Nikola i Lester imali su privilegiju čuti se sa svojim najmilijima. Prvi koji je imao privilegiju da poslije osamdeset i četiri dana čuje nekog iz vanjskog svijeta je bio Lester.

Razgovarao je svojom majkom, a potom i djevojkom. S obzirom na to da je imao sedamdeset i dvije sekunde da obavi oba poziva, podijelio je vrijeme i podjednako priča s objema.

O vremenu su vodili računa ostali stanari koji su mu brojali, a Lester je cijelo vrijeme bio vrlo uzbuđen, usplahiren i oduševljen.
Najzanimljivije od svega bilo je to kada je Lester svojoj djevojci rekao koliko je voli to jest 'saka', na što mu je ona uzvratila istim riječima, ali je ipak dodala da će imati o čemu da pričaju kad on izađe. On joj se obraćao s 'ljubavi moja'. Napokon malo romantike.