Finska glazbena atrakcija Apocalyptica ponovno se vraća u Hrvatsku gdje će u Lisinskom u ponedjeljak, 3. travnja izvesti svoj debitantski album 'Plays Metallica By Four Cellos' iz 1996. i druge klasike legendarne Metallice
Virtuozi na violončelima koji svojom fuzijom klasike, thrasha i sympho metala oduševljavaju fanove diljem svijeta u Zagreb dolaze u sklopu turneje koja prati 20 godina od objave slavnog izdanja.
Ovi klasično obrazovani čelisti (inače diplomanti glazbene akademije Sibelius u Helsinkiju) svoju su ljubav prema metalu pretočili u opaki crossover dokazavši da klasični instrumenti nisu ograničeni samo na klasičnu glazbu.
Prošloga ljeta, na 20. obljetnicu epohalnog debija Apocalyptica je objavila prošireno novo izdanje tog albuma, a dvosatni Metallica show u zagrebački Lisinski dolazi 3. travnja.
Bend je originalno i nastao kao Metallica tribute band s klasičnim instrumentima, a kroz kasnije faze počeli su izvoditi i svoje pjesme. Surađivali su s mnogim slavnim glazbenicima između ostalih i s Daveom Lombardom iz kultnog benda Slayer, s Tillom Lindemannom iz Rammsteina, s bendovima HIM, Bullet For My Valentine, s Coryjem Taylorom (Slipknot, Stone Sour)… Apocalyptica je uvijek imala široko poimanje onoga što rade te svojim strastvenim pristupom glazbi dokazali da rock i metal ne ovisi o instrumentu kojeg svirate, nego o stavu kojeg imate.
'Skloni smo kažnjavanju instrumenata! Često su puni znoja i kose što se nikako ne bi svidjelo našim učiteljima', izjavili su svojedobno ovi momci iz Finske poznati po svojim žestokim live nastupima, no vjerujemo da su itekako ponosni na svoje učenike.
Uoči njihova koncerta u Zagrebu (prvi nastup u Hrvatskoj su imali 2006. upravo u Lisinskom kad su napravili nevjerojatan spektakl), porazgovarali smo s razgovorljivim Eiccom Toppinenom iz Apocalyptice.
Vaš prvi veliki iskorak na glazbenoj sceni je bio s obradama Metallice i njihovim radom. Sviđa li vam se njihov aktualni album 'Hardwired... to Self-Destruct'? U kakvim ste privatno odnosima s članovima Metallice?
Jako mi se sviđa njihov novi album. Iako nema onih epskih stvari kao na starim albumima, odličan mi je zvuk, energija, atmosfera… Osjeti se ta jedna žestoka vibra. Ima ono nešto, rekao bih baš na tragu stare Metallice. Čak me podsjeća i na legendarni 'Kill 'Em All'. Što se tiče članova Metallice, danas smo dobri prijatelji s njima, posebno s Larsom Ulrichom.
Što mislite o drugim popularnim bendovima iz Finske poput Nightwisha, Amorphis, Korpiklaani ili Children Of Bodom koji su dobro poznati i izvan finskih granica?
Glazbena scena u Finskoj je oduvijek bila jako dobra i jaka, ne samo što se tiče metala. Još smo u 80-ima i 90-ima imali niz jakih bendova poput Waltari, power metalaca Stratovarius ili legendarnih thrashera Stone. Oni su bili uzor i inspiracijama mladim snagama. Zato je današnja glazbena scena vrlo jaka.
Kako Apocalyptica uspijeva održati nivo kreativnosti i originalnosti?
Oduvijek smo bili vrlo fleksibilni, stalno u potrazi za novim konceptima i isprobavajući različite stilove. Uvijek si postavljamo nove izazove. Bilo je tu i vokalnih kolaboracija, pa live album 'Wagner Reloaded-Live in Leipzig'… Odličan je osjećaj kad možete raditi takve nove stvari. Gorivo za Apocalypticu je stalna potraga za nečim novim. Baš se veselimo što idemo na turneju s 'Plays Metallica by Four Cellos' koji je snimljen još 1997. budući da više od 15 godina nismo bili na turneji s tom pričom.
