Nova Netflixova serija 'Jednoga dana' (One Day) snimljena je po istoimenom bestseleru Davida Nichollsa iz 2009. i prati vezu Emme Morley (Ambika Mod) i Dextera Mayhewa (Leo Woodall) tijekom više od desetljeća i svaka epizoda prati radnju na dan 15. srpnja kroz različite godine.

Ona je ambiciozna spisateljica koja želi promijeniti svijet, dok je on student iz bogate obitelji koji nema nekih planova za budućnost, ali ima šarm i dobar izgled koje koristi da bi se probio u televizijskom svijetu. Nakon što provedu noć zajedno, što se baš i ne pokaže uspješnm, postaju prijatelji, no cijelo vrijeme potreba za 'nečim većim' lebdi oko njih.

'Rijetkost je moći glumiti isti lik više od 20 godina. Svaka epizoda je bila kao film za sebe. Između svake epizode postoji određeni stupanj izolacije. Kada smo snimali, nismo morali razmišljati o epizodi prije ili onoj poslije nje. Sve je bilo novo. Bio je to ogroman izazov, ali scenarij je bio tako dobar i mislim da se vrijeme priče odvija na način koji se činio najprirodnijim', rekla je Ambika Mod.

Filmska adaptacija

Inače, ova knjiga još je 2011. postala film, kada su se glavnih uloga primili Anne Hathaway i Jim Sturgess, no za razliku od istoimene serije, filmska adaptacija i nije dobila pretjerano dobre kritike. Tada se pisalo kako je upropaštena adaptacija popularnog romana i da je to savršen primjer kako ne pretvoriti knjigu u film.

Ono zbog čega je serija osvojila podjednako i kritičare i gledatelje, dobro je ispričana priča prepuna primamljivih što-ako, koji se protežu kroz sve epizode. Što da Emma nije napustila kuću pet sekundi prije? Što da su se stvarno poljubili te ljetne večeri? Što ako tog dana...?

Suze i smijeh

A još jedan bonus krije se u tome što ne samo da će vas pojedine scene od srca nasmijati, već ćete se uz neke i dobro isplakati. Inače, knjiga Davida Nichollsa prevedena je na čak 40 jezika i prodana u najmanje 6 milijuna primjeraka, stoga ne čudi da su njezinu adaptaciju u televizijsku seriju dočekali s oduševljenjem.

Otkako je premijerno prikazan 8. veljače na Netflixu, kritičari su mu dali čak 94% na Rotten Tomatoesu. Ocjene bi bile i više, no sam kraj, koji nećemo otkrivati, doveo je do nešto nižih brojki. Na sreću, duhovite pošalice i empatija koju serija pruža, genijalni soundtrack, kao i odluka da za glavnu žensku glumicu odaberu Ambiku Mod, glumicu indijskog porijekla, pridonijeli su velikom uspjehu koji će, u narednom periodu, zasigurno biti još i veći.

Hvale je kritičari

'I, kao i sve druge sjajne filmske romanse, od 'Kratkih susreta' preko Titanica do 'Normalnih ljudi', puna je primamljivih - 'što bi bilo'. Što bi bilo da Emma nije napustila svoju kuću pet sekundi prije nego što ju je izbezumljeni Dexter nazvao sa željezničke stanice? Što da su se stvarno poljubili te ljetne večeri na Primrose Hillu? Što bi bilo da tog jednog dana...

Nedavno se povela rasprava o tome završava li zlatno doba visokokvalitetne i prestižne televizije. 'One Day' je ovdje da vam pobjedonosno kaže da definitivno još nije gotovo. Nasmijat će vas, jako. Definitivno će vas rasplakati, jako. Pogledajte je', piše BBC.

'Serija također briljira u hvatanju posebne atmosfere pojedinih čarobnih trenutaka u vremenu: pijanog bala nakon diplome; maglovite ljetne večeri provedene ispijajući vino na londonskom Primrose Hillu; iskrenoh ponoćnog razgovora usred labirinta osvijetljenog lampama. Atmosfera je poboljšana evokativnim soundtrackom koji je san svakog glazbenog štrebera: Lambchop, The Magnetic Fields, Massive Attack, Karen Dalton, Suede, Joan Armatrading, Jeff Buckley, Vanbur, The The, Belle i Sebastian, između ostalih'.

Na Vanity Fairu o seriji su rekli: 'Serija je zapravo toliko dobra da sasvim slučajno otkriva nedostatak u knjizi, a to je da je njezina kasna melodrama potpuno nepotrebna', dok kritičar IndieWirea piše: 'Iako sam se prisjetio velikih obrata iz filmske adaptacije, 'One Day' me nije osvojio nikakvom specifičnom točkom zapleta, već time što je razotkrio sirovu ranjivost nedefiniranog odnosa, onog okruženog vezama koje se uklapaju u kutije.'

''One Day' shvaća odrastanje kao avanturu koju treba prihvatiti, bez obzira kamo vodila, i prikazuje svaki trenutak tako impresivno da Emma i Dexter postaju avatari za sve nas', piše Time nazivajući ovu Netflixovu romansu 'neodoljivim emocionalnim roller coasterom'.

No, možda je najbolje sve opisano u Guardianu, gdje stoji:

‘Ono što nije sjelo od prve je što u to vrijeme nije se tako funkcioniralo. Pod tim mislim da bijelci poput Dexa nisu voljeli tamnopute djevojke poput Em. Znam, jer sam i ja bila jedna od tih. U prvih nekoliko epizoda nespominjanje Emmine rase me pogodilo. Istina je da bi Dex, i njegovi roditelji, napravili nenamjerne rasističke greške i Em bi mu oprostila. Ali onda sam nastavila gledati i počela sam se zaljubljivati u njih, jako. Počela sam cijeniti tu priču o dvoje potpuno različitih ljudi koji se povezuju kroz humor, zajedničke kulturne reference i, iznad svega, vrijeme. I, Bože, tako brzo prođe. Odjednom je 15. srpanj 1991., Dex i Em su u Grčkoj, a ja sam spremna. Kad se 2007. Dex vratio u Edinburgh, gdje sam i ja završila i odakle pišem ove riječi, isplakala sam dušu žudeći da sve ponovim.’