O tome u biografskoj knjizi 'Splitska dica - od zidića do vječnosti' opširno piše novinar i glazbeni kritičar Zlatko Gall.

Slobodna Dalmacija donosi isječak iz knjige:

‘Cesarica’ je bila prekretnica i dala svemu što sam kanio raditi poseban timbar. Nakon toga su me počeli slušati mladi, naprosto me je otkrila jedna potpuno nova publika. ‘Cesarica’ je učinila i da se iz naftalina izvade stare snimke, da se mladi koji me nikada nisu slušali okrenu klasici: ‘Malinkoniji’, ‘Papi’, ‘Galebu’... Svojim san zaokreton učinija da postanu svjesni da ja postojin, ali i da san postoja prije novih pisama. Očito su ih otkrili, jer kad san nastupa u diskotekama, one su bile pune nove publike, koja je znala sve moje stare pisme napamet, kaže Oliver Dragojević.

‘Cesarica’ je izvedena na Melodijama hrvatskog Jadrana, festivalu što ga je te godine utemeljio Zdenko Runjić kao odgovor na prijepore oko valjanosti njegove 'koncesije' za Splitski festival. Zbog ratnih neprilika festival nije bio održan 1992., a njegov novi početak godinu dana kasnije s Runjićevom Skalinadom kao koncesionarom i organizatorom, pratile su pravna zavrzlama, kontroverze oko pretvorbe tvrtke Dalmacijakoncert te žestoka medijska polemika. Runjić je, držeći da nikakva fuzija dviju posvađanih strana, ‘zbog moralnih i profesionalnih razloga’, ne dolazi u obzir, odlučio pokrenuti novi festival na plivalištu Jadrana u Zvončacu.

Melodije hrvatskog Jadrana, zahvaljujući Oliveru i ‘Cesarici’, skladbi tada malo poznatog Gibonnija, nisu mogle imati bolji početak. Zlatan Stipišić Gibonni je u manje od deset godina prošao put od ljepuškastog tinejdžerskog frontmana hard/heavy grupe Osmi putnik - iza koje je ostalo par dešperatnih albuma i tek pokoji uspješan singl poput obrade Metkova standarda ‘Da mi je biti morski pas’ - do najuspješnijeg predstavnika 'autorske pjesme' hrvatskog mainstreama. Prije negoli je i sam kao singer/songwriter zakoračio na pozornicu, stekao je - kao nekoć i Oliver - gastarbajterski staž.

Doduše, umjesto u boljim hotelima, američkim klubovima i na cruiserima, gdje je Oliver kovao zanat entertainera, Gibo je nastupao s opskurnim njemačkim heavy metal bandovima u mračnim klubovima, a potom prije zvjezdanog uspjeha – kao po obrascu iz kakve patetične hollywoodske star is born-storije – preživljavao pišući tekstove čak i pjevačima sa samog dna estradnog hranidbenog lanca. Album prvijenac ‘Sa mnom ili bez mene” objavio je pak 1991., u ratno nevrijeme. Karijeru mu je srećom s mrtve točke pokrenuo trijumf na Melodijama hrvatskog Jadrana izvedbom ‘Dobri ljudi’ te ‘Cesaricom’, skladbom za koju je, tvrdi, dok ju je još pisao, vidio samo jednog izvođača: Olivera. Kao i mnoge skladbe koje su postale ‘javno dobro’, i ova ima zanimljivu priču.

‘Zdenka (Runjića – op. Z.G.) sam upoznao ranije, na Splitskom festivalu 1990., a kada sam čuo da pokreće Melodije hrvatskog Jadrana, ponudio sam mu dvije pjesme koje sam napisao. Jedna je bila 'Cesarica', a druga 'Dobri ljudi'. Zdenko me pitao koja mi je draža, koju bih sam radije izvodio... Odgovorio sam bez razmišljanja: 'Dobri ljudi. Bolja je za mene sto puta od ove druge.' Zdenko je pristao da ja pjevam 'Dobre ljude', a za 'Cesaricu' je kazao kako mu se čini da bi se mogla svidjeti Oliveru. Nadao sam se da hoće... Sutradan sam otišao do Olivera doma, on je čuo 'Cesaricu', svidjela mu se, a ja sam kemijskom na komadu papira ispisao tekst. Ostavio sam ga na klaviru, a nas smo dvojica sjeli u dnevnom boravku, ćakulali i pili vino... Nismo ni vidjeli da je njegov pas Luna za to vrijeme prožvakao papir s tekstom pisme. Jedva sam je ponovno napisao po sjećanju!’ sjeća se Gibonni.

I samo snimanje ‘Cesarice’ bilo je posve različito od uobičajenih Oliverovih sessiona, koji bi najčešće bili odrađeni u jednome dahu.

‘Oliver je otišao u studio snimiti 'Cesaricu', ali je prije toga pitao Gibu kako bi želio da je otpjeva, jer – rekao je – pjesma mu je super al' je čudna. Gibo mu je rekao neka je otpjeva po svoju, kako već on zna. Oliver je snimio nekoliko verzija i na kraju su i on i Gibo bili veoma zadovoljni... Došao je doma sa snimkom i mi smo je nekoliko dana slušali, jer bila nam je doista izvrsna. No, drugima se baš i nije sviđala na prvo slušanje. Sjećam se da je u dane prije festivala k nama u posjet došla i moja mama. Čuvši 'Cesaricu', ona mi je povjerljivo, da Oliver ne čuje, rekla: 'Ajme, Vesna, od svih pjesama Oliver je za festival izabra najgoru!' Čini mi se zapravo da mnogi na prvu nisu tu pjesmu skužili, ali kad je 'krenula' negdje nakon ljeta, samo se nju čulo’, prisjeća se Vesna Dragojević.

I Gibonni dobro pamti snimanje ‘Cesarice’ u Zagrebu. Dok je Oliver bio u studiju Roccoco, Gibo ga je nervozno iščekivao u obližnjem kafiću. Oliver i on nisu tada još bili bliski, Gibo se ustručavao 'gnjaviti' ga, no sjetio se zajedničkog poznanika: Nenada Šarića Brade, bivšeg bubnjara Novih fosila i supruga Sanje Doležal, kojoj je pak Gibo bio napisao neke tekstove. Zamolio je Bradu da Olivera sa snimanja dovede u kafić.

Nakon pića svi su se zajedno vratili u studio, gdje je Oliver Gibonniju pustio snimku i upitao ga sviđa li mu se ili bi želio da je otpjeva na neki drugi način. ‘Rekao sam mu’, sjeća se Gibonni, ‘da je za mene i za cijelu moju generaciju bio glavni po pjesmama poput 'Magdalene' i 'Vjeruj u ljubav', a ne po 'Žutom lišću ljubavi' i 'Teško mi je putovati'. 'Tija bi zato da 'Cesaricu' otpivaš po svoju - ka pravi Oliver.’ Oliver je, kaže Gibo, ‘Cesaricu’ snimao iduća dva sata. Bilo je to pravo čudo jer, usporedbe radi, cijeli je prethodni album, ‘Teško mi je putovati’, snimio za samo četiri sata. ‘Kao autoru koji je tek počinjao, to mi je puno značilo i užasno imponiralo. Oliver je naprosto pokazao da mu je do moje pisme stalo!’, kaže Gibo

I on sam je nakon ‘Cesarice’ i ‘Dobrih ljudi’ te još nekoliko hitova s festivala, poput zadarske ‘Ove dvije duše’ te uspjeha na Melodijama ‘Ako me nosiš na duši’ i ‘Projdi vilo’... , i sam postao velika zvijezda. Ipak, ‘Cesaricom’ su više profitirali i Runjić i Dragojević. Prvi je dobio skladbu koja je njegovom festivalu već prve godine donijela Porinom nagrađen megahit, a Oliver pak uzlet za novu fazu u karijeri te ugled i prođu megazvijezde kakve nije imao nikada do tada. Zanimljivo je da Oliver nikada na Melodijama nije dobio festivalski Grand Prix. Čak i te 'nulte' godine novog festivala koji je iznjedrio ‘Cesaricu’, Runjić je, kalkulantski igrajući na publiku sklonu populističkim kavanskim napitnicama, Grand Prix usmjerio prema – Draženu Zečiću i njegovoj ‘Govore mi mnogi ljudi’. Ipak, i bez velike nagrade Festivala ‘Cesarici’ je uspjeh bio zajamčen, a Oliveru su se širom otvorila vrata prema novoj, mlađoj publici. ‘Istina je da Oliver sve do 'Cesarice' nije bio velika zvijezda, koja može rasprodati sportske dvorane i imati više od pet tisuća ljudi na koncertu. Zapravo, nakon 'Cesarice' kao da se konačno 'naplatio' za sve što je radio od Batala naovamo’, tvrdi Vesna.