Nastupate li radije na festivalima ili samostalnim koncertima?
Više mi se sviđa nastupati na samostalnim koncertima jer dobivate punu pozornost publike. Na festivalima je to ipak drukčije jer mnogi se možda i prvi put susreću s vašom glazbom i žele se dobro zabaviti pa ih je teže zainteresirati za ono što se događa na pozornici. Volim nastupati i na festivalima jer je to zanimljivo iskustvo. Samostalni koncerti su puno više intenzivniji, a publika je ipak više fokusirana na bend.
Što trenutačno slušate? Kakva vas glazba opušta?
Uglavnom slušam dosta rock. Ali i Massive Attack. Album 'Black Star' Davida Bowieja mi je sjajan, volim i Gojiru… Slušam doista vrlo raznolike izvođače.
Družite li se s članovima benda i nakon koncerata? Bude li i svađa?
Da, obično i kad imamo slobodan dan, provedemo ga skupa. Dobro se slažemo. Družimo se i izvan radnog vremena. Naravno, kad četiri osobe različitih karaktera dugo vremena provode zajedno i rade jedan strastven posao, dolazi i do sukoba. Svi imamo svoje navike i osobine, ali navikli smo se jedni na druge.
Stignete li obilaziti gradove u kojima nastupate?
Kako kad. Obično kad smo na turneji nemamo puno vremena i raspored je skučen. Mikko na primjer obožava šetnje i obilaske po gradovima, a ja pak volim dugo odspavati i odmarati. Ali pošto volim trčanje, kad ulovim vremena trčim, što je također odličan način za upoznati neki grad. Kad imam slobodan dan, nastojim se šetati, upijati zvukove, ući u kafiće, barove, osjetiti duh grada…
Što mislite o hrvatskom dvojcu 2Cellos? Sviđa li vam se njihov glazbeni stil?
Čuo sam ih, ali moram reći da mi se ne sviđa njihov glazbeni stil. Dobri su čelisti, odlični instrumentalisti, ali ono što oni rade definitivno nije moja šalica čaja. Moram sad biti pravi diplomat (smijeh)… Većina pjesama koje oni izvode mi se ne sviđa jer su ljigave. Nikad mi se nisu sviđali bendovi koji samo izvode obrade, a 2Cellos su dio tog žanra. Ali ono što rade je dobro i sviđa se njihovoj publici. Ja sigurno nisam ciljana grupa.
Što možemo očekivati u Lisinskom? Kakvi su dojmovi s dosadašnjih nastupa u Hrvatskoj?
Svaki put kad sam bio u Hrvatskoj, bio sam oduševljen prijamom publike. Hrvatski obožavatelji vrlo su strastveni i jako dobro poznaju naš opus. I ne libe se pokazati svoje oduševljenje! Ovaj koncert će biti potpuno drukčiji jer nakon dugo vremena sviramo 'Plays Cellos for Metallica'. Pridružit će nam se i Mikko na bubnjevima. No za razliku od prošlog puta nemamo vokalista, znači samo instrumentalni nastup.
Vaš recept za normalnost na turneji?
Svi imamo različite načine, ali evo meni najviše leži trčanje. Dani na turneji su gotovo isti i teško je održati nivo koncentracije. Sve je isplanirano do posljednjih detalja, zato mi se čini da su sportske aktivnosti najbolje rješenje. Kad stignem, čitam. Kad ste na turneji s 14-15 ljudi u busu, teško je imati neku privatnost. Zato idem dosta kasno spavati pa uspijem izbjeći druge ljude (smijeh).
Poruka za hrvatske fanove?
Sretni smo što se vraćamo u Hrvatsku. Željeli bismo u Lisinskom skupiti i stare i nove fanove Apocalyptice, klasičare, metalce… Zbilja se veselimo koncertu. Atmosfera je uvijek bila genijalna.