Dvije su stvari po kojima se prve tri epizode HBO-ove serije 'Djevojke' ponešto razlikuju od dosadašnjeg tijeka priče o pustolovinama bruklinskih hipsterica koje nam već neko vrijeme opisuje Lena Dunham. Prva je mrvicu zbunjujuća ako ne znate pozadinsku priču o ekipi koja radi seriju: Marnie, koju smo zadnji put vidjeli u procvatu i renesansi romanse s Charliejem, treću sezonu počinje sva u bedu zbog prekida. Nije bogznakako objašnjeno zašto je i kako do tog prekida došlo, ali oni koji su pratili medijske napise o seriji znaju da je Christopher Abbott, lik koji je dosad glumio Charlieja, naprasno napustio projekt, nezadovoljan smjerom u kojem je Dunham vodila njegov lik, pa je autorica morala nekako prilagoditi priču tome.

No iskreno govoreći, prekid bilo kojeg para u seriji 'Djevojke' teško da će ikome biti pravi šok zato što, kako je jedna američka kritičarka rekla, svi bi parovi u toj seriji trebali prekinuti jer su im veze užasne. U tome je čar cijele priče. Već treću sezonu naime gledamo prilično uvjerljiv opis disfunkcionalnoga načina na koji žive dvadesetogodišnjaci u Brooklynu (a na neki način, i bilo gdje u zapadnom, odnosno dobro uhranjenom svijetu) i dok s jedne strane oni među nama koji su otprilike iste dobi kao i likovi u 'Djevojkama' vrlo dobro u njima prepoznaju sebe - mi, ostali i stariji, u njima i njihovim odnosima vidimo sve te mane, gluposti i 'trebali biste prekinuti'-situacije zato što smo ih otprilike i proživjeli u svojim dvadesetima.

Čemu se onda fanovi serije mogu radovati u novim nastavcima 'Djevojaka'? Treća sezona počinje izuzetno smiješno - Hannah i Adam ko fol su se sredili u svojem bruklinskom ljubavnom gnijezdu, ali blagostanje im ubrzo nagriza susret s Adamovom bivšom curom u kafiću. Susret je urnebesno smiješan, ponajviše zbog bijesne struje svijesti prijateljice Adamove bivše (mlada američka stand-up komičarka u usponu Amy Schumer) koja potiče i samu bivšu da zapadne u vrijeđalačko buncanje. Monolog je nevjerojatno zabavan, ali vodi nas k mučnim situacijama, u kojima nas autori, nasuprot svoj ljubavnoj idili iz početnih scena, podsjećaju na to koliko su Adam i Hannah zapravo katastrofalan par.

Jessa, koju smo u drugoj sezoni negdje pogubili (točnije, napustila je Hannu negdje u pustopoljini sjevera države New York), treću sezonu počinje u centru za rehabilitaciju u kojem širi kaos i anarhiju drčnim stavom osobe koja tvrdi da je 'prokužila sve o životu još s pet godina' i pronalazi starijeg prijatelja, koji joj malo spušta loptu, s potpunim joj pravom govoreći da je puno premlada da bi se ponašala kao da je vidjela i doživjela sve živo. Scene iz centra za rehabilitaciju također su izvor brojnih smiješno-mučnih situacija, ali kada se sve zbroji i oduzme, nova sezona 'Djevojaka' nije zapravo počela ni s čime osobito novim jer se baš sve što smo dosad vidjeli može ubrojiti u rubriku 'vrludanja glavnih junakinja koja neće završiti katastrofalno, ali neće ni dobro'. U tom smislu 'Djevojke' su - premda nemaju laugh tracka, a ni mnogo scena u kojima ćete na glas umirati od smijeha - konačno etablirale svoj žanr u američkom sitcomu, čiji je jedan od glavnih postulata onaj po kojemu se likovi zapravo NE razvijaju i NE uče, nego stalno upadaju u iste situacije zbog vlastitog karaktera.

'Djevojke' su još za prve sezone prikazivanja postale mnogo više od TV serije: postale su pop-kulturni fenomen, prije svega definiran likom i djelom autorice Lene Dunham. Sada, u trećoj sezoni, na trenutke je možda teško razlučiti dojmove o seriji od dojmova svih kontroverzi, komentara, kritika i podrške koje je zbog svojeg ponašanja, stavova, pojavljivanja na naslovnici Voguea i tviterskih ratova uza se prišila mlada autorica. No talent je i dalje ovdje, humor je i dalje ovdje, zabavni su likovi i dalje ovdje, prepoznatljive situacije su i dalje ovdje. Možda su sada već malo predvidljivi i više nemaju onu (nazovimo je tako u nedostatku boljeg izraza) revolucionarnu oštricu, ali 'Djevojke' su i dalje iznimno zabavna serija koju je užitak gledati.