Još od svog prvog profesionalnog nastupa na Croviziji 1993. s pjesmom 'Ostavljam te' do danas izvela je brojne kultne soundtrackove najljepših uspomena s emotivnim tekstovima koji joj tako dobro pristaju. Za kraj godine Nina Badrić darovala je svojoj publici novu baladu nazvanu 'Pamtim', za koju je rekla da je njezina najintimnija skladba, a najavljuje još jedan njezin album najboljih pjesama 'Dani i godine' koji će biti objavljen u ponedjeljak (sadrži sve njezine hitove od 2014. godine do danas). Osim toga, čekaju je nastupi 13. i 14. prosinca u centru Belekspo u Beogradu s Vladom Georgijevim, 18. prosinca na Adventu u Čepinu, 30. prosinca u Budvi, a i Staru godinu provest će radno, pjevajući u Brčkom.

Pjesma 'Pamtim' najavljuje vaš best of album. Sudjelujete li sami u kreiranju liste pjesama ili to prepuštate glazbenim urednicima?

Svaka pjesma ili album počinje od mene i sama kreiram sve što će se objaviti. Ipak su to moji albumi i mislim da nitko bolje od mene ne može znati koje su pjesme značajne. Urednici su tu da budu korektor ako ja zabrazdim u pogrešnom smjeru.

Za novi singl kažete da je vaša najosobnija do sada - gdje je na toj ljestvici 'Čežnja'?

Pri samom vrhu.

Tekstove pišete sami. Jeste li zadovoljni kad napišete nešto ili čekate da prođe vrijeme pa prepravljate, korigirate?

Pjesme obično odmah napišem. Čujem glazbu u svojoj glavi i odmah mi dođe glavna nit vodilja teksta. Na nekima radim mjesecima, a 'Pamtim' je odmah nastala.

Koje tri pjesme smatrate svojom osobnom iskaznicom, onima koje na neki način najbolje opisuju vas kao osobu, vaš karakter i temperament?

Ne mogu ih podijeliti na taj način. Dio su mene, dio su moje duše. Svaka od njih ima dio moga karaktera i temperamenta. Mogli bismo onda reći da sam nježna, sanjarska duša.

Vaše su pjesme svevremenske, pa čak i one s početka karijere. Postoji li danas, prema vašem mišljenju, kriza autora jer pjesme koje nastaju kratko traju?

Već dugo postoji kriza autora i bilo bi fantastično kada bi se ponovo pojavili veliki autori koji su u stanju napisati 20 pjesama godišnje. Zato smatram da je Gibonni naše nacionalno blago. Generalno vlada nedostatak velikih autora i, pogotovo, producenata. Jako nedostaje specifičan producent i autor poput Dine Dvornika, a koji je bio ispred svog vremena, da malo razbuca našu scenu. Kad radim pjesme, imam jasnu viziju kako trebaju zvučati, no teško je danas pronaći suradnike koji će vas pratiti u vašoj viziji. Vremena su idealna za brzopoteznu zabavu, a ovo što ja stvaram spada u Sizifov posao. Kotrljati pjesme koje nemaju nijednu dodatnu atrakciju osim čiste emocije.

U narednom razdoblju očekuju vas koncerti u Hrvatskoj i susjednim zemljama. Kako izgledaju vaše pripreme za njih?

Prije velikih koncerata uvijek sam u svojevrsnoj karanteni. Naš život vrlo je sličan životu profesionalnih sportaša jer za veliki koncert moraš biti spreman i fizički i psihički. Koncerti zahtijevaju jako puno snage, stoga volim nekoliko dana prije njih biti sama, proći sve u svojoj glavi i pripremiti se.

Imate li isti osjećaj kad ste na bini kao i kad ste počinjali?

Da nemam, odavno bih radila nešto drugo. Još uvijek jedva čekam da istrčim na pozornicu.

S godinama dolaze strahovi koji nas blokiraju i zaustavljaju. Imate li danas tremu?

Nimalo. Samo ogromnu odgovornost prema sebi, publici i muzičarima. Rođena sam za ovo što radim.

Puno ljudi utjehu, zadovoljstvo i veselje nalazi u pjesmama koje izvodite, ali koliko je ponekad teško biti 'zabavljačica', odnosno medij koji tu emociju iz pjesme treba prenijeti do publike?

Vjerujete li mi da nisam svjesna ničega kada sam na pozornici? Kad mi ljudi prepričavaju što sam govorila ili neke događaje s koncerata, ja se toga ne sjećam. U nekom sam svom zaštićenom balonu dok sam na bini i potpuno sam prepuštena emociji koja me vodi.

Jeste li bili u situaciji da ste u koncert ušli ne baš najbolje volje zbog nekih svojih osobnih razloga, a onda je reakcija publike utjecala na vaše raspoloženje i popravila ga?

Meni je glazba spasila život. Tisuću puta pozornica je obrisala moje loše dane. Zahvalna sam Bogu što mi je dao dar za glazbu.

Uvijek ste besprijekorno ‘zbigecani’. Koja su vaša pravila za dobar izgled?

Disciplina. Pogotovo nakon nekih godina na čovjeku se vidi na koji način živi. Zdrava prehrana, što više prirode, vježbanja, san, mir, dobri ljudi oko mene i najbolje kreme na svijetu. A sve ostalo pripisujem stanju duha. Optimizam me nikada nije napustio.

Tko su vaši prijatelji i koliko vam život oslobađa prostor za njih?

Imam divne prijatelje s kojima godinama njegujem odnose pune poštovanja i ljubavi. Često se vidimo, još češće čujemo i uvijek znamo sve jedni o drugima. Prijatelji su mi bili najveća podrška u životu kada sam prolazila kroz neke uistinu teške trenutke.

Imate li neki intuitivni osjećaj da u ovim zrelim godinama ono pravo vrijeme zapravo tek dolazi?

Ne znam jesam li zaista još uvijek veliki sanjar, ali svim srcem vjerujem u to.

Kako danas gledate na životne izazove koji su vas pratili?

Zaista znam kako se pada, a da ne pustim glas. Ljudi malo toga znaju o meni privatno. Nisam osoba koja javno kuka. Svoje teške dane živim izvan očiju javnosti. Jednom ću napisati knjigu, možda će ljudi u njoj pronaći inspiraciju da idu dalje bez obzira što život stavi pred njih.

Kako doživljavate energiju ljubavi?

Nema svijeta bez ljubavi. Najveličanstveniji osjećaj na svijetu upravo je ljubav, a meni osobno najveća inspiracija za stvaranje glazbe.

A ljubav prema samoj sebi?

Bez toga nema ni zdrave ljubavi prema drugoj osobi. Najprije moramo naučiti prihvatiti i voljeti sebe kakvi jesmo. I to je stvarno proces koji traje, konstantno se mijenjamo i učimo.

Možete li nam dočarati kako izgledaju vaši blagdanski dani?

Klasika... Kuhanje, prejedanje, pa malo ubiti oko, a onda opet ispočetka. (smijeh)