Pomalo skromno i samozatajno, ali uvijek kvalitetno i dosljedno, bez podilaženja trendovima, 85-godišnja Gabi Novak djeluje na glazbenoj sceni od 1958. godine. Skladbama punima senzualnih nota i topline mnogima koji su u glazbi tražili iskrenost i ljubav pružila je utjehu. Siniša Škarica uhvatio se pisanja hvaljene knjige u kojoj se studiozno bavi opusom velike umjetnice, od samih početaka do danas. U njoj se nalazi velik broj novootkrivenih ili zaboravljenih činjenica, ali i mnogo potpuno nepoznatih detalja. Knjigom je zadovoljna i Gabi, a kaže da ju je Arsen godinama nagovarao da napiše autobiografiju.

Ovo ljeto prepuno je događanja vezanih uz vas i Arsena Dedića. Prvo je otvorena Kuća umjetnosti Arsen u Šibeniku, u kojoj ste uz Matiju Dedića i Marka Ramljaka održali koncert, potom ste uz glumce iz ansambla HNK nastupili na Arsenalu ljetne noći i izveli antologijsku pjesmu 'Kuća za ptice', a sad je napokon zbog blažih mjera predstavljena 'Knjiga o Gabi' i box setovi 'Diskobiografija' vol. 1 i vol. 2. Jeste li se umorili?

Jesam. Ali sam baš nekako sretna i zadovoljna.

Na zagrebačkoj promociji rekli ste da su vas iznenadile sve lijepe riječi i komplimenti koje su vam uputili vaši suradnici.

Morala sam to jednom reći. Svi su jako veliki i sigurno pričaju o sebi, a ja nikad jer to ne volim, ali ja sam kao mali crv ganjala svoje i zapravo nisam nikad bila neka transparentna pjevačica. Arsen mi je jednom rekao: 'Znaš Gabi, mi se moramo odvojiti, ti imaš bolje uspjehe pa ja moram nanovo napuniti svoje baterije da postignem tvoj uspjeh.' Rekla sam mu: 'Nemoj lagati, ti imaš isto tako velik uspjeh', a on mi kaže: 'Sad ćeš ti raditi s mladima, Gelom, Matijom, i bit će još više toga.' Divno je da ste mi postavili pitanje o tome koliko je plodna bila ova godina za mene, za našu obitelj. Otvorila se Arsenova kuća. To je bilo ludo uzbuđenje. On je napravio puno za svoj grad, svoje korijene. Da on to vidi, pitao bi: 'Jesam li to zaslužio?' Šibenik je napokon dobio prostor za različite mogućnosti, osobito zimi. Pa onda taj čudesan koncert ispred HNK... Zbilja su se događale divne stvari.

Vaša je biografija impresivna, a iako ste rekli da nećete snimati nove pjesme, popustili ste zbog predivne skladbe 'Sanjaj jedini' Fedora Boića te dueta s Anom Opačak. Možemo li se ipak nadati još kojoj novoj snimci?

Ima puno ponuda, sad su se počeli javljati mladi ljudi. Veseli me to da su mladi ljudi oko mene i daju mi povjerenje i ljubav. Nekako sam se oslobodila zahvaljujući tim sjajnim mladim glazbenicima. S njima sam otkrila da mogu još nešto. Bili su mi vjetar u leđa, otvarali su mi neke nove putove. Tu je prije svega Ante Gelo, koji dug niz godina poštuje našu obitelj, Fedor Boić, Miro Lesić... Toliko ljudi nazvalo me za rođendan.

Matija Dedić snima novi album 'Ladies', na kojem i vi pjevate. Jeste li uspjeli poslušati ostale glazbenice s tog albuma?

Zar to nije lijepo? On mi je samo spomenuo to, rekao što moram napraviti i odabrao osobe s kojima je surađivao, tako da o tom albumu ne znam puno pa će mi na kraju biti iznenađenje. Znam da će na njemu sudjelovati Tamara Obrovac, Lea Dekleva, Sara Renar...

Tijekom karijere ostvarili ste brojne suradnje. Možete li izdvojiti koju?

To je teško. Zapravo, jedan od najljepših snimaka svakako je 'Slavit ćemo sami' Arsena i mene. Tu je svakako i duet s Majom Vučić 'Za mene je sreća', skladba koja je imala velik odjek i na kojoj smo pola godine, godinu puno radile zajedno. To je bio Arsenov prijevod i odigrao je veliku ulogu u tome da ta pjesma doživi ogroman uspjeh.

Vaši počeci bili su vezani uz film, dosta ste pjesama snimili za legendarne domaće filmove iz 60-ih. Je li vam u to vrijeme bilo čudno čuti svoju pjesmu na filmu?

Najčudnije mi je bilo kad sam morala doputovati s finala Opatijskog festivala na snimanje filma 'Ljubav i moda' u Beograd. Tadašnji suprug Stipica Kalogjera vozio me cijelu noć od Opatije do Beograda. Tada, 60-ih, s tadašnjom velikom zvijezdom Mijom Aleksićem snimila sam razgovor, snimali su nas kako izlazimo iz aviona... uvijek se sjećam toga. To su takvi doživljaji da kad pomislim što sam sve radila tijekom života, zbilja mogu biti zadovoljna.

Iako je najveći dio vaših pjesama vezan za zabavnu glazbu, vaši početci bili su u jazzu, u kojem se i danas savršeno snalazite.

Snalazim se, ali sve manje imam doticaja s njim. Sa žaljenjem moram reći da nemamo prave jazz pjevačice, nego smo svi na neki način pjevali uglavnom tuđe tekstove, evergrine, netko s uspjehom, netko s manje uspjeha. Budući da sam obožavala Doris Day, koja nije bila čista jazz pjevačica, nju sam obožavala i oponašala, pjevala njezine pjesme i nikad nisam mislila da sam jazz pjevačica. Da bi to netko bio, mora dobiti friški tekst, a mi nemamo skladatelje jazza, nažalost. Samo možemo pretvoriti neku ideju na svoj način u neku jazz obradu, a hvala Bogu takvih ljudi ima i kod nas. Zaista imamo vrhunskih jazz glazbenika. Stvarno smo bogata zemlja, porodili smo toliko džezera, divnih, strastvenih. Mogu sa žaljenjem reći da mi je žao što nisam mlađa, što nisam u tom naboju da bih danas radila s takvim glazbenicima. Zaista je čast to što ih imamo.

Nastupili ste na dosta festivala, ali najvjerniji ste ostali Krapinskom festivalu.

Deset godina nisam u redovnom programu, ali sam svakako na obljetnicama. Na njemu sam pjevala 25 puta i ostala je divna pjesma koju su mnogi sastavi, orkestri, izvođači izvodili, a to je skladba 'Oko jedne hiže navek tići lete'.

Uz čiju se glazbu najradije opuštate?

Iznenadit ćete se, strašno volim slušati klasiku, ona me smiruje. Zatim volim velike pijaniste, soliste, a stalno bih mogla slušati 'Schindlerovu listu', kao i ostalu filmsku glazbu. Slušam i Gina Paolija. Volim čuti i nešto naših, Olivera i ostale drage ljude i jako mnogo slušam novi naraštaj koji dolazi, ali ih neću imenovati da se ne bi počeli praviti važni. Ali su veliki, veličanstveni i želim im puno uspjeha. Po mom ukusu i temperamentu, mislim da će svatko prepoznati tko su ti sjajni novi 'došljaci', uglavnom autori.

Kakve su reakcije publike na vašu knjigu?

Knjiga je imala nesretan početak zbog pandemije oko Nove godine, ali kasnije su mi javljali dućani da se sve pokrenulo, da dobro ide. Mnogi ljudi koji su je kupili čestitali su mi na tome što se na tako divan, inteligentan i stručan način pisalo o meni. Uglavnom su to bili komplimenti puni ljepote i priznanja što netko može napraviti takvo djelo, obradu mog postojanja. Za mene je to bilo posebno uzbuđenje i sto puta hvala Siniši, mojoj kući Croatia Records, Želimiru Babogredcu i mojoj Klaudiji Ćular, koja se brine o svemu tome i svemu oko mene i naše obitelji, kao i izdavačkoj kući Ljevak.

Koliko ste sudjelovali u njenom stvaranju?

Siniša mi je slao sve, a godinu dana bio je na Korčuli i stvarao. On toliko zna da je ljudska enciklopedija i svatko može biti sretan da mu on napiše knjigu. Napravio je nešto što duboko ide u moj život, stvaranje, čak i u privatni dio, ali diskretno, otmjeno, lijepo. Služio se isključivo onime što sam izgradila, s kim sam sve surađivala i što je ostavilo traga. Tu i tamo sam mu ponešto rekla, ali zaista sitno, jer Siniša je zaista dobro poznavao našu obitelj pa nije bilo potrebe da se petljam. To je fantastičan rukopis.