl. Nažalost, premijeru filma nije dočekao te je umro u 43. godini života. Pokraj njega je bila Meryl, koja se nije mogla suočiti s time da ostaje bez ljubavi svog života te se bacila na njegova prsa i stala ga dozivati. U tom trenutku Cazale je ponovno otvorio oči i rekao joj da će sve biti u redu.

Njegova smrt dotukla je slavnu glumicu i jednostavno nije mogla ostati živjeti u stanu u kojem su zajedno živjeli. Tada joj je prijatelj njezina brata, Don Gummer, ponudio svoj stan da u njemu živi dok ne stane na noge jer je on u to vrijeme putovao po svijetu.

'Meryl je bila u groznom stanju zbog Johnove smrti, a ovo je bio jedini način da joj barem malo pomognem. Ubrzo sam shvatio da sam se zaljubio u nju', priznao je kasnije Gummer. Čini se kako je ljubav bila obostrana jer se na iznenađenje svih samo šest mjeseci kasnije, u rujnu 1978. godine, par i vjenčao. Vjenčanje je održano u vrtu njezine obiteljske kuće.

'Naravno da nisam preboljela Johnovu smrt, no morala sam nastaviti živjeti, a Don mi je pokazao kako.' Ta godina za nju je bila isprepletena tugom i srećom - izgubila je Johna, ali je s druge strane dobila supruga s kojim živi već 40 godina. Uz sve to postigla je i nevjerojatan uspjeh - osvojila je Emmy za ulogu u 'Holokaustu', nominirana je za Oscara za 'Lovac na jelene', a dobila je i ulogu u filmu 'Kramer protiv Kramera', za koji je na kraju osvojila nagradu Akademije.

Koliko joj znači Donova podrška, s kojim ima četvero djece - sina Henryja i kćeri Mamie, Grace i Louisu - vidjelo se i 2012. godine, kada je Meryl, osvojivši Oscara za najbolju žensku ulogu, svoj govor započela zahvaljujući suprugu.

'Prvo ću zahvaliti Donu, jer ako zahvalim suprugu tek na kraju, izrezat će ga iz govora onom glazbom kojom puštaju, a ja želim da se zna da sve što imam i što sam postigla u životu imam upravo zahvaljujući njemu.'

U mnogobrojnim intervjuima uvijek bi naglašavala kako su oni samo normalan par te kako je sretna što ju on toliko voli unatoč njezinom karakteru i tome kakva ponekad zna biti.

'Mislim da smo uspjeli zato što je on čovjek koji ne govori puno. Ja sam ta koja konstantno održava glasnoću u našem domu. On je taj koji pažljivo sluša, a potom se zatvara u svoju sobu kako bi radio. Isto tako, voli me upravo takvu kakva jesam - željnu i hiperaktivnu, pa čak i u ovim godinama.'

Upravo obiteljski život i odgoj djece daleko od očiju medija i javnosti ono je o čemu je Meryl Streep oduvijek maštala. Uz Dona Gummera to je i pronašla.

'Sretni smo što smo pronašli jedno drugo. Naš brak, djeca i njihova budućnost predstavljaju odluke koje smo donijeli. Možemo pripisati sreći to što su naši životi dovoljno fleksibilni da se možemo prilagoditi potrebama onog drugog. Mislim da je u braku presudno slušati partnera i svoje bližnje, djecu, supruga, prijatelje, majku, oca. Slušanjem ćete naučiti sve što treba o životu.'