Despot kaže kako je unatoč dugogodišnjem opiranju društvenim mrežama otvorio Facebook nakon razornog potresa u Zagrebu, da vidi kako drugi doživljavaju srušeni grad, je li im srce puklo kao njemu ili su ravnodušni.

Iz tog se virtualnog druženja izrodio apel političarima za osnivanjem kriznog stožera za potres, a reakcijom ljudi uglavnom je zadovoljan, jer je osjetio među njima solidarnost i samaritanstvo.

Na Stankovićevo podsjećanja i na one druge koji mu predbacuju da žica novi stan, iako on i supruga Anja sigurno mogu kupiti novi stan, Despot se pita treba li uopće objašnjavati ljudima koje ne poznaje da nemam novca za novi stan, da je sve što je imao uložio u ovaj oštećeni te da čak nikad nije imao ni auto.

Ali kaže da ne želi kukati, jer imao je sve što mu je trebalo, a apel je upućen kako bi se pomoglo ljudima koji trenutno ne mogu živjeti u svojim stanovima.

'Ja ne okrivljujem nikoga za potres, to je viša sila. Samo tražim sigurne zamjenske krovove za ljude koji nemaju više sigurnog krova nad glavom', objašnjava Despot, a o Stankovićevoj ideji da država ili grad plaćaju najamninu za stanove ugroženima kaže da nije važan model, nego da se osigura siguran stambeni smještaj gdje se ljudi mogu osjećati kao ljudi.

Jedan od komentara vezanih uz njegovo pojavljivanje u medijima nakon potresa u kojem mu je uništen stan bio je da mu tako i treba kad je stvoio onaki grozan lik poput Ludviga Tomaševića u seriji 'Novine'.

Despot kaže da mu je taj komentar zapravo kompliment, ali da trenutno nema želju za glumom.

'Ne događa se ništa kreativno u meni, ne čita mi se, ne gleda mi se ništa. Samo zadovoljavama osnovne životne potrebe', kaže glumac koji za razliku od mnogih drugih kolega ipak ima stalan angažman u HNK Zagreb i stalna primanja.

Despot podsjeća da su mnogi glumci uz problem neriješenog statusa, ostali i bez svojih kazališta koja su stradal u potresu, a HNK je vjerojatno ostao čitav, kaže, zahvakjujući bečkoj gradnji.

Razmišljao je i o odricanju od djela primanja zaposlenih glumaca u korist kolega koji nisu u tom statusu.

Zbog uloge političara Ludviga Tomaševića prilazili su mu kaže na ulici i tražili da se kandidira.

'Ima nešto u ljudima što ih vuče prema dnu', kaže Despot koji je svoj lik gradio po uzoru na Shakespeareovog Richarda III, negativca koji nije prezao od ubojstava čak ni rođaka, a koji je unatoč tome ipak privlačio simpatije publike.

Upitan je li ulogu možda temeljio i na stvarnim likovima iz političke svakodnevice, kaže da je razmišljao više o klasičnjoj književnosti nego o stvarnosti, jer potrebno je samo iskušani lik koji funkcionira prebaciti u drugi kontekst.

'Imali smo koronavirus, potres pa i snijeg. Da stavite to u film rekli bi da je to neuvjerljiva dramaturgija, ali to se u stvarnosti dogodilo', objašnjava Despot.

Svojevremeno se njegova supruga Anja Šovagović, za vrijeme Tomislava Karamarka, spominjala kao ministrica kulture, a upitan koliko je imao veze s tim što ipak nije preuzela tu funkciju Despot kaže da mu je žena bitnija od Karamarka.

'Karamarku sam dao potporu kad je moja Anja trebala postati ministrica kulture, kada je bila u situaciji da se pozabavi općim problemom u kulturi. A za opće dobro Hrvatske i Zagreba smo bili uvijek spremni glumački se angažirati. Niti je ona bila u stranci, niti sam ja bio u stranci', rekao je i dodao da mu je ta pozicija omogućila miran san.

'Ne znam jesam li alfa mužjak, ali sam feminist. I u mom poslu i u svim aspektima života žena je potčinjena, a za mene su one glavne, priznaje glumac i dodaje kako je u Mostaru vjerojatno odgajan drugačije, ali onakvim kakav je danas stvorio se sam u Zagrebu', rekao je Despot